Oldrič Ejms, najsmrtonosniji dvostruki agent u istoriji američke Centralne obavještajne agencije (CIA), čija izdaja u korist Sovjetskog Saveza gotovo deceniju nije bila otkrivena, preminuo je u ponedjeljak, prenosi "Njujork tajms". Imao je 84 godine i od 1994. bio je savezni zatvorenik, osuđen na doživotnu robiju bez prava na pomilovanje.
Smrt je zabilježena u bazi podataka Savezne uprave za zatvore. Portparol je saopštio da je preminuo u Saveznoj kazneno-popravnoj ustanovi u Kumberlandu, u saveznoj državi Merilend.
Sin alkoholičara i službenika CIA, Ejms je punih 17 godina napredovao u hijerarhiji agencije uprkos slabim rezultatima, sve dok nije dospio na izuzetno osjetljivu poziciju u sjedištu.
U septembru 1983. postao je šef kontraobavještajnog ogranka sovjetske divizije CIA. Imao je pristup nekim od najstrože čuvanih tajni Sjedinjenih Država, naročito tajnim vezama sa Sovjetima koji su potajno sarađivali sa američkom obavještajnom službom. Radilo se o maloj grupi, jedva desetak ljudi, koji su tokom dvije decenije pažljivo regrutovani i raspoređeni u sovjetske državne institucije i ambasade širom svijeta.
Kako se Hladni rat približavao vrhuncu, Ejms je odlučio da promijeni tok istorije tako što će preokrenuti dugogodišnju igru država – obračun špijuna protiv špijuna. Smatrao ju je farsom. Prema sopstvenom priznanju, pokretala ga je otrovna mješavina votke, arogancije, grandioznih zabluda i gole pohlepe, piše "Njujork tajms".
U aprilu 1985. povukao je prvi potez. Lično je odnio kovertu adresiranu na šefa KGB-a u Sovjetskoj ambasadi u Vašingtonu. Ponudio je dio tajni CIA i zauzvrat zatražio 50.000 dolara. Predstavio se imenom i činom. Odnos je zapečaćen tokom dugog, alkoholom natopljenog ručka u otmenom hotelu u blizini Bijele kuće.
Zatim je krenuo na sve ili ništa. Ejms se bojao da bi ga neko od ruskih agenata CIA mogao odati, pa je odlučio da izda sve njih. Znao je da će za to biti obilno plaćen.
„Uhvatio me panični strah“, rekao je u intervjuu za "Njujork tajms" 1994. godine, koji je dao iz zatvora. „Samo ako im iznenada dam sve“, bio bi zaštićen – i znao je da će zauzvrat dobiti „onoliko novca koliko bih ikada mogao da potrošim, ako se odlučim na to“.
Ejms je sakupio stotine tajnih dokumenata u gomilu tešku oko tri kilograma – ko je ko među Sovjetima koji su radili za CIA i pravu enciklopediju američkih obavještajnih operacija iza Gvozdene zavjese. Spakovao ih je u akt-tašnu, izašao iz sjedišta agencije i predao ih kontaktu u sovjetskoj ambasadi.
„Predavao sam i samog sebe zajedno s njima“, rekao je u tom intervjuu. „Govorio sam: ‘Evo me vama, KGB. Sad se vi brinite o meni.’“
KGB se pobrinuo za njega – isplaćeno mu je najmanje 2.705.000 dolara – ali se pobrinuo i za svoje izdajnike. Čak deset sovjetskih i istočnoevropskih špijuna uhapšeno je, ispitano i pogubljeno zbog izdaje. Jedan je zatvoren. Najmanje dvojica su pobjegla, korak ispred svojih progonitelja. Mreža koja je Sjedinjenim Državama pružala političke, vojne, diplomatske i obavještajne uvide o Moskvi bila je uništena.
KGB je do kraja Hladnog rata pokušavao da popuni taj vakuum dezinformacijama i dvostrukim agentima, podsjeća "Njujork tajms". Te obmane su, kako je tada rekao direktor CIA iz 1995. godine Džon M. Dojč, iskrivljavale rasprave o politici i strategiji prema Moskvi na najvišim nivoima američke vlasti i potkopavale osnovnu misiju CIA tokom Hladnog rata – razumijevanje sovjetske prijetnje. Laži su održavale sliku Sovjetskog Saveza kao supersile, čak i dok se raspadao.
Ejms je takođe otkrio identitete dvadesetak drugih američkih obavještajaca i stranih agenata koji su radili za CIA i razotkrio oko 50 tajnih operacija u Rusiji, Evropi i Latinskoj Americi, zaključila je agencija.
Kako su ruski izvori CIA nestajali, jedan po jedan, agencija je počela da sumnja da u sopstvenim redovima ima izdajnika. Ali potraga za „krticom“ je zapinjala i na kraju stala.
Godine 1986. Ejms je upućen na trogodišnji zadatak u Rim, gdje je veći dio vremena provodio prikupljajući tajne za Sovjete i pijući tokom ručka; jednom se onesvijestio na ulici poslije prijema u američkoj ambasadi.
Zatim je 1989. jedan službenik CIA prijavio da je Ejms, po povratku u Vašington, neobjašnjivo bogat: platio je 540.000 dolara u kešu za novu kuću u blizini sjedišta agencije i vozio novi „jaguar“. To je izazvalo tek slabu uzbunu. Tajna služba agencije je više od godinu dana oklijevala da te sumnje proslijedi unutrašnjoj bezbjednosti. Tamo je dodijeljen jedan istražitelj – neiskusan mladić u dvadesetim – koji je mjesecima odlagao istragu.
Tek 1993. pokrenuta je formalna krivična istraga, uglavnom na inicijativu Federalnog istražnog biroa. FBI je stavio lisice Ejmsu 21. februara 1994, i od tog dana on je postao zatvorenik.
Oldrič Hejzen Ejms, poznat kao Rik, rođen je 26. maja 1941. u River Folsu, u Viskonsinu, kao najstarije od troje djece i jedini sin Karltona Ejmsa, profesora evropske i azijske istorije na lokalnom državnom učiteljskom koledžu, i Rejčel (Oldrič) Ejms, profesorice engleskog jezika u srednjoj školi.
Regruter CIA došao je 1951. u River Fols i ponudio starijem Ejmsu posao. Kina je postala komunistička, Korejski rat je bjesnio, a agencija, tada stara jedva četiri godine, tražila je širom zemlje Amerikance koji su smatrali da razumiju azijski mentalitet.
Porodica Ejms se 1953. obrela u glavnom gradu Burme, gdje je Karlton radio pod pokrićem kao stipendista Fondacije Ford. Njegovo dnevno opijanje bilo je očigledno drugim američkim iseljenicima. Kao špijun bio je neuspješan – nije zadobio ničije povjerenje niti regrutovao agente. Ipak, jednu tajnu je prenio. Na parobrodu koji je plovio uz rijeku Iravadi ka Mandalaju, dvanaestogodišnji Oldrič Ejms saznao je da mu otac radi za CIA.
To ga je zaintrigiralo. Po povratku porodice u oblast Vašingtona 1957. godine, zaposlio se tokom ljeta u agenciji kao pomoćni radnik. Godine 1962, tri godine nakon završetka srednje škole, pridružio se CIA kao službenik u sjedištu agencije u Lengliju, u Virdžiniji. Pet godina kasnije, nakon što je stekao diplomu iz istorije na Univerzitetu Džordž Vašington, zvanično je postao dio tajne službe sa 26 godina. U maju 1969. oženio se koleginicom špijunkom, Nensi Segebart, i zajedno su otišli u stanicu CIA u Ankari, u Turskoj.
Ejms je razočarao svog šefa stanice, Djuana Kleridža, koji ga je ocijenio kao nepodobnog za život špijuna u inostranstvu i pogodnijeg za kancelarijski posao daleko od prvih linija Hladnog rata. Na domaćem terenu dobio je mjesto u sovjetskoj diviziji, nakon što je naučio ruski jezik.
Miris alkohola stalno se širio iz njegovog personalnog dosijea. Još gore, jednom je zaboravio akt-tašnu sa izuzetno povjerljivim dokumentima u vozu, čime je potencijalno ugrozio sovjetskog diplomatu koji je radio za CIA. Uprkos tome, unaprijeđen je dva puta: u njujoršku stanicu, fokusiranu na Ujedinjene nacije, a zatim, 1981. godine, u Meksiko Siti – žarište sovjetske špijunaže na zapadnoj hemisferi.
Ejms se zatvorio u svoje povjerljive prostorije, radio malo ili nimalo i počeo da pije više nego ikada. Nakon incidenta vožnje u pijanom stanju i skoro tuče na prijemu u ambasadi, šef stanice je preporučio medicinsko odsustvo zbog alkoholizma. Sjedište nije preduzelo ništa.
Dok mu se brak raspadao, Ejms je započeo vezu sa Marijom del Rosario Kasas Dipuj, kulturnom atašeom Kolumbijske ambasade i regrutovanim izvorom CIA. Zaprosio ju je – ona je pristala – a tek potom zatražio odobrenje CIA. Vanbračna veza sa stranim državljaninom mogla je značiti kraj karijere. U Ejmsovom slučaju, nije. Nakon razvoda, vjenčali su se.
Ejms je 1983. postao šef kontraobavještajne službe sovjetske divizije i počeo da traži dosijee o najosjetljivijim operacijama CIA.
Gospođa Ejms, poznata kao Rosario, uhapšena je zajedno sa mužem – znala je za njegovu izdaju i rado trošila novac – i osuđena na pet godina zatvora. Njihov sin Pol, tada petogodišnjak, otišao je da živi kod rodbine majke u Kolumbiji.
Na izricanju presude 1994. godine, Ejms je američku špijunažu nazvao „samodopadnom obmanom“ kojom upravljaju birokrate koje su generacijama Amerikanaca lagale o vrijednosti i nužnosti svog rada. Tadašnji direktor CIA, R. Džejms Vulsli, odlučio je da niko ne bude kažnjen zbog nemara u slučaju Ejms, uprkos zaključku generalnog inspektora agencije da 23 visoka zvaničnika snose odgovornost. Umjesto toga, izdao je 11 pisanih opomena.
Procjena štete koju su sproveli CIA i FBI nikada nije do kraja rasvijetlila slučaj. Ejms, čije je pamćenje bilo oštećeno alkoholom, nije mogao da se prisjeti razmjera tajni koje je prodao. Pao je i na poligrafskim testovima koje su mu dali, ostavljajući istražitelje u nedoumici dok su procjenjivali deceniju obmana i razaranja.
U jednom je bio jasan u intervjuu iz 1994. za Tajms. Rekao je da je sam sebi izrekao kaznu živog mrtvaca: „Ljudi koje sam prodao… Ono što se njima dogodilo, dogodilo se i meni.“
Bonus video:
