Američka vojna akcija protiv Irana izgleda da se vratila na političku agendu u Vašingtonu, u jeku sve smrtonosnijeg obračuna vlasti s demonstrantima u gradovima i mjestima širom zemlje.
Nepotvrđeni izvještaji govore da je više od 500 ljudi ubijeno – neke organizacije za ljudska prava navode da je broj žrtava možda i nekoliko puta veći – u suzbijanju ustanka, jednog od najvećih izazova klerikalnoj vlasti od Islamske revolucije 1979. godine.
Demonstracije su izazvane velikom inflacijom i urušavanjem vrijednosti valute, ali su u međuvremenu prerasle u širi protest protiv vlasti.
I Vašington i Teheran naznačili su da su otvoreni za razgovore. Ipak, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp rekao je da bi akcije u svakom slučaju mogle biti preduzete s obzirom na izvještaje o brutalnom postupanju prema demonstrantima.
"Možda ćemo se sastati s njima. Sastanak se organizuje, ali ćemo možda morati da djelujemo zbog onoga što se dešava prije sastanka", rekao je Tramp novinarima u predsjedničkom avionu 11. januara.
Iranski ministar vanjskih poslova Abas Arakči rekao je 12. januara da "Islamska Republika Iran ne traži rat, ali je potpuno spremna za rat".
Dakle, koje opcije Vašington ima ako diplomatija ne uspije?
Ograničeni udari
S pozitivne strane, ograničeni udari na simbolične ciljeve podrazumijevali bi manji rizik po američke oružane snage i manju vjerovatnoću da civili budu pogođeni.
Takođe bi se lakše izveli u okviru američkih vojnih kapaciteta u regionu i šire – i zamislivo je da budu sprovedeni bez uključivanja američkih saveznika u Zalivu.
"To je najbezbjednija opcija. Nema istu vjerovatnoću neželjenih posljedica kao… kada pokušate da uništite ključnu vojnu infrastrukturu", rekla je danas za Radio Slobodna Evropa (RSE) Marina Miron, gostujuća istraživačica na Odsjeku za ratne studije Kraljevskog koledža u Londonu.
Neki analitičari navode da ta opcija ima više nedostataka, prije svega to što omogućava režimu da ojača patriotsku podršku i skrene pažnju sa nezadovoljstva koje podstiče demonstracije širom zemlje, dok istovremeno nanosi malo stvarne štete.
To bi takođe moglo poslati poruku demonstrantima da Vašington ne dolazi u pomoć dok ih iranske bezbjednosne snage ubijaju i hapse.
Primjer takve mete bio bi objekat poput kasarne koja pripada policiji, paravojnim formacijama Basidž ili Korpusu islamske revolucionarne garde (IRGC).
Ustrajnija kampanja
Fokusiranija kampanja napada na IRGC mogla bi imati veći efekat, naročito ako bi bila šira i uključila udare na iranske raketne objekte, sisteme komande i kontrole i druge bezbjednosne snage.
Jedan od problema je to što američke pomorske snage u regionu trenutno nijesu u dovoljnom broju i kapacitetu. Najbliži nosač aviona, USS "Abraham Linkoln", trenutno se nalazi u Južnom kineskom moru, gdje izvodi vježbe s bojevom municijom. To je nekoliko dana plovidbe od Persijskog zaliva.
Američke snage imaju vojne baze u regionu, u zemljama poput Kuvajta, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Katara. Međutim, te zemlje su navodno zamolile Vašington da ne preduzima vojnu akciju.
Mnogi bi bili na oprezu zbog iranskog kontranapada. Tokom dvanaestodnevnog rata u junu, kada su Izrael i SAD napali nuklearni program Teherana, iranski raketni napad na vazduhoplovnu bazu u Kataru izazvao je nervozu.
Taj napad bio je uglavnom simboličan, ali je Iran zaprijetio odmazdom za novi američki napad, i ovog puta ona bi mogla biti značajnija. Izvoz fosilnih goriva američkih saveznika u Zalivu, koji prolazi kroz Ormuski moreuz, mogao bi biti poremećen. Izrael bi takođe mogao biti napadnut, što bi otvorilo mogućnost šireg regionalnog sukoba.
"Trenutna situacija za Islamsku Republiku je egzistencijalna. To je bitka… koja direktno cilja samu prirodu i suštinu režima", rekao je za Radio Farda (iranski servis RSE) Ali Mamuri, istraživač na Univerzitetu Dikin u Australiji. "Ako bude napadnuta, gotovo sigurno će uzvratiti svim raspoloživim kapacitetima."
Specijalne snage, atentat
Nakon svrgnutog venecuelanskog lidera Nikolasa Madura, da li je iranski vrhovni vođa Ali Hamnei sljedeći na listi za hapšenje koje bi izvele američke specijalne snage?
Takva operacija djeluje malo vjerovatno. Američke snage su oko Venecuele bile u znatno većem broju, a, kako su izvijestili mediji, pomagali su im i obavještajni izvori unutar režima.
Drugi scenario mogao bi biti atentat, "obezglavljivanje" režima i pokretanje borbe za vlast unutar Irana. To bi u velikoj mjeri zavisilo od kvaliteta obavještajnih podataka.
Analitičarka Miron s Kraljevskog koledža rekla je da bi "najlogičnija opcija" bila "kombinovanje obavještajnih napora na terenu, moguće naoružavanje opozicije… pokušaj preuzimanja kontrole nad bar nekim velikim gradom, a zatim širenje odatle".
Ključni nedostatak ove opcije bio bi to što je ishod nepredvidiv i može dovesti do većeg haosa i krvoprolića. Ipak, novi režim, čak i onaj koji bi predvodio IRGC, možda bi bio spreman da sarađuje s Vašingtonom.
"Mislim da je to vjerovatno", rekao je 6. januara za Radio Farda Majkl Rubin, bivši zvaničnik Pentagona, a sada viši saradnik u Američkom institutu za preduzetništvo u Vašingtonu.
Blokade, sajber napadi, zvučno oružje
Tramp ima i druge opcije na stolu u Ovalnoj kancelariji.
"Prilično je vjerovatno da se razmatraju i nevojne opcije. One bi mogle da uključe potpunu ekonomsku blokadu Irana kako bi se spriječio njegov izvoz nafte u Kinu ili sajber napade koji bi poremetili sisteme komunikacije i odlučivanja iranskih bezbjednosnih agencija", rekao je za Radio Farda Ali Vaez, direktor projekta za Iran u Međunarodnoj kriznoj grupi.
Sajber napadi su se dešavali i ranije.
Iranske benzinske pumpe bile su 2021. godine meta sajber napada, za koji je Iran okrivio SAD i Izrael, bez iznošenja dokaza. Slični napadi dešavali su se i kasnije.
Iran je 2019. tvrdio da je razbio špijunski lanac Centralne obavještajne agencije (CIA) nakon sajber napada na sisteme naoružanja. Američki mediji su tada izvijestili da je riječ o napadu SAD, pozivajući se na neimenovane vladine zvaničnike.
Postojale bi i manje konvencionalne opcije napada.
Nakon američke operacije u Venecueli, portparolka Bijele kuće Karolin Livit podijelila je izjavu koju je navodno dao čovjek koji je preživio napad zvučnim oružjem.
"Bilo je to kao veoma intenzivan zvučni talas. Odjednom sam osjetio kao da mi glava eksplodira iznutra. Svima je počela da curi krv iz nosa. Neki su povraćali krv. Pali smo na zemlju, nijesmo mogli da se pomjerimo", citirana je njegova izjava.
Međutim, taj izvještaj nije nezavisno niti zvanično potvrđen.
Bonus video:
