Avganistansko zlato: Smrtonosni sukob i kineski uticaj pod talibanskom vlašću

Od povratka talibana na vlast u avgustu 2021. godine, mineralni resursi zemlje, koji se smatraju stubom ekonomskog oporavka, ušli su u novu fazu obilježenu ograničenim nadzorom, povećanim učešćem stranaca – uglavnom predvođenim Kinom – i sve snažnijim lokalnim protivljenjem

2909 pregleda 0 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock

Smrtonosni sukob u rudniku zlata na sjeveru Avganistana bacio je novo svjetlo na napore talibana da povećaju vađenje zlata, otvarajući pitanja o uglavnom neregulisanim operacijama i njihovoj podršci iz inostranstva, prvenstveno iz Kine.

Nakon posljednjeg incidenta, Ministarstvo unutrašnjih poslova talibanske vlade 7. januara potvrdilo je da su u sukobima prošle sedmice između zvaničnika kompanije koja ima ugovor za vađenje zlata i stanovnika okruga Čah Ab u provinciji Tahar poginule četiri osobe, dok je pet ranjeno.

Među poginulima su tri lokalna stanovnika i jedan radnik kompanije, rekao je novinarima poslije incidenta portparol Ministarstva unutrašnjih poslova Abdul Matin Kane, dodajući da su jedan čuvar kompanije i jedan mještanin uhapšeni pod optužbom za ubistvo, te da je poslovanje firme obustavljeno dok traje istraga.

On nije naveo ime kompanije niti je identifikovao žrtve, ali se napad dogodio u području poznatom po velikom broju kineskih ili zajedničkih avganistansko-kineskih rudarskih projekata.

Mještani kažu da je sukob počeo nakon što je kompanija započela iskopavanja na poljoprivrednom i stambenom zemljištu, što je izazvalo proteste koji su prerasli u nasilje, ukazujući na rast tenzija oko sektora zlata u Avganistanu, koji se ubrzano, ali netransparentno širi pod vladavinom talibana.

Od povratka talibana na vlast u avgustu 2021. godine, mineralni resursi zemlje, koji se smatraju stubom ekonomskog oporavka, ušli su u novu fazu obilježenu ograničenim nadzorom, povećanim učešćem stranaca – uglavnom predvođenim Kinom – i sve snažnijim lokalnim protivljenjem.

U novembru 2025. godine, u dva odvojena napada ubijeno je pet kineskih državljana koji su radili u rudniku zlata blizu udaljene granice Tadžikistana s Avganistanom. I dalje je nepoznato ko stoji iza tih napada, ali su izvještaji Radija Slobodna Evropa (RSE) otkrili istoriju rasta tenzija i nasilja između lokalnog stanovništva i rudarskih operatera koje podržava Kina, zbog ekoloških problema i nezadovoljstva eksploatacijom mineralnog bogatstva regiona.

"Nažalost, u Avganistanu nema nadzora, a vađenje se uglavnom odvija u oblastima koje je najlakše eksploatisati", rekao je za RSE Abdul Kadir Motafi, veteran avganistanske rudarske industrije, dodajući da je javni i nezavisni nadzor znatno ograničen u rudnicima koje su talibani dali pod ugovor.

Ekološki problemi

U sjevernim provincijama poput Badahšana i Tahara, vađenje zlata dramatično je poraslo pod lokalnim liderima povezanim s talibanima, dok se tamošnje zajednice žale da su raseljene i isključene dok drugi ostvaruju profit.

U okrugu Šahr-e-Buzurg u Badahšanu, oko 50 kilometara od Fajzabada, vađenje zlata povećano je ubrzo nakon što su talibani preuzeli vlast.

Mještani koji su nekada ispirali riječne nanose osnovnim alatima svjedoče da su njihove neformalne aktivnosti utopljene u veći koncesioni projekat koji kontrolišu talibanski zvaničnici i kineski partneri, koristeći tešku mehanizaciju. Radnici koji su govorili za RSE kažu da su velika područja sada ograđena i da ih čuvaju naoružani ljudi povezani s uticajnim ličnostima, onemogućavajući lokalnom stanovništvu pristup zemlji i vodi od kojih su zavisili.

"Obični ljudi ne mogu ni da priđu na kilometar", rekao je jedan rudar za RSE, govoreći pod uslovom da mu se ne navodi ime, iz straha od mogućih posljedica.

Rudarska zona Šahr-e-Buzurg obuhvata i državno i privatno zemljište, a kineske kompanije i ličnosti povezane s talibanima navodno eksploatišu državne parcele, dok privatni vlasnici ili sami kopaju ili prodaju zemljište spoljnim investitorima.

Stanovnici procjenjuju da više od 500 grupa sada posluje unutar i oko okruga, uključujući radnike koji dolaze iz drugih provincija poput Kandahara i Helmanda, čime se dodatno povećava pritisak na lokalnu ekologiju.

Uticaj rudarskih operacija na životnu sredinu vidljiv je u sjevernim riječnim dolinama. Mještani kažu da su uništeni zasadi pistaća i pašnjaci, dok su iskopavanja i preusmjeravanja toka više puta mijenjala tok Amu Darje, glavne rijeke u regionu koja protiče i kroz Tadžikistan, Turkmenistan i Uzbekistan.

Jedan starješina zajednice u Badahšanu, koji je za RSE govorio pod uslovom da mu se ne navodi ime kako bi izbjegao odmazdu talibana, rekao je da kineske rudarske firme dovode sopstvene bezbjednosne snage iz Kabula i da rade s velikom slobodom, a da pritom ne ulažu u lokalnu zajednicu.

I dalje nema novih klinika, škola ili mostova, rekao je on, dok profit uglavnom ide kompanijama, talibanskim zvaničnicima i malom krugu lokalnih investitora.

Ključni izvor prihoda talibana

Talibansko Ministarstvo za rudnike i naftu nije učinilo mnogo da na lokalnom nivou ospori takvu percepciju.

Režim je raspisao tendere za nalazišta zlata u okruzima Ragistan i Šahr-e-Buzurg u Badahšanu, ali nije objavio tekstove ugovora, podatke o prihodima niti procjene uticaja na životnu sredinu. Na nacionalnom nivou, Ministarstvo promoviše rudarstvo kao temelj ekonomske politike i potpisalo je desetine sporazuma sa stranim, uglavnom kineskim, partnerima, ističući velike investicione obaveze u više provincija, uključujući Tahar.

Za talibanske vlasti u Kabulu, inicijativa u oblasti rudarstva predstavlja ključni dotok čvrste valute u uslovima sankcija i diplomatske izolacije. Zvaničnici tvrde da će projekti podržani iz inostranstva otvoriti radna mjesta i finansirati nacionalni razvoj, pozivajući se na značajne investicione iznose i projektovane prihode države.

Međutim, ekonomisti i stručnjaci za rudarstvo upozoravaju da izvoz uglavnom neprerađene rude uz slabu regulaciju nosi rizik da Avganistan ostane s iscrpljenim nalazištima, ograničenim zapošljavanjem, učvršćenim mrežama protekcije i produbljenom nejednakošću.

Azarakš Hafizi, bivši generalni direktor Privredne komore Avganistana, rekao je za RSE da Avganistan mora da prerađuje veći dio svojih minerala u zemlji kako bi stvorio lance vrijednosti i održiva radna mjesta, umjesto da se oslanja na masovni izvoz sirovina.

"Izvoz mineralnih sirovina bez ograničenja nema pozitivan ekonomski efekat. Naši rudnici se iscrpljuju, a mi ostajemo siromašni", rekao je Hafizi. "Trebalo bi da vadimo manje, ali kvalitetno, da prerađujemo materijale unutar zemlje i dodajemo vrijednost."

Bonus video: