Predsjednik SAD Donald Tramp možda odustaje od prijetnje da preuzme Grenland, ali njegova inicijativa oko tog ostrva već je promijenila način na koji se vodi spoljna politika u Vašingtonu i šire.
Više nego ijedno drugo globalno pitanje kojim se Tramp bavio, njegova opsesija Grenlandom bacila je u konfuziju diplomate, analitičare i ekonomske stručnjake. Ljude sa ljevice, ali i popriličan broj onih sa desnice.
Uzdrmane su čak i diplomate koji ne dolaze iz Evrope.
“Bilo je kao: šta?”, rekao je jedan afrički zvaničnik u Vašingtonu. “Šokantno je bilo koliko je prijetnja bila ozbiljna. A nije gotovo”, dodao je.
Suzan Maloni, analitičarka za Bliski istok i direktorka programa za spoljnu politiku u Brukings institutu rekla je da je sve djelovalo “kao da je svijet poludio”.
“Jezik, odlučnost po ovom pitanju - sve djeluje potpuno nepovazno sa našim nacionalnim interesima”, dodaje.
Do skoro, mnogi stručnjaci za spoljnu politiku još su se pitali da li je međunarodni poredak poslije Drugog svjetskog rata, “na pravilima zasnovan”, mrtav. Nakon Trampovog grenlandskog gambita, sve češće čujem otvorene tvrdnje da je taj poredak mrtav. Kanadski lider Mark Karni rekao je nešto slično ove sedmice na Svjetskom ekonomskom forumu.
To znači da konsultanti za spoljnu politiku preispituju savjete koje daju klijentima, dok ljudi iz think-tankova preispituju planove za putovanja i istraživanja. Maloni je, na primjer, rekla da je ove sedmice morala nadređenima da preda prioritete istraživanja za narednu fiskalnu godinu, ali ih je upozorila da se ta lista može promijeniti već naredne sedmice.
Trampovo insistiranje da SAD preuzme kontrolu nad Grenlandom narušilo je ugled Amerike među saveznicima. Kritičari kažu da je to cijena koja nikada nije smjela da bude plaćena.
Evropske diplomate kažu da je grenlandska kriza stvorila novu realnost, jer je sada jasnije nego ikad da ni saveznici nisu bezbjedni od Trampovih manipulacija.
“To stvara neku vrstu straha u Evropskoj uniji”, rekao je jedan evropski diplomata. “Nije više stvar samo u bujanju mašte, već u shvatanju da je ovo novi dan i da se tradicionalni načini, pravila, zakoni, nužno ne primjenjuju. Sve je sada predmet pregovora”, objasnio je on. (Diplomate i drugi sagovornici ostali su anonimni zbog osjetljivosti teme.)
To važi iako je Tramp u srijedu ublažio retoriku. Prvo je rekao da neće koristiti vojnu silu da preuzme Grenland, a kasnije je objavio da povlači prijetnju carinama nakon što je postignut “okvirni” dogovor o toj teritoriji. Detalji nisu odmah bili poznati.
Ali Tramp, koji želi Grenland još od svog prvog mandata, toliko često mijenja mišljenje da bi Evropljani - ili bilo koji drugi globalni akteri - bili naivni ako bi povjerovali da je ovo pitanje riješeno. Ima istoriju odustajanja od sporazuma, uključujući i one koje je sama njegova administracija sklopila. Uz to, pred njim su još tri godine mandata.
Sagovornici koji kritikuju Trampa rekli su da nisu spremni da se opuste, uprkos ublažavanju tona.
“Njegov osnovni interes je da proširi mapu Sjedinjenih Država”, rekao je Erik Grin, bivši visoki zvaničnik Savjeta za nacionalnu bezbjednost u Bajdenovoj administraciji, zadužen za Rusiju i Centralnu Aziju. “Prije ili kasnije, on će se tome vratiti”, uvjeren je.
Trampove ambicije u vezi sa Grenlandom poremetile su planove mnogih stručnjaka za međunarodne odnose u mjeri koja je neobična čak i za predsjednika koji uživa u rušenju ustaljenih shvatanja.
Cijela grenlandska saga posebno je teška za profesore međunarodnih odnosa, koji stalno moraju da mijenjaju nastavne programe. Oni su obučeni da koriste neutralan jezik kako bi objasnili postupke moćnih aktera i pomogli studentima da razumiju svijet.
Ali, kako kaže Danijel Drezner, akademski dekan Flečer škole pri Univerzitetu Tafts: “Dođe trenutak kada jednostavno poželiš da kažeš - ovo je prokleto glupa ideja”.
Trampova inicijativa oko Grenlanda bila je praćena i nivoom ličnog interesa koji je prevazilazio njegovo uobičajeno opravdanje “Amerika na prvom mjestu”. Sam Tramp je rekao da djelimično gura ovu ideju jer ga je povrijedilo što nije dobio Nobelovu nagradu za mir.
“Sve djeluje kao neka epizoda ‘Zone sumraka’. On povezuje ličnu uvredu sa geopolitičkim zahtjevom koji je potpuno nerazuman”, rekao je Grin.
Trampovi potezi u spoljnoj politici obično imaju neku unutrašnju logiku. Ne moraš se slagati s njom, ali je možeš prepoznati.
Bombardovao je iranska nuklearna postrojenja jer je to bila rijetka prilika da se unazadi program koji bi mogao ugroziti SAD. Zarobio je venecuelanskog lidera Nikolasa Madura jer želi pristup venecuelanskoj nafti i jer Madura vidi kao narkodiktatora čiji režim podriva američke interese. Uveo je carine gotovo svim zemljama jer vjeruje da će to dugoročno učiniti SAD ekonomski samostalnijim.
U pritisku na Dansku da preda, ili proda, Grenland, Tramp i njegovi saradnici tvrde da djeluju u američkom nacionalnom interesu. Ostrvo ima veliki strateški značaj i bogato je prirodnim resursima.
Aleks Grej, koji je u Trampovom prvom mandatu imao visoku funkciju u Savjetu za nacionalnu bezbjednost, rekao je da jedna dugoročna briga jeste mogućnost da stanovnici Grenlanda u budućnosti zatraže punu nezavisnost od Danske, što bi ih učinilo ranjivijim na uticaj Kine ili Rusije.
“Zato moramo da istupimo sa najboljom mogućom ponudom i damo im nešto zaista privlačno”, rekao je Grej o američkim nastojanjima prema Grenlandu.
Tramp ima istoriju iznošenja naizgled ekstremnih zahtjeva, nakon čega se zadovoljava onim što može da dobije. Ponekad ga uplaše tržišta, koja nisu dobro reagovala na njegovu inicijativu oko Grenlanda.
Neki kažu da se povlači, ali takav pristup ima i svoje prednosti. Prisiljava ljude da razgovaraju o temama koje bi inače bile zanemarene ili da prihvate uslove koje inače nikada ne bi prihvatili.
Ipak, Trampovo insistiranje da SAD preuzme kontrolu nad Grenlandom narušilo je ugled Amerike među saveznicima. Kritičari kažu da je to cijena koja nikada nije smjela da bude plaćena.
Na kraju krajeva, Vašington već ima ogroman pristup Grenlandu na osnovu ranijih sporazuma sa Danskom; američke trupe već djeluju na Grenlandu, a SAD može poslati i dodatne snage. Trampov zahtjev da Danska ustupi teritoriju predstavlja ozbiljan udarac odnosima SAD sa evropskim saveznicima. To takođe šteti NATO-u, vojnom savezu u kojem su i SAD i Danska, a koji bi branio Grenland u slučaju prijetnje od strane neprijateljske sile.
Za one koji savjetuju klijente, predaju studentima, oblikuju politiku ili pokušavaju da informišu javnost, Trampovi potezi oko Grenlanda pokazuju koliko je predviđanje spoljne politike postalo teško.
Pravi efekti Trampovih poteza možda se neće osjetiti sve dok on ne napusti funkciju. Često djeluje kao da pravi veće promjene nego što su one zaista; efektivna stopa njegovih carina, na primjer, često je niža od onoga što javno najavljuje. Mnoge njegove politike su i međusobno kontradiktorne. Tako, recimo, želi da afričke zemlje jačaju svoje ekonomije i manje zavise od pomoći, ali njegove carine tim ekonomijama nanose štetu.
Dodatni problem je što se mnogo toga u vezi sa Grenlandom svodi na ličnost jednog čovjeka.
Možda je ovo argument da svi upišemo neki kurs političke psihologije. Ili da se učlanimo u grupu podrške za iscrpljene stručnjake za spoljnu politiku?
Tekst preuzet iz Politika
Priredio: S. S.
Bonus video:
