Poslije višemjesečnog pritiska zbog indijske kupovine snižene ruske i sankcionisane iranske sirove nafte, čini se da je Nju Delhi popustio zahtjevima američkog predsjednika Donalda Trampa i pristao da postepeno ukine uvoz ruske nafte i pređe na kupovinu većih količina iz Sjedinjenih Država – a potencijalno i iz Venecuele.
Kakav su naftni dogovor postigli SAD i Indija?
Tramp je u ponedjeljak na svojoj platformi Truth Social izjavio da premijer Narendra Modi planira da „prestane sa kupovinom ruske nafte“, što bi, prema riječima američkog predsjednika, pomoglo okončanju rata u Ukrajini.
Prihodi Rusije od energije – kojima se finansira sukob – pali su prošle godine za petinu, izvijestio je Financial Times prošle sedmice, što dodatno pojačava pritisak na ruskog predsjednika Vladimira Putina da postigne mirovni sporazum.
Tramp je rekao da bi Indija mogla da kupi američku energiju i ugalj u vrijednosti od 500 milijardi dolara (424 milijarde eura), zajedno s tehnologijom, poljoprivrednim i drugim proizvodima.
On je ovaj potez predstavio kao dio šireg trgovinskog sporazuma prema kojem bi SAD smanjile carine na indijsku robu sa 50 odsto na 18 odsto, dok bi Indija ukinula carine na američke proizvode. Nju Delhi to još nije potvrdio.
Američke carine na indijsku robu bile su među najvišima na svijetu nakon što je Tramp u avgustu uveo dodatni namet od 25 odsto kao kaznu zbog indijske kupovine ruske nafte poslije invazije Moskve na Ukrajinu. Bijela kuća je saopštila da će taj dodatni namet sada biti ukinut.
Modi je na mreži Iks potvrdio smanjenje carina, ali nije pomenuo naftni dogovor. Međutim, agencija Rojters je, pozivajući se na neimenovanog indijskog zvaničnika, navela da su američke isporuke nafte među robama obuhvaćenim sporazumom.
Nju Delhi je već počeo da smanjuje zavisnost od ruske sirove nafte nakon američkih sankcija kompanijama Rosnjeft i Lukoil. Prošle sedmice je indijski ministar za naftu Hardip Sing Puri rekao u intervjuu za Bloomberg da su isporuke u posljednjim sedmicama pale za skoro trećinu, na 1,3 miliona barela dnevno.
Dodao je da su indijske naftne kompanije zainteresovane da povećaju uvoz iz Kanade i SAD kao dio strategije diverzifikacije snabdijevanja iz više od 40 zemalja.
Koliko brzo američka nafta može da zamijeni rusku?
Za potpunu zamjenu ruskog uvoza američkom sirovom naftom vjerovatno će biti potrebno između nekoliko mjeseci i nekoliko godina, s obzirom na to da ruske isporuke čine oko četvrtine od približno pet miliona barela dnevno koje Indija uvozi.
Prema procjenama kompanije Kpler, objavljenim prošle godine, potpuni zaokret bi povećao indijski račun za uvoz nafte za devet do 11 milijardi dolara godišnje, jer Nju Delhi rusku naftu kupuje po znatno nižoj cijeni od američke.
Prijetnja carinama i sankcijama već je podstakla Indiju da poveća kupovinu američke nafte. Times of India je prošlog mjeseca izvijestio da je uvoz američke sirove nafte porastao za 92 odsto u periodu od aprila do novembra prošle godine.
Od ukupno 178,1 milion tona nafte koje je Indija uvezla, 13 miliona tona došlo je iz SAD, u poređenju sa 7,1 milion tona u istom periodu 2024. godine.
Kao najveći proizvođač nafte na svijetu, SAD imaju dovoljno kapaciteta za snabdijevanje. Međutim, transport velikih količina američke nafte do Indije nije jednostavan.
Putovanje tankera traje više od šest sedmica na jednoj od najdužih svjetskih ruta za transport nafte i zavisi od izvoznog sistema na obali Meksičkog zaliva, koji već radi blizu punog kapaciteta.
Još jedan Trampov energetski dogovor u drugom mandatu mogao bi da znači i da se Indija takmiči s Evropskom unijom za američke isporuke. U okviru svog carinskog sporazuma s Trampom, EU se u julu obavezala da do 2028. godine potroši 750 milijardi dolara na nabavku američke nafte, tečnog prirodnog gasa (LNG) i proizvoda iz nuklearne energetike.
Indijske rafinerije su optimizovane za težu, sumporastu rusku naftu tipa Urals, koja se prerađuje u dizel i avionsko gorivo u skladu s domaćom potražnjom. Prelazak na lakšu i „slađu“ američku naftu zahtijevao bi operativna prilagođavanja koja mogu da traju mjesecima.
Može li Venecuela da poveća isporuke i zadovolji indijsku potražnju?
Trampovo pominjanje Venecuele otvara mogućnost da Indija pomogne oživljavanju naftnog sektora te latinoameričke zemlje, nad kojim su SAD praktično preuzele kontrolu nakon što je prošlog mjeseca dugogodišnji lider Nikolas Maduro zarobljen i odveden iz zemlje.
Privremena vlada Venecuele već je postigla dogovor s Vašingtonom o prodaji do 50 miliona barela sirove nafte američkim rafinerijama i sprovodi reforme energetskih zakona kako bi privukla strana ulaganja.
Indija je bila veliki kupac venecuelanske nafte sve do marta prošle godine, kada je Tramp uveo carinu od 25 odsto zemljama koje kupuju naftu iz Karakasa.
Venecuela uglavnom proizvodi tešku, sumporom bogatu sirovu naftu – gustu, katranu sličnu naftu kojoj su indijske rafinerije dobro prilagođene. Međutim, isporuke bi mogle biti pogođene preostalim sankcijama, kao i sličnim logističkim preprekama i povećanim troškovima transporta nafte s druge strane svijeta.
S proizvodnjom koja se i dalje kreće oko 900.000 barela dnevno – što je samo djelić od tri do četiri miliona barela koliko je Venecuela proizvodila početkom dvijehiljaditih – biće potrebne godine, politička stabilnost i ogromna ulaganja da bi se snabdijevanje povećalo do nivoa koji bi zadovoljio indijsku potražnju.
Dodatni problem je cijena, jer je Venecuela zbog američkih sankcija prodavala naftu azijskim rafinerijama uz veliki popust.
Kakav bi mogao biti uticaj na globalno snabdijevanje naftom?
Pošto će svako preusmjeravanje nafte iz Sjedinjenih Država i Venecuele vjerovatno biti spor proces, uticaj na globalno snabdijevanje biće ograničen i postepen.
Indija će morati da se pridržava postojećih ugovora za ruske pošiljke. Često takve isporuke imaju rokove i do 90 dana, što zahtijeva postepeno smanjenje tokom nekoliko mjeseci kako bi se izbjegli poremećaji i penali.
Očekuje se da će Kina, najveći kupac ruske nafte, dodatno povećati kupovinu, zajedno s Turskom i afričkim državama.
Globalni tokovi nafte ostaju u ravnoteži ili uz neznatnu prekomjernu snabdjevenost. Članice OPEK-a, kao i zemlje koje sarađuju s ovom organizacijom proizvođača nafte, a nijesu članice (OPEK+), pokrivaju skoro polovinu svjetske proizvodnje sirove nafte i povećale su proizvodnju tokom protekle godine.
Američka nafta iz škriljaca, kao i novi izvori u Brazilu, Gvajani i Argentini, takođe doprinose globalnom višku ponude, navela je Međunarodna agencija za energiju (IEA) u izvještaju prošlog mjeseca.
Ovi dodatni izvori pružaju značajnu zaštitu od poremećaja u snabdijevanju. Međutim, ta rezerva bi mogla brzo da nestane ukoliko bi Indija iznenada potpuno obustavila uvoz ruske nafte.
Bonus video:
