Čak i etablirane svjetske demokratije sve više tonu u korupciju. To pokazuje Indeks percepcije korupcije (CPI) za 2025. koji je organizacija Transparensi internešenal objavila ovog utorka (10. februara).
Indeks se objavljuje već 31 godinu, a on rangira više od 180 zemalja i teritorija prema percipiranom nivou korupcije u javnom sektoru. Ovaj najnoviji pokazuje pad i kod zemalja kao što su Sjedinjene Američke Države, Kanada, Velika Britanija i Švedska.
Indeks za 2025. pokazuje da se dramatično smanjio broj zemalja koje imaju više od 80 bodova – što je nivo koji pokazuje da je javna uprava u toj zemlji čista. Prije deset godina takvih zemalja bilo je 12, a ove godine samo pet.
Danska je već osmu godinu zaredom zabilježila najviši rezultat (89 bodova), a odmah iza nje su Finska (88) i Singapur (84).
Transparensi osuđuje nedostatak „smjelog liderstva“ na globalnom nivou, što, kako se navodi, slabi napore u borbi protiv korupcije.
„Nekoliko vlada više ne smatra da je borba protiv korupcije prioritet“, kaže za DW Fransoa Valerijan, predsjednik Transparensi internešenala. „Vlade su možda imale utisak da su učinile sve u suočavanju s korupcijom i da su morale da se okrenu drugim prioritetima“, rekao je.
Zašto SAD padaju na globalnoj listi korupcije?
Indeks CPI, koji rangira svaku naciju na listi od 0 bodova (veoma korumpirana) do 100 (veoma čista), pokazuje da su Sjedinjene Američke Države pale na najniži rezultat ikada, sa 64 boda, što je pad od čak deset bodova u odnosu na 2016. godinu.
Transparensi ocjenjuje da se politička klima u SAD pogoršava već više od decenije i navodi da najnoviji podaci nisu odraz samo dešavanja nakon povratka američkog predsjednika Donalda Trampa u Bijelu kuću prošle godine.
Naime, iako je rejting SAD ostao stabilan tokom većeg dijela vladavine Bajdenove administracije, i prethodni izvještaji navodili su da su za veliki pad prošle godine odgovorni prije svega etički skandali visokog profila u Vrhovnom sudu SAD.
„Ne možemo, dakle, za sve da krivimo Trampa, jer je bilo zabrinjavajućih reformi koje su započele prije njega“, ukazuje Valerijan za DW.
Izvještaj ipak navodi sljedeće: „korišćenje javne funkcije za ciljanje i ograničavanje nezavisnih glasova“, „normalizaciju sukobljene i transakcione politike“, „politizaciju tužilačkog odlučivanja“ i „radnje koje potkopavaju nezavisnost pravosuđa“. Transparensi ocjenjuje da sve to „šalje opasan signal da su koruptivne prakse prihvatljive“.
Od početka svog drugog mandata, Tramp je preduzeo mjere koje, kako ocjenjuje Transparensi, izazivaju zabrinutost: gašenje javnih emitera poput Glasa Amerike ili korišćenje vladinih agencija kao oružja protiv političkih protivnika, uključujući Bajdenovu administraciju, ali i druge visoke američke zvaničnike.
Trampa Transparensi ujedno optužuje i za potkopavanje nezavisnosti pravosuđa i za slabljenje sprovođenja Zakona o koruptivnim praksama u inostranstvu (FCPA). Taj zakon je izvorno donesen kako bi se spriječilo da američki građani, odnosno američki subjekti, podmićuju zvaničnike stranih vlada kako bi dobili ugovore.
U intervjuu za DW, Valerijan kritikuje Trampovu reviziju FCPA putem izvršne uredbe, kako bi on postao alat nacionalne bezbjednosti. Takođe je istakao podršku republikanskog predsjednika kriptovalutama poput Bitkoina – koje se često koriste za pranje novca – i program ubrzane imigracije za bogate strance, koji kritičari nazivaju Trampova zlatna kartica.
„Na osnovu našeg iskustva, takve (vizne) šeme privlače korumpirane ljude, a mogu da privuku i kriminalce“, ukazuje Valerijan.
Zašto je u Evropi borba protiv korupcije u zastoju?
Tokom posljednje decenije najveći pad zabilježen je u Velikoj Britaniji. Ta zemlja sada ima 70 bodova (minus 11). Prema Transparensiju, to je povezano s kontinuiranim neuspjesima u sprovođenju etičkih standarda za ministre, zakonodavce i druge zvaničnike britanske vlade.
Takođe se navode i skandali s nabavkama vezanim za kovid-19, gdje su ljudi bliski vlasti uspjeli da obezbijede unosne ugovore za isporuku lične zaštitne opreme, a uz premalo nadzora.
Druge zapadne nacije koje su zabilježile veliki pad u rangiranju u posljednjih deset godina su Novi Zeland, s padom od devet bodova na sadašnjih 81, Švedska (minus 8, sada ima 80) i Kanada (minus 7, sada ima 75). Pad Njemačke u posljednjih deset godina je skromniji – četiri boda manje i sada ima 77. Inače, Njemačka se ove godine u odnosu na prošlu godinu poboljšala za dva boda.
Indeks je takođe zabilježio u posljednjoj deceniji pad od četiri boda u Francuskoj, koja sada ima 66 bodova. Navodi se da je razlog za to loše sprovođenje zakona o korupciji i rastući rizik od dosluha zvaničnika s privatnim interesima.
U izvještaju se istovremeno pozdravlja presuda bivšem francuskom predsjedniku Nikoli Sarkoziju zbog primanja nezakonitih sredstava, uključujući i ona od pokojnog libijskog vođe Moamera el Gadafija, koja su korišćena za pomoć Sarkoziju u izbornoj kampanji za predsjednika.
„Mnoge (evropske) zemlje bile su lideri borbe protiv korupcije“, kaže Valerijan, napominjući da je Direktiva EU o borbi protiv korupcije razvodnjena i da to neće omogućiti Uniji da „ojača napore u borbi protiv korupcije“.
Gdje još slabi borba protiv korupcije?
U izvještaju se navodi da je 50 zemalja zabilježilo značajan pad na listi od 2012. godine – posebno Turska, Mađarska i Nikaragva, zbog nazadovanja demokratije, slabih institucija i vladavine prava, sive ekonomije i uživanja rente.
Korupcija sve više otvara vrata organizovanom kriminalu da prodre u latinoameričku politiku, upozorava Transparensi internešenal, napominjući da čak i Kostarika i Urugvaj – zemlje koje su dugo smatrane najbolje rangiranim demokratijama u tom regionu – sada doživljavaju onu vrstu korupcijskih pritisaka kakva je vidljiva u Kolumbiji, Meksiku ili Brazilu.
U izvještaju se navodi da je pad „oštar, trajan i teško ga je preokrenuti, jer korupcija postaje sistematska i duboko ukorijenjena u političkim i administrativnim strukturama“.
Valerijan za DW to dodatno objašnjava: „Što je nečija moć više koncentrisana, to je zloupotreba moći veća. A što je moć tajnovitija, to ju je lakše zloupotrijebiti.“
Novi Indeks percepcije korupcije ne uzima u obzir najnovije dosijee Džefrija Epstina, koji su objavljeni prošlog mjeseca, a u kojima se zvaničnici iz nekoliko zemalja povezuju s navodnim nedjelima, korupcijom ili kompromitujućim vezama s tim osuđenim pedofilom.
Transparensi takođe izražava žaljenje zbog političkog uplitanja u djelovanje nevladinih organizacija, posebno onih koje kritikuju vlade. U izvještaju se govori o porastu represivnih mjera i smanjenju finansiranja nevladinih organizacija u Gruziji, Indoneziji i Peruu.
U izvještaju se upozorava da je u određenim zemljama nezavisnim novinarima, grupama civilnog društva i tzv. „zviždačima“ sve teže da govore protiv korupcije.
Istovremeno, ukrajinski napori u borbi protiv korupcije dobili su pohvale, čak i u vrijeme dok ta zemlja nastavlja da se bori protiv ruske agresije. Ipak, nedavni skandali u odbrambenom sektoru te zemlje pokazuju da korupcija i dalje predstavlja problem u Ukrajini.
Činjenica da se ti slučajevi pojavljuju u javnosti i da se postupci pokreću ukazuje na to da novi okvir za borbu protiv korupcije u Ukrajini počinje da oživljava, navodi se u izvještaju.
„Jedna zemlja – Ukrajina – odlučila je da se bori protiv korupcije. Rusija je odabrala suprotan put“, kaže Valerijan, napominjući da je Moskva ukinula zakone namijenjene sprečavanju i kažnjavanju korupcije.
Kakva je situacija u najniže rangiranim zemljama?
Transparensi internešenal takođe navodi da autoritarni režimi, na primjer oni u Venecueli i Azerbejdžanu, uglavnom bilježe najgore rezultate, jer je tamo „korupcija sistematska i manifestuje se na svim nivoima“.
U najnovijem Indeksu, više od dvije trećine zemalja palo je ispod 50 bodova, što, prema izvještaju, ukazuje na „ozbiljne probleme s korupcijom u većem dijelu planete“.
U izvještaju se navodi i da su zemlje koje imaju manje od 25 bodova uglavnom pogođene sukobima ili da je riječ o izrazito represivnim režimima. To su, na primjer, Libija, Jemen i Eritreja (imaju po 13 bodova), kao i Somalija i Južni Sudan (imaju po 9 bodova).
Ono što se u izvještaju ističe kao pozitivno jeste to koliko se zemalja popelo s dna ka sredini liste. Među njima su Albanija, Angola, Obala Slonovače, Laos, Senegal, Ukrajina i Uzbekistan.
Takođe su zabilježeni dugoročni pomaci zemalja koje već imaju visok broj bodova – a to su Estonija, Južna Koreja, Butan i Sejšeli.
Bonus video:
