Kurdi između Trampa i Irana: Od „divne invazije” do povlačenja

Šestog dana američko-izraelskog rata protiv Irana, predsjednik Donald Tramp odgovarao je na pitanja o izvještajima da se sprema neposredna kopnena invazija na Islamsku Republiku koju bi izvele kurdske snage. Tramp je rekao da smatra da bi napad iranskih Kurda sa sjedištem u Iraku bio “divan”.

Već osmog dana rata promijenio je ton. “Ne računamo na to da će Kurdi ući”, rekao je u avionu Air Force One. “Isključio sam tu mogućnost.”

Izvještavanje Rojtersa sa iransko-iračke granice pokazuje kako su nade SAD i Izraela da će im kurdski borci priteći u pomoć propale usljed dva pritiska: kontradiktornih signala iz Vašingtona i Jerusalima i neumoljive kampanje vojnih udara i prijetnji protiv Kurda s obje strane granice koju je vodio iranski elitni Korpus čuvara islamske revolucije.

Tramp je 7. aprila najavio dvonedjeljno primirje, otvarajući prostor za pregovore i mogućnost okončanja rata. To, međutim, neće zaustaviti kampanju iranskih kurdskih izbjeglica koje su utočište pronašle u Iraku i koje su godine svog života posvetile rušenju vlasti u svojoj zemlji.

U ranim danima rata u Iranu, iranske obavještajne službe zasule su kurdske građane te zemlje tekstualnim porukama upozoravajući ih da ne sarađuju s plaćenicima koje šalju SAD i Izrael. Drugi talas poruka prijetio je iranskim Kurdima koji su pristupali stranim veb-sajtovima.

Do kraja marta, vozila vlade opremljena skenerima kružila su ulicama, tražeći signale sa ilegalnih satelitskih veza, rekli su stanovnici. Ove digitalne “mreže za lov” u gradovima i naseljima sa većinskim kurdskim stanovništvom pratili su pretresi kuća koje su sprovodili pripadnici Korpusa čuvara islamske revolucije.

U susjednom Iraku, IRGC je započeo kampanju pritiska telefonskim pozivom autonomnoj kurdskoj regionalnoj vladi, koja ima sopstvenu vojsku i pruža utočište iranskim kurdskim milicijama. Pozivaoci iz IRGC-a prijetili su da će napasti iračke kurdske snage u blizini granice ako se ne povuku u roku od jednog sata, prema riječima dvojice kurdskih zvaničnika.

Irački Kurdi su se povukli sa granice i jasno poručili da ne žele da budu uvučeni u rat, ali su ipak bili pogođeni smrtonosnim iranskim napadima dronovima. U međuvremenu, dronovi i rakete IRGC-a gađali su iranske kurdske borce u Iraku, ubivši petoricu i uništivši baze za koje se smatralo da su sigurne, naveli su militanti.

Rojters je proveo osam nedjelja u iračkom autonomnom kurdskom regionu, razgovarajući sa prognanim iranskim kurdskim borcima i visokim iračkim zvaničnicima, analizirajući američko-izraelske napade u Iranu i iranske napade na Kurde, te telefonom razgovarajući sa stanovnicima pretežno kurdskih područja u Iranu.

Tramp je 7. aprila najavio dvonedjeljno primirje, otvarajući prostor za pregovore i mogućnost okončanja rata. To, međutim, neće zaustaviti kampanju iranskih kurdskih izbjeglica koje su utočište pronašle u Iraku i koje su godine svog života posvetile rušenju vlasti u svojoj zemlji

Svaka grupa imala je sopstveni cilj i iskustvo rata: prognani iranski kurdski borci željeli su da sruše vlast u Teheranu, irački Kurdi su nastojali da očuvaju stabilnost i sopstvenu autonomiju, dok su mnogi unutar Irana samo pokušavali da izbjegnu zatvor.

Sve do proglašenja primirja, Iran je uspijevao da odvrati kurdske snage u Iraku od uključivanja u rat. Njegove metode uključivale su korišćenje doušnika i precizno gađanje kancelarija i baza iranskih Kurda u Iraku - posljednji put u ponedjeljak. Irački kurdski lideri rekli su da je većina napada na njih dolazila od milicija koje podržava Iran unutar Iraka. Na iranskoj strani granice, mještani tvrde da je IRGC slao pojačanja autobusima kako bi spriječio pobunu.

Amir Karimi, iranski kurdski komandant u Iraku, rekao je da njegovi obavještajni podaci ukazuju na to da je IRGC rasporedio ljude u šumama, džamijama, školama pa čak i u jednoj bolnici. Jedan komandant IRGC-a javno je posjetio region 22. marta.

Karimi, koji je za Rojters govorio krajem marta, rekao je da mu tada nije bilo jasno šta Amerikanci “pokušavaju da urade”.

Bombe na obje strane

Kurdi, narod sa posebnim jezikom i kulturom rasprostranjen u Turskoj, Siriji, Iranu i Iraku, jedna su od najvećih etničkih grupa u svijetu bez sopstvene države. Istorijski progonjeni od strane vlada, formalnu autonomiju uspjeli su da dobiju samo u Iraku. Mnogi Kurdi iz Irana, gdje čine oko 10 odsto od približno 90 miliona stanovnika, našli su utočište među svojim sunarodnicima na sjeveru Iraka.

U Iraku, kao i u Siriji, Kurdi su se tokom godina uglavnom svrstali uz SAD, da bi se njihove nade u stvarnu državu iznova rušile. Kurdsku regionalnu vladu karakteriše autonomija u odnosu na centralnu vlast u Bagdadu, a irački Kurdi žele da očuvaju tu nezavisnost. Jedan dio iranskih Kurda koji najaktivnije želi da sruši vlast našao je utočište u susjednom Iraku, gdje neki žive već decenijama.

Mnogi Kurdi u Iranu takođe se nadaju autonomiji i često su meta represije vlasti. Tokom rata smatrani su najizglednijim vojnim saveznicima Izraela i Amerike unutar Irana.

Od početka rata do kraja marta, Iran i njegovi saveznici ispalili su najmanje 388 raketa i dronova na kurdski region Iraka, pokazuje analiza Rojtersa zasnovana na podacima organizacije ACLED koja prati sukobe. Gotovo polovina tih napada bila je usmjerena na kurdske političke grupe i borce. Zajednički američko-izraelski udari pogodili su 140 puta područja na sjeverozapadu Irana sa većinskim kurdskim stanovništvom, navodi se u analizi Rojtersa.

Izraelska vlada nije komentarisala kakvu je ulogu predviđala za kurdske snage. Međutim, prvog dana rata izraelski premijer Benjamin Netanjahu pozvao je Irance na pobunu. “Građani Irana: Persijanci, Kurdi, Azeri, Abhazi i Beludži. Ovo je vaš trenutak da se ujedinite, srušite režim i obezbijedite svoju budućnost.”

Bijela kuća i izraelska vlada odbile su da komentarišu svoje planove u vezi sa Kurdima.

U saopštenju dostavljenom Rojtersu uoči primirja, regionalna vlada iračkog Kurdistana jasno je poručila da nema namjeru da bude uvučena u rat. “Ni pod kojim okolnostima neće biti dozvoljeno da teritorija Kurdistanskog regiona bude korišćena kao polazna osnova za napade, prijetnje ili neprijateljske akcije protiv bilo koje susjedne zemlje”, navodi se.

Bombardovanja Irana i njegovih saveznika bila su neprekidna - samo 19. marta na kurdske grupe ispaljeno je više od 20 dronova i raketa, prema analizi Rojtersa. Ipak, iranski kurdski borci, koje je Rojters intervjuisao prije primirja, rekli su da su spremni za pravi trenutak da se vrate u sjeverozapadni Iran. U to vrijeme, neki od njih nalazili su se u tunelima iskopanim u planinama pograničnog područja.

Kurdi se pripremaju, Iran pojačava napade

Rebaz Šarifi, komandant jedne od iranskih kurdskih milicija, proveo je prve mjesece zime na močvarnom obronku u sjevernom Iraku, obučavajući mlade borce i razvijajući mrežu doušnika, aktivista i krijumčara preko granice u sjeverozapadnom Iranu.

Milicija kojoj pomaže da rukovodi, poznata kao PAK, jedna je od nekoliko iranskih kurdskih frakcija sa sjedištem u Iraku koje žele da sruše teokratsku vlast u Iranu i uspostave samoupravni kurdski region. Ukupno broje nekoliko hiljada boraca. Šarifi, 38-godišnjak bez brade koji je gotovo uvijek u vojnoj uniformi, u Iraku je već 22 godine. U egzilu je otkako se priključio opoziciji, a dodatno ga je ohrabrio rastući unutrašnji otpor Islamskoj Republici koji je kulminirao masovnim protestima ovog januara.

“Ranije smo morali da tražimo regrute. Sada oni dolaze kod nas”, rekao je u intervjuu za Rojters u februaru, prije početka rata. Prije rata, kako je naveo, PAK je plaćao po 300 dolara krijumčarima i iranskim graničarima za svakog borca koji bi bio prebačen u Irak.

Šarifija je takođe ohrabrila spremnost Trampa da preduzme vojnu akciju protiv Irana nakon što su ga SAD i Izrael napali iz vazduha prošlog juna. Sa odobravanjem je pratio Trampove izjave kojima je podsticao unutrašnju pobunu u Iranu, kako tokom januarskih protesta, tako i na početku rata.

Međutim Šarifi je bio zabrinut da Amerika potcjenjuje snagu iranske vlasti. Njegova grupa godinama je bila izložena prekograničnim vazdušnim napadima Irana. Kaže da su bili pogođeni raketnim i napadima dronovima prošlog jula, kao i u januaru tokom protesta.

“Kada je Tramp rekao Irancima da preuzmu institucije, svi su mislili da je režim već oslabljen. Ali Iran ima velike snage spremne da ubijaju”, rekao je. Govoreći o izraelskom podsticanju pobune u januaru, dodao je da, kada je Mosad na mreži X objavio da je na ulicama sa Irancima i spreman da im pomogne, “nismo vidjeli nikakve znake toga”.

Dodatnu zabunu izazvala je Trampova izjava u nedjelju da su SAD preko Kurda slale oružje namijenjeno protivvladinim demonstrantima. “Mislim da su Kurdi zadržali to oružje”, rekao je za Foks njuz. Komandanti dvije najveće milicije kazali su za Rojters da njihovi borci nijesu dobili nikakvo američko oružje.

Garet Stensfild, profesor politike Bliskog istoka na Univerzitetu u Ekseteru, koji je savjetovao britansku i regionalne vlade, rekao je da je prognanih boraca premalo da bi zauzeli i zadržali značajnu teritoriju. Ipak, dovoljno su vješti da bi, uz spoljašnju podršku, mogli da osvoje dio teritorije u Iranu na kojem bi šira iranska opozicija mogla da djeluje, stvarajući “neku vrstu domino efekta”, kazao je.

Američki signali, iranski napadi

Dok su izraelske i američke bombe prvog dana rata pogađale iranske gradove, Šarifi je Rojtersu poslao uzbuđenu poruku. “Idemo u Iran”, rekao je. Zatim je dodao ogradu: “Ali ne još - moramo da vidimo kakav je plan, kakav će efekat imati američki vazdušni udari.” Ni tog dana niti nedjeljama kasnije, kako kaže, nije bilo nikakvih naznaka kakav bi mogao biti američko-izraelski plan.

Iz Vašingtona je prvog dana rata Tramp pozvao Masuda Barzanija, lidera stranke koja dominira kurdskim regionom, prema izvoru upoznatom sa agendom razgovora.

Dva druga iračka kurdska zvaničnika upućena u taj razgovor rekla su da je Tramp hvalio iračke kurdske oružane snage, pokušavajući da ih pridobije za svoj rat. Irački kurdski zvaničnici i jedan američki zvaničnik naveli su da je Barzani jasno stavio do znanja da želi da ostane po strani, iako niko od njih nije znao da li je Tramp uputio konkretan zahtjev niti kako je reagovao na Barzanijevo odbijanje da se uključi. Postojala je bojazan da bi irački Kurdi “platili cijenu” za bilo kakav napad na Iran, rekao je jedan od zvaničnika.

U iranskom Kurdistanu, državna televizija emitovala je poruke upozoravajući stanovništvo da ne sarađuje sa kurdskim “plaćenicima” niti sa Amerikom i Izraelom, rekli su Rojtersu ljudi koji i dalje žive u tom regionu.

Tokom prvih nekoliko dana, američke i izraelske snage izvele su najmanje 20 vazdušnih udara u kurdskim područjima Irana, gađajući najmanje 12 garnizona IRGC-a, policijskih stanica, punktova granične straže i drugih lokalnih bezbjednosnih objekata, prema analizi Rojtersa. Napadi su, kako se čini, imali za cilj slabljenje kontrole iranske vlasti nad tim regionom.

“Još je prerano”, napisao je Šarifi u poruci Rojtersu trećeg dana rata.

U to vrijeme, zvaničnici u SAD, Izraelu, Iraku i među iranskim kurdskim grupama davali su Rojtersu različite procjene o tome koliko je neposredan kurdski napad na Iran, ko bi u njemu učestvovao i koliku podršku Centralna obavještajna agencija i Izrael pružaju Kurdima u pripremama.

Regionalna vlada iračkog Kurdistana, koja funkcioniše poluautonomno u odnosu na centralnu vlast u Bagdadu, poslala je četvrtog dana rata trupe na granicu između Irana i Iraka kako bi spriječila bilo kakav upad iranskih Kurda iz Iraka u Iran, rekli su jedan kurdski zvaničnik i visoki kurdski lider.

Gotovo odmah stigli su telefonski pozivi iz IRGC-a u Iranu sa jasnom porukom: povucite se u roku od sat vremena ili će na vas pasti kiša projektila.

I dalje smo pod okupacijom Islamske Republike. Ako dođe do sporazuma između SAD i Irana, mi ćemo i dalje biti ubijani i pogubljivani, kazao je Šarifi

Iračka kurdska vlada protestovala je: njihove snage su raspoređene da spriječe bilo kakve prekogranične aktivnosti, a ne da prijete Iranu, rekli su izvori koji su imali direktna saznanja o događajima tog dana. IRGC nije mario za to, kazala su dva kurdska izvora. Iranski komandanti poručili su da neće tolerisati nikakvo oružano prisustvo na granici. Irački Kurdi su se povukli.

Već narednog jutra, Šarifi je iz obližnjeg mjesta poslao obeshrabrujuću poruku. “Upravo smo pogođeni iranskim balističkim projektilima, jedan borac je poginuo, trojica su ranjena”, rekao je Rojtersu. Napad je bio precizan - pogođena je kuća koju je njegova grupa koristila kao kancelariju i u kojoj je Šarifi razgovarao sa novinarima Rojtersa dvije nedjelje ranije.

U narednim danima, Šarifijeva milicija i desetine drugih bile su meta napada širom sjevernog Iraka. Ukupno, u tim udarima tokom nekoliko dana poginulo je najmanje pet boraca iz različitih kurdskih milicija, a oštećene su baze za koje su vjerovali da su dobro kamuflirane u manjim mjestima i na zabačenim planinskim obroncima.

“Iranci su znali gdje su nam baze. Imaju doušnike koji prate naše kretanje”, rekao je Karim Parvizi, komandant u drugoj grupi, Demokratskoj partiji iranskog Kurdistana (PDKI).

Između Trampa i Irana

Šestog dana rata, Tramp je odgovarao na pitanja Rojtersa o izvještajima da se sprema neposredna kopnena invazija koju bi izveli iranski Kurdi.

“Mislim da je sjajno što to žele da urade, potpuno ih podržavam”, rekao je. Dodao je da bi cilj Kurda trebalo da bude “da pobijede”.

Tog dana, Iranci su lično uputili upozorenje vlastima u iračkom Kurdistanu.

“Posjetio nas je jedan visoki predstavnik Islamske Republike”, rekao je visoki irački kurdski lider, odbijajući da otkrije identitet izaslanika. Nova poruka glasila je: komandna struktura Irana se promijenila.

Najviši oficiri u Teheranu više neće nužno izdavati direktna naređenja. Umjesto toga, komandanti IRGC-a na terenu i njihove savezničke milicije u Iraku djelovaće samostalno, prisjetio se kurdski lider. To je značilo da bi, u slučaju iranskog napada, eventualni apeli iračkih kurdskih lidera za uzdržanost upućeni IRGC-u u Teheranu mogli ostati bez efekta. Zvaničnik nije rekao kako su irački Kurdi odgovorili, ali je naveo da je ta posjeta jasno pokazala njihovu ranjivost.

U narednim danima, Iranci su izvodili napade širom regiona.

Pogođen je i kompleks za koji lokalni zvaničnici i jedan zapadni diplomata tvrde da se u njemu nalazi osoblje CIA u istočnom Iraku.

U Vašingtonu su američki zakonodavci dobijali upozorenja od turskog ministra spoljnih poslova. Turska ima sopstveni kurdski separatistički pokret, a ministar Hakan Fidan pozivao je SAD da se usprotive bilo kakvom uključivanju kurdskih boraca u prekogranične operacije. Fidan je upozorio da bi to moglo izazvati novu nestabilnost ne samo u Iranu, već i u Turskoj, pa čak i u Siriji, prema izvoru upoznatom sa tim sastancima.

Do osmog dana rata, Tramp je, čini se, odustao od nade u kurdski front protiv Irana, rekavši novinarima u avionu Air Force One da je “to isključio”. Sulejmanija je te noći ostala pošteđena napada, rekao je visoki kurdski lider.

“I dalje će nas ubijati”

Nekoliko dana nakon Trampovog zaokreta, Šarifi je napustio planine kako bi predahnuo i oklopnim vozilom otišao u Erbil, prijestonicu iračkog Kurdistana. Sjeo je u kafić, ali se nije dugo opustio. Telefon mu je ubrzo zazvonio s viješću da su njegovi borci ponovo bili meta drona, iako ovaj put nije došlo do eksplozije.

Umjesto planiranja vojne akcije u Iranu, Šarifi je vrijeme provodio izbjegavajući vazdušne napade, uključujući dva u prvoj sedmici aprila.

Rekao je da je premještanje boraca između Irana i Iraka postalo nemoguće, čak i uz povećanu naknadu od 500 dolara za krijumčare i graničare. Pojačano prisustvo IRGC-a u kurdskim područjima Irana zatvorilo je granicu.

Šarifi je naveo da su kurdski militanti prije rata uspjeli da pošalju Starlink uređaje aktivistima u Iranu, koji su povremeno preko granice slali informacije o kretanju IRGC-a i lokalnih bezbjednosnih snaga. Ponekad bi, kako kaže, lokalni operativac upozorio kurdske snage u Iraku na nadolazeći raketni napad taman na vrijeme da potraže zaklon.

I Iranci su, prema riječima Šarifija, komandanta PDKI Parvizija i stanovnika kurdskih područja Irana, trpjeli udare na svojoj strani granice.

Napadi su primorali lokalne iranske bezbjednosne snage na povlačenje - neki su se sklonili u zabačene planinske predjele, dok su drugi spavali u automobilima kako bi izbjegli da budu meta. Porodice pripadnika IRGC-a takođe su napustile svoje domove, rekli su.

Iranski kurdski komandanti u egzilu ocijenili su da to ukazuje na oslabljenu iransku vlast. Međutim, čak i oslabljena vlast mogla bi ponovo da ubija demonstrante, zastrašujući većinu ljudi i odvraćajući ih od bilo kakve akcije, dodali su.

Bez pobune u samom Iranu, navode iranski kurdski komandanti, invazija bi bila previše rizična. Zato čekaju na iračkoj strani granice, spremni za neki drugi dan. Primirje Šarifiju ne uliva mnogo nade.

“I dalje smo pod okupacijom Islamske Republike”, rekao je. “Ako dođe do sporazuma između SAD i Irana, mi ćemo i dalje biti ubijani i pogubljivani.”

Priredila: N. B.