Jedna astronautkinja i trojica astronauta bezbjedno su se vratili sa svog obilaska oko Mjeseca. Ovoga puta nisu donijeli uzorke mjesečevog kamenja, ali jesu zadivljujuće fotografije Mjeseca i mnogo ličnih iskustava.
Ali da li je to dovoljno da opravda misiju koja je već progutala desetine milijardi američkih dolara? Samo jedno lansiranje rakete SLS ka Mjesecu procjenjuje se na oko četiri milijarde dolara. U ovu avanturu ulaže se i evropski novac poreskih obveznika.
Proteklih dana stručnjacima i zaljubljenicima u kosmonautiku često su postavljana kritička pitanja. A prvi odgovor, dan nakon što se sve dobro završilo, prilično je trezven: naučna vrijednost misije Artemis II je mala – nećemo mnogo novog naučiti o Mjesecu.
Jedno od najzanimljivijih otvorenih pitanja su zalihe vode na Mjesecu. Voda – u bilo kom obliku – u mjesečevim kraterima mogla bi u budućnosti da omogući opstanak ljudi na površini tog nebeskog tijela. Ali to će biti zadatak budućih misija u kojima će ljudi ponovo sletjeti na površinu Mjeseca.
Ni posmatranja zvjezdanog neba koja je obavila posada Artemisa vjerovatno neće donijeti velika nova saznanja o nastanku našeg univerzuma.
Ipak, bilo bi pretjerano nazvati ovu misiju besmislenom. Ona je bila druga generalna proba tehnologije koja bi u budućnosti trebalo da omogući letove ka Mjesecu i Marsu.
Provjerena tehnologija ponovo sastavljena
Dio tehnologije nije nov: ne samo vizuelno, već i konstrukcijski, SLS – najmoćnija raketa ikada napravljena – sa svojim narandžastim rezervoarom i dva bočna raketna potisnika podsjeća na sistem koji je nekada lansirao spejs-šatl u svemir. U stvari, SLS je dalje razvijena verzija tog sistema, u kojoj se ponovo koriste prilagođeni djelovi iz programa šatl, poput glavnih motora.
I evropski servisni modul, koji je po narudžbini Evropske svemirske agencije ESA izrađen u Bremenu, sadrži komponente koje su se već dugo pokazale pouzdanim. Njegov motor u ranijoj verziji korišćen je još u misijama Apolo, a kasnije i kao manevarski motor na spejs-šatlu.
Dakle, riječ je o provjerenoj tehnologiji ponovo sastavljenoj u nov sistem – ali takvoj koja do sada nije prevozila ljude do Mjeseca. Sada se korak po korak testira njena sposobnost za letove u duboki svemir.
Da to nije jednostavno pokazalo se već prethodnih godina, pa čak i nedjelja. Tokom razvoja SLS-a stalno je dolazilo do kašnjenja, a problemi sa kvalitetom i rast troškova doveli su do kritika na račun Boinga.
Drugačija strategija za povratak u Zemljinu atmosferu
Prilikom prvog leta bespilotne kapsule Orion sa raketom SLS 2022. godine pojavili su se ozbiljni problemi sa toplotnim štitom. Tokom povratka u Zemljinu atmosferu djelovi su nekontrolisano otpadali. NASA je za toplotni štit koristila materijal koji je još u programu Apolo garantovao bezbjedan povratak astronauta.
Međutim, dok je štit na visokim temperaturama u ranijim testovima funkcionisao dobro, problemi su se pojavili na nešto nižim temperaturama tokom ponovnog ulaska kapsule Orion u atmosferu.
Astronauti bi vjerovatno ipak preživjeli, ali NASA nije htjela da se oslanja na sreću. Zato su za misiju Artemis II sa posadom izabrali drugačiju strategiju za povratak u atmosferu.
Riječ je o opreznom približavanju Mjesecu. Istovremeno NASA još čeka završetak letjelica za slijetanje na Mjesec koje razvijaju privatne kompanije poput SpaceX-a i Blue Origina, a koje bi u budućnosti trebalo da prevoze ljude iz kapsule Orion na površinu Mjeseca.
Novi rivalitet velikih sila u svemiru
Politički gledano, Artemis II pokazuje da Sjedinjene Države ozbiljno namjeravaju da ponovo pošalju ljude na našeg najbližeg susjeda u Sunčevom sistemu – i to prije kineske misije na Mjesec koja se očekuje oko 2030. godine.
Artemis je tehnološko dostignuće i sljedeći korak u istraživanju svemira – ali i priprema za let sa ljudskom posadom na Mars. Riječ je o nadmetanju velikih sila koje se sada odvija u svemiru.
Artemis je i politički signal saradnje. Uprkos svim razlikama, Evropa je sa svojim doprinosom važan partner u ovim misijama. Sljedeći ljudi koji budu kročili na Mjesec prvi put će dolaziti sa različitih kontinenata, a među kandidatima su i njemački astronauti.
Na kraju, i izbor posade za Artemis II bio je važna politička poruka: prva žena, prvi crnac i prvi astronaut koji nije državljanin SAD vidjeli su Mjesec iz neposredne blizine.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
