Energetska bezbjednost je ponovo glavni prioritet u Evropskoj uniji, jer rat u Iranu pokazuje do koje mjere su mnoge države članice i dalje izložene iznenadnim šokovima u snabdijevanju naftom i gasom — uprkos lekcijama iz invazije Rusije na Ukrajinu prije četiri godine.
Kriza je podstakla države članice da ponovo preispitaju svoje napore da diverzifikuju snabdijevanje i smanje oslanjanje na spoljne izvore energije. Ona je takođe donijela novi zamah nuklearne energije.
Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen rekla je prošlog mjeseca da je evropsko zapostavljanje nuklearne energije bilo „strateška greška“. Brisel sada razmatra dodatno finansiranje nuklearne energije, dajući prioritet uvođenju takozvanih malih modularnih reaktora (SMR) do početka sljedeće decenije.
Čak i u Njemačkoj, koja je potpuno isključila sve svoje reaktore, rasprava o povratku nuklearnoj energiji ponovo se rasplamsava.
Kancelar Fridrih Merc kaže da je odustajanje od nuklearne energije bilo „ozbiljna strateška greška“, ali i da nema povratka na atomsku energiju. Njegov blizak politički saveznik i premijer pokrajine Bavarske, Markus Zeder, međutim, kaže da je „vrijeme za novu eru nuklearne energije“ i planira da izgradi male modularne reaktore u svojoj pokrajini.
„Obnovljeni fokus Evropske unije na proširenje nuklearne energije predstavlja strateški razuman odgovor na dugoročne ciljeve energetske bezbjednosti i klimatske ciljeve regiona“, rekao je Henri Preston, portparol Svjetske nuklearne asocijacije, koja okuplja proizvođače iz branše. „Nuklearna energija ostaje jedinstvena po tome što obezbjeđuje čistu, sigurnu i skalabilnu električnu energiju“, dodao je.
Fokus na SMR je „pogrešno usmjerena strategija“
SMR su nuklearne elektrane nove generacije, koje su obično projektovane da proizvode manje od 300 megavata električne energije — otprilike trećinu proizvodnje konvencionalnih reaktora. Zagovornici ove tehnologije tvrde da će ove elektrane biti jeftinije, brže i bezbjednije za izgradnju od tradicionalnih reaktora.
Ali protivnici oštro kritikuju ponovno okretanje Evropske unije nuklearnoj energiji. To je „pogrešno usmjerena strategija“, rekao je M. V. Ramana, profesor na Univerzitetu u Britanskoj Kolumbiji, čija se istraživanja fokusiraju na rizike nuklearne energije i razoružanje. On tvrdi da SMR na kraju koštaju više po jedinici proizvedene energije nego tradicionalni veliki reaktori „zato što snaga elektrane ne raste linearno sa uloženim materijalima i radom“.
Luk Hejvud, šef za klimu i energiju u Evropskom ekološkom birou (EEB), rekao je da „ulaganje novca u novu nuklearnu energiju, posebno u neprovjerene modularne nuklearne reaktore, neće riješiti nijedan od naših energetskih problema“. On je nuklearnu energiju nazvao „skupom distrakcijom“.
„Previše je spora za izgradnju, preskupa je i previše rizična. Modularni nuklearni reaktori su godinama, ako ne i decenijama, udaljeni od primjene u velikim razmjerama“, rekao je Hejvud za DW.
Može li nuklearna energija doprinijeti pokrivanju osnovne potrošnje?
Da bi smanjile oslanjanje na fosilna goriva, zemlje Evropske unije su posljednjih godina znatno povećale proizvodnju energije iz drugih izvora – vjetra i sunca. Gotovo 50 odsto električne energije koja se potroši u Evropskoj uniji sada dolazi iz obnovljivih izvora. Ipak, zagovornici nuklearne energije tvrde da je ona ključna za obezbjeđivanje stabilne „bazne“ energije — minimalnog nivoa električne energije koji je potreban 24 sata dnevno, 7 dana u nedjelji — za razliku od povremenih izvora kao što su vjetar i sunce.
Malvina Kvist, direktorka Programa za nuklearnu energiju u nevladinoj organizaciji Clean Air Task Force (CATF), rekla je da obnovljivi izvori i fleksibilna proizvodnja energije nisu dovoljni za ostvarenje ekonomije bez emisija ugljenika.
Ona je istakla da Njemačka proizvodi mnogo više električne energije iz obnovljivih izvora nego Francuska — oko 59 odsto u poređenju sa 28 odsto — ali da njena elektroenergetska mreža emituje preko 16 puta više ugljen-dioksida.
„Njemačka proizvodnja iz neobnovljivih izvora u ogromnoj mjeri dolazi iz uglja i gasa, dok u Francuskoj nuklearna energija obezbjeđuje oko 67 odsto električne energije uz skoro nultu emisiju ugljenika“, rekla je Kvist.
Bez stabilne čiste energije — energije koja ima niske emisije ugljenika i dostupna je kad god je potrebna — države se neizbježno vraćaju fosilnim gorivima, naglasila je stručnjakinja. „Tu na scenu stupaju SMR. Kao dio paketa stabilne čiste energije, njihov modularni dizajn, niži početni troškovi i sposobnost da obezbijede industrijsku toplotu čine ih posebno pogodnim za industrijske sektore u kojima je teško smanjiti emisije“, rekla je ona, ukazujući na hemijsku industriju, proizvodnju čelika i cementa, kojima je potrebna pouzdana toplota, kao i električna energija.
Ali Hejvud kaže da se nuklearna energija loše uklapa u energetski sistem kojim dominiraju vjetar i sunce.
„Nuklearna energija nije prirodan partner sistemu zasnovanom na obnovljivim izvorima“, rekao je on, napominjući da „modernim energetskim sistemima treba fleksibilnost, postrojenja koja mogu brzo da povećavaju ili smanjuju proizvodnju, a ne reaktori koji moraju stalno da rade da bi bili ekonomski isplativi“.
Zato je ideja nuklearne energije kao izvora za „bazno opterećenje“ zastarjela, naglasio je on.
Ramana je ponovio ovaj stav, naglašavajući upravljanje potrošnjom, proširenje baterijskih sistema i skladištenja energije, kao i fleksibilnu proizvodnju radi uravnoteženja promjenljive proizvodnje iz solarne i vjetroenergije.
„Ulaganje u SMR ili nuklearnu energiju uopšte samo će skrenuti finansiranje sa ovih perspektivnijih pravaca“, naglasio je.
Da li su SMR bezbjedniji od tradicionalnih reaktora?
Bezbjednost ostaje trajna briga za sve nuklearne tehnologije, uključujući male modularne reaktore.
Neki smatraju da su SMR bezbjedniji zbog manjeg kapaciteta, manjeg inventara nuklearnog goriva i oslanjanja na pasivne bezbjednosne sisteme koji su projektovani da funkcionišu bez spoljnog napajanja električnom energijom.
Sara Bek, šefica Odjeljenja za istraživanje bezbjednosti u organizaciji Društvo za bezbjednost postrojenja i reaktora (GRS), centralnoj njemačkoj stručnoj organizaciji u oblasti nuklearne bezbjednosti, rekla je da „opšte izjave o bezbjednosti SMR nisu moguće“, ukazujući na „značajne tehničke i konceptualne razlike između pojedinačnih SMR projekata“.
SMR trenutno nemaju jedinstven standardni dizajn, a desetine koncepata su u razvoju širom svijeta.
Globalno gledano, do sada su izgrađena samo dva SMR projekta, jedan u Rusiji, a drugi u Kini, i to na osnovu različitih projekata.
Mnogi novi SMR koncepti koriste „nove materijale koji uvode specifične bezbjednosne izazove“, rekla je Bek za DW, dodajući da je „i dalje potrebno značajno istraživanje i razvoj“.
Stručnjakinja za nuklearnu bezbjednost takođe je istakla da upotreba SMR za nove industrijske namjene uvodi dodatne rizike. „Povezivanje SMR sa dodatnim primjenama, kao što su proizvodnja vodonika, snabdijevanje toplotom ili desalinizacija morske vode, može uvesti dodatne potencijalne rizike“, objasnila je ona, navodeći izazove poput hemijskih uticaja na komponente, unakrsne kontaminacije ili opasnosti od eksplozije nakon oslobađanja vodonika.
Ramana je rekao da sve nuklearne elektrane, uključujući SMR, mogu doživjeti nesreće koje dovode do široko rasprostranjene radioaktivne kontaminacije. Takođe je naglasio da, uprkos decenijama finansiranja i istraživanja, sigurna i dokazana metoda za zbrinjavanje radioaktivnog otpada i dalje ostaje nedostižna.
Potreba za dobro sprovedenim SMR programom u EU?
Kvist, stručnjakinja iz CATF, složila se da su SMR i dalje nova tehnologija čija je ekonomija u velikoj mjeri nedokazana u velikim razmjerama na zapadnim tržištima.
Ali ona vjeruje da imaju ulogu u trenutku kada potražnja za pouzdanom energijom bez emisija ugljenika brzo raste.
„Globalna potražnja za stabilnom čistom energijom brzo raste, a ekonomijama u razvoju, industrijskim klasterima i operatorima data centara potrebna je pouzdana energija sa niskim emisijama ugljenika“, rekla je ona.
Stručnjakinja je naglasila potrebu za dobro sprovedenim SMR programom u Evropskoj uniji, sa fokusom na standardizovane projekte i koordinisanu nabavku.
Stvaranje globalno konkurentne izvozne platforme „učinilo bi za nuklearnu industriju Evropske unije ono što je Erbas učinio za vazduhoplovstvo“, rekla je ona. „Ako Evropska unija ne uspije da razvije konkurentnu ponudu, rizikuje da taj prostor u potpunosti prepusti geopolitičkim rivalima“.
Dok se Evropa suočava sa pritiscima na energetsku bezbjednost u brzo promjenljivom geopolitičkom i ekonomskom okruženju, nema naznaka da će rasprava o nuklearnoj energiji uskoro utihnuti.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA