SAD bi ponovo da „kupuju“ vrijeme sporazumom s Iranom: Tražili dvadesetogodišnju „suspenziju“ svih nuklearnih aktivnosti

SAD pregovaraju s Iranom o sporazumu koji bi ponovo kupio vrijeme dvadesetogodišnju „suspenziju“ svih nuklearnih aktivnosti „curenjem“

Sjedinjene Američke Države predložile su dvadesetogodišnju „suspenziju“ svih nuklearnih aktivnosti, iako predsjednik Donald Tramp zahtijeva garancije da Iran nikada neće moći da napravi nuklearno oružje

Neposredno prije nego što je potpredsjednik Sjedinjenih Država Džej Di Vens rano u nedjelju ujutro napustio Islamabad, opisao je Iran i SAD kao svjetlosnim godinama udaljene u stavovima, prije svega po pitanju garancija da Iran nikada ne može izgraditi nuklearno oružje — „ne samo sada, ne samo za dvije godine, već dugoročno“.

Ispostavlja se da Trampova administracija pod dugoročnim podrazumijeva 20 godina.

Kako su u ponedjeljak isplivali detalji Vensove 21-očasovne posjete Pakistanu, izvori upoznati s pregovorima naveli su da američka pozicija nije trajna zabrana nuklearnog obogaćivanja u Iranu. Umjesto toga, Sjedinjene Američke Države predložile su dvadesetogodišnju „suspenziju“ svih nuklearnih aktivnosti. Time bi Iranu bilo omogućeno da tvrdi da nije trajno odustao od svog prava, prema Sporazumu o neširenju nuklearnog oružja, da proizvodi sopstveno nuklearno gorivo.

Kao odgovor, Iran je obnovio predlog da suspenduje nuklearne aktivnosti na period do pet godina, prema riječima dvojice visokih iranskih zvaničnika i jednog američkog zvaničnika. Iranci su vrlo sličan predlog iznijeli u februaru tokom neuspješnih pregovora u Ženevi, što je uvjerilo predsjednika SAD Donalda Trampa da je vrijeme za rat. Nekoliko dana kasnije, naredio je napad na Iran.

Postoji još nekoliko pitanja koja opterećuju pregovore, uključujući obnavljanje slobodne plovidbe kroz Hormuški moreuz i okončanje podrške Irana militantnim grupama poput Hamasa i Hezbolaha. Ipak, odbijanje Irana da odustane od svojih nuklearnih ambicija, demontira svoju veliku atomsku infrastrukturu i iznese zalihe goriva iz zemlje oduvijek je bilo ključno sporno pitanje.

Zato otkriće da se dvije strane sada spore oko vremenskog okvira za suspenziju nuklearnih aktivnosti ukazuje na to da postoji prostor za dogovor, a u ponedjeljak su se pojavile naznake da bi pregovarači mogli ponovo da se sastanu u narednim danima. Zvaničnici Bijele kuće saopštili su da sastanci još nisu finalizovani, ali da se razmatra nova runda direktnih pregovora.

Ipak, za Trampa i njegove saradnike postoji i rizik da bi eventualni sporazum mogao ličiti na nuklearni dogovor iz 2015. godine, iz kojeg je predsjednik SAD izašao tri godine kasnije, nazvavši ga „užasnim, jednostranim sporazumom koji nikada nije trebalo sklopiti“.

Suština Trampove kritike sporazuma iz vremena Baraka Obame, formalno nazvanog Zajednički sveobuhvatni plan akcije (JCPOA), bila je u tome što je sadržao rokove. I zaista, Iran je postepeno dobijao sve više prostora za obogaćivanje do 2030. godine, kada bi sva ograničenja prestala da važe (iako bi obaveze iz Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja i dalje zabranjivale izgradnju bombe).

Međutim, Obamin sporazum nije podrazumijevao potpunu suspenziju nuklearnih aktivnosti, što bi sada omogućilo barem nekoliko godina bez ikakvih nuklearnih aktivnosti, i to nakon završetka Trampovog mandata.

„Ako bi uspjeli da natjeraju Iran na suspenziju makar na nekoliko godina, to bi bilo bolje od onoga što smo dobili u JCPOA“, rekao je Rob Mali, koji je bio dio pregovaračkog tima 2015. godine u Obaminoj administraciji, a kasnije je vodio neuspješan pokušaj administracije Džozefa Bajdena da obnovi neki oblik sporazuma.

Zapravo, istorija odnosa Sjedinjenih Američkih Država i Irana puna je pokušaja da se kupi dodatno vrijeme. Ponekad se to činilo sabotiranjem programa, kao kada su SAD i Izrael koristili sajber-oružje da izazovu samouništenje nuklearnih centrifuga. Ponekad su u pitanju bile sankcije, a ponekad diplomatski sporazumi.

Rezultat je da je Iranu trebalo više vremena da se približi nuklearnoj bombi nego gotovo bilo kojoj drugoj državi koja je ozbiljno pokušala da je razvije, duže nego Sjevernoj Koreji, Indiji, Pakistanu ili Izraelu, koji danas posjeduju nuklearne arsenale.

Status aktuelnih pregovora opisali su zvaničnici i eksperti koji nisu željeli da govore javno zbog osjetljivosti razgovora. Kao i Obamina administracija, i Trampova Bijela kuća pokušava da očuva tajnost pregovora kako bi imala maksimalan prostor za postizanje dogovora, ali se, takođe kao i tada, suočava sa strateškim „curenjem“ informacija sa obje strane.

Vens je u ponedjeljak uveče rekao da je bilo „nekih dobrih razgovora“ s Iranom u Pakistanu i da je sada potez na Teheranu.

„Ključno pitanje je da li će Iranci pokazati dovoljno fleksibilnosti“, rekao je za Foks njuz.

Dodao je da je Iran pokazao određenu fleksibilnost, ali nedovoljno daleko. Na pitanje o nastavku pregovora, rekao je da bi to najbolje bilo pitati Irance.

U Bijeloj kući, portparolka Kerolajn Livit izjavila je da su „predsjednik Tramp, potpredsjednik Vens i pregovarački tim jasno definisali crvene linije Sjedinjenih Američkih Država“.

„Očajavanje Irana za sporazumom samo će rasti sada kada je na snazi izuzetno efikasna pomorska blokada predsjednika Trampa“, navela je ona, dodajući da blokada „usmjerava tankere nafte ka velikom, prelijepom Američkom zalivu“.

Još jedna tačka sporenja odnosi se na zahtjev SAD da Iran iz zemlje ukloni oko 440 kilograma uranijuma gotovo spremnog za atomsku bombu, kako bi se spriječila njegova eventualna upotreba u vojnom programu. Tramp je razmatrao i slanje kopnenih snaga u Isfahan kako bi osigurale većinu visoko obogaćenog uranijuma, koji se čuva duboko pod zemljom u velikim rezervoarima.

Iranci insistiraju da gorivo mora ostati u zemlji, ali su ponudili, kao i u Ženevi, da ga značajno razrijede kako ne bi moglo biti iskorišćeno za proizvodnju nuklearnog oružja.

I to bi produžilo vrijeme potrebno za eventualnu izradu bombe. Rizik je, međutim, što bi Iran i dalje imao gorivo i mogao bi ga u budućnosti ponovo obogatiti na sadašnji nivo od oko 60 odsto čistoće, tik ispod 90 odsto potrebnih za izradu oružja.

Kako pregovori ulaze u narednu fazu, jedno od ključnih pitanja biće da li će Iran dobiti nazad novac za koji tvrdi da mu pripada.

Tramp već godinama tvrdi, a to je ponovio i nedavno, da je Obamina administracija Iranu vratila „avione pune gotovine“ — aludirajući na vraćanje 1,4 milijarde dolara zamrznutih sredstava, uz dodatnih 300 miliona dolara kamate (dio tog novca zaista je isporučen u gotovini avionom, jer zapadne banke nisu smjele da posluju s iranskim institucijama).

Još je rano procijeniti ishod, ali dio aktuelnih pregovora odnosi se i na zahtjev Irana da Zapad odmrzne oko šest milijardi dolara prihoda od prodaje nafte, koji su zbog sankcija iz Trampovog prvog mandata blokirani u Kataru.