Izolovani Turkmenistan pokazuje oprezne znakove otvaranja

Iz svijetlog, otvorenog kancelarijskog prostora Azat Sejitmuhamedov vodi e-commerce startup Wabrum, koji je osnovao prije gotovo deceniju.

U Berlinu ili San Francisku, ovo bi bila svakodnevna scena, ali u glavnom gradu Turkmenistana - koji se smatra jednom od najizolovanijih i najzatvorenijih zemalja na svijetu - njegov biznis djeluje prilično revolucionarno.

"Ovo možda zvuči normalno u Evropi ili Sjedinjenim Državama, ali za Turkmenistan je to novo", rekao je 38-godišnji otac šestoro djece. "E-trgovina je ovdje još u vrlo ranoj fazi i smatramo se pionirima".

Njegova kompanija dio je rasta privatnih biznisa u Turkmenistanu - uglavnom pustinjskoj zemlji u Centralnoj Aziji koja graniči s Iranom i Afganistanom, piše agencija Rojters.

Iz skladišta na licu mjesta, kuriri njegove firme dostavljaju robu širom bivše sovjetske republike, uglavnom tursku odjeću i obuću.

Rojters je, uz rijetko odobren pristup, nedavno mogao putovati Turkmenistanom bez pratnje i izvještavati slobodno o zemlji u kojoj se tehnološke inovacije poput e-trgovine sve više prihvataju.

U politici, međutim, predsjednik Serdar Berdimuhamedov i njegov krug i dalje čvrsto drže kontrolu.

Nezavisnost i izolacija

Nakon sticanja nezavisnosti od Moskve 1991. godine, predsjednik Saparmurat Nijazov – "Turkmenbaši" ili vođa Turkmena - proglasio je Turkmenistan "trajnom neutralnom državom" i zatvorio ga za većinu posjetilaca, uvodeći jedan od najstrožih viznih režima na svijetu. On je i dalje uglavnom na snazi dvije decenije nakon njegove smrti.

Turkmenske vlasti opravdavaju izolaciju teškim geografskim položajem zemlje i potrebom zaštite od islamističkih militanata i krijumčarenja droge iz susjednog Avganistana.

Pod Nijazovom je izgrađen snažan kult ličnosti, dok je glavni grad Ašhabad pretvoren u mramorni izložbeni grad finansiran prihodima od prirodnog gasa – četvrtim najvećim rezervama na svijetu. Taj sistem je uglavnom ostao nepromijenjen i pod kasnijim predsjednicima.

Međutim, od 2022. godine, kada je Serdar Berdimuhamedov naslijedio svog oca Gurbangulija Berdimuhamedova, pojavili su se znaci blagog popuštanja.

Turkmenistan, koji prema zvaničnim podacima ima oko 7,7 miliona stanovnika, najavio je pojednostavljenje viznog režima, pristupanje Svjetskoj trgovinskoj organizaciji i diversifikaciju ekonomije koja je uglavnom u državnim rukama.

Novi predsjednik je ojačao diplomatske veze zemlje i češće putuje u inostranstvo nego njegovi prethodnici.

Neki strani diplomati u Ašhabadu rekli su za Rojters da postoji osjećaj promjena, iako sporih, podstaknutih generacijskim smjenama unutar vladajuće elite.

Jedan zapadni diplomata rekao je da dio elite želi reforme, te da su lične slobode blago porasle posljednjih godina.

Ipak, Turkmenistan i dalje predstavlja izazov za strane investitore. Postoje i zvanični i nezvanični kurs dolara, dok je politički sistem netransparentan.

Strane firme koje posluju u zemlji uglavnom su turske. Jezička bliskost i velika dijaspora u Turskoj doprinose tome da mlađi Turkmeni često govore turski.

Društvo u promjeni

Van političke sfere, društvo se mijenja - najbrže na internetu, iako je stopa korišćenja interneta relativno niska.

Internet u Turkmenistanu je spor i strogo cenzurisan, što vlasti pravdaju borbom protiv ekstremističkih ideja.

Ipak, društvene mreže poput Instagrama i TikToka - iako blokirane, ali dostupne putem VPN-a - postaju sve popularnije.

U luksuznim tržnim centrima Ašhabada tinejdžeri snimaju plesne videozapise za TikTok, uz podršku prijatelja u crvenim uniformama inspirisanim narodnom nošnjom, koje su obavezne za studentkinje.

Influenserka Enežan Velmuradova počela je koristiti Instagram 2020. godine kako bi promovisala svoju turističku agenciju, organizujući putovanja za bogatije Turkmene u Evropu i jugoistočnu Aziju.

U svojoj kancelariji u centru grada, ukrašenoj priznanjima i magnetima iz cijelog svijeta, rekla je da joj je drago što se zemlja otvara.

"Kao stanovnica Turkmenistana, veoma sam srećna što se stereotipi konačno ruše – da je Turkmenistan zatvoren", rekla je.

U sportskoj školi u Ašhabadu, Muhamet Bajramgulijev u slobodno vrijeme podučava tinejdžere breakdanceu.

Rekao je da je taj stil, koji potiče iz Njujorka, nekada bio gotovo nepoznat u Turkmenistanu.

"Bilo je to oko 2000. godine. Tada nismo imali breakdancere. Gledali smo to na kasetama i televiziji i pokušavali sami da naučimo".

Danas su njegovi časovi u novom studiju prepuni, a breakdance je postao mainstream.

"Želimo da naši momci, naši turkmenski sportisti, nastupaju na azijskim i svjetskim prvenstvima - i, ako Bog da, jednog dana i na Olimpijadi", rekao je.