Decenijama je vlast u Iranu bila centralizovana u rukama jednog čovjeka: vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hamneija. Međutim, od njegovog ubistva na početku rata SAD i Izraela s Iranom 28. februara, donošenje odluka u Teheranu postaje sve više decentralizovano, kažu stručnjaci.
Modžtaba Hamnei nije viđen u javnosti otkako je naslijedio svog oca početkom marta. U njegovom odsustvu, grupa visokih iranskih zvaničnika praktično vodi zemlju.
Korpus islamske revolucionarne garde (IRGC), dominantan politički igrač, sada je postao odlučujuća snaga u Iranu, kažu stručnjaci. Reformisti i umjereni političari su potisnuti na margine, što je dovelo do tvrđeg i ideološki rigidnijeg sistema.
Ključni centri moći i ličnosti pojavili su se u, kako to nazivaju pojedini posmatrači, trećoj Islamskoj Republici. Iako se mnoge od ovih ličnosti slažu oko glavnih političkih mjera, pojavile su se neke pukotine.
Modžtaba Hamnei: Novi vrhovni vođa
Kao vrhovni vođa, 56-godišnjak ima konačnu riječ o svim državnim pitanjima. Međutim, njegov autoritet je potkopavan od samog početka.
Hamnei je bio kontroverzan izbor za vrhovnog vođu. Ovaj sveštenik nikada nije obavljao javnu funkciju, a neki su tvrdili da bi potez ka "nasljednoj vladavini" izdao same antimonarhističke korijene Islamske revolucije 1979.
Teško ranjen u izraelskom vazdušnom napadu u kojem je ubijen njegov otac, Hamneija nema u javnosti otkako je imenovan 8. marta. On je zadobio povrede glave, donjeg dijela leđa i stopala, ali je sada "potpuno zdrav", rekao je 8. maja Mazahar Hoseini, šef protokola u kancelariji vrhovnog vođe.
Američke obavještajne službe su navele da vjeruju da Hamnei ima istaknutu ulogu u ratnoj strategiji i upravljanju mirovnim pregovorima sa SAD. Ipak, u sistemu gdje je vrhovni vođa sveprisutan – šalje audio poruke, drži video obraćanja i pojavljuje se u javnosti kako bi pokazao svoj autoritet – njegovo odsustvo je upadljivo.
"Iran je ušao u period tranzicije poslije smrti Alija Hamneija i kraja njegovog 36-godišnjeg vođstva", rekao je za Radio Farda (Iranski servis RSE) Ali Afšari, iranski politički analitičar iz Vašingtona. "Ovo je izazovan period u kome će poslijeratni raspored snaga biti odlučujući."
Hosein Taeb: Operator iza kulisa
Taeb, sveštenik s tvrde linije, vodio je obavještajnu službu IRGC-a 13 godina, do 2022. godine, kada je smijenjen u okviru velikih promjena u bezbjednosnom sistemu.
Taeb, koji je na crnoj listi SAD i Evropske unije zbog navodne uloge u državnoj represiji, radio je u kancelariji vrhovnog vođe prije nego što je imenovan za šefa obavještajne službe IRGC-a 2009.
Dugogodišnji čovjek od povjerenja mlađeg Hamneija, Taeb se smatra ključnom figurom iza kulisa. Stručnjaci kažu da bi mogao da igra važnu ulogu u upravljanju Hamneijevim odnosima s ključnim igračima unutar sistema.
Ahmad Vahidi: Šef IRGC-a
IRGC, elitna grana iranskih oružanih snaga, oduvijek je igrala ključnu ulogu u politici. Ipak, sada je dominantna politička snaga u Islamskoj Republici poslije pogibije Alija Hamneija.
Ona ima tu poziciju uprkos tome što su Izrael i SAD desetkovali rukovodstvo IRGC-a, uključujući ubistvo njegovog vrhovnog komandanta Mohameda Pakpura.
Pakpurov zamjenik, Ahmad Vahidi, bivši ministar unutrašnjih poslova i odbrane, preuzeo je IRGC početkom marta. Međutim, stručnjaci kažu da nije jasno da li Vahidi ima uticaj i kredibilitet da ujedini suprotstavljene frakcije unutar IRGC-a.
Stručnjaci kažu da su rat i sekuritizacija Irana poslije smrti Alija Hamneija omogućili IRGC-u da igra centralnu ulogu u unutrašnjim i spoljnim poslovima zemlje.
"Era poslije Alija Hamneija ostaje nejasna. Međutim, jedna ključna činjenica je vidljiva: sve veća uloga i moć IRGC-a u administraciji Islamske Republike", rekao je za Radio Farda Modžtaba Nadžafi, iranski politički komentator iz Francuske.
"Danas je značajan dio administracije zemlje u rukama IRGC-a", dodao je on. "Militarizacija u ekonomiji, politici, kulturi i društvu je takođe sada dostigla fazu zrelosti."
Mohamed Baker Kalibaf: Posrednik
Kalibaf je konzervativni političar i bivši vojni komandant koji je decenijama njegovao veze s vrhovnim rukovodstvom Irana i IRGC-om.
Poslije karijere koju su zasijenili korupcijski skandali i neuspjele predsjedničke kandidature, može se reći da se on našao u poziciji najmoćnije figure koja preostala u Islamskoj Republici.
Stručnjaci opisuju ulogu Kalibafa, predsednika parlamenta, koji je takođe glavni pregovarač Irana sa SAD, kao posrednika između različitih centara moći u Iranu. Smatra se bliskim novom vrhovnom vođi.
Ovu ulogu je imao moćni iranski šef bezbjednosti Ali Laridžani prije njegovog ubistva u martu. Laridžani je bio ujedinjujuća figura koja je okupljala suprotstavljene političke frakcije i održavala jake veze s IRGC-om, obavještajnim aparatom i klerikalnim establišmentom.
"Kalibaf je uvijek bio pion (koga je koristilo rukovodstvo)", rekao je za Radio Farda Hosein Razak, politički analitičar iz Njemačke.
"Danas, eliminacijom drugih ključnih piona, uloga koju on igra za sistem postala je istaknutija", dodao je Razak.
Mohamed Baker Zolkadr: Šef bezbjednosti
Bivši komandant IRGC-a Zolkadr naslijedio je Laridžanija na čelu Vrhovnog savjeta za nacionalnu bezbjednost Irana, ključnog tijela za kreiranje politike u zemlji.
Dok je Laridžani bio poznat kao pronicljiv i pragmatičan političar, Zolkadr je bezbjednosni i vojni zvaničnik s tvrde linije.
Razak smatra da je imenovanje tog generala pokušaj Hamneija da podijeli vlast među svojim lojalistima. Njegov izbor, rekao je, takođe je naglasio dominaciju IRGC-a u različitim centrima moći u Iranu.
Masud Pezeškijan: Predsjednik bez moći
Reformistički predsednik nije glavni politički igrač i tvrda linija koja dominira sistemom ne smatra ga prijetnjom.
Pezeškijanova uloga je administrativna i on vodi svakodnevne poslove vlade. Međutim, konačna odluka o važnim pitanjima, uključujući rat i diplomatiju, donosi se negdje drugdje.
On i ministar spoljnih poslova Abas Arakči su jedini članovi reformističkog i umjerenog političkog tabora koji igraju vidljivu ulogu u novoj strukturi moći. Kao i Pezeškijan, Arakči nema moć donošenja odluka, već slijedi naređenja odozgo.
Ipak, pojavile su se razlike koje ličnosti poput Pezeškijana i Arakčija koji se zalažu za diplomatiju suprotstavljaju generalima koji se protive ustupcima Sjedinjenim Američkim Državama u pregovorima o okončanju rata.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
