Kako radnici profitiraju od ogromne potražnje za čipovima

Otkazivanje najavljenog štrajka svim zaposlenima u sektoru čipova u Samsungu ove godine donosi rekordnih 300.000 eura po glavi, uz obećanje učešća u profitu na 10 godina. To je rijetkost, ali model nije sasvim nov.

Kada kompanijama dobro ide, često od toga profitiraju i zaposleni – ali ono što se sada dešava u južnokorejskom Samsungu izuzetno je rijetko čak i u tehnološkom sektoru. Radnici su tražili veliki dio kolača – i dobili ga.

Naime, u tehnološkom gigantu je u posljednjem trenutku postignut dogovor između uprave i sindikata, čime je spriječen štrajk od čak 18 dana.

U središtu spora bio je zahtjev radnika da direktno učestvuju u rekordnom operativnom profitu, koji bi 2026. godine, kako se procjenjuje, mogao da dostigne oko 200 milijardi eura.

Dogovor predviđa da oko 12 odsto tog iznosa, odnosno skoro 25 milijardi eura, bude isplaćeno zaposlenima u proizvodnji čipova, kojih ima oko 50.000. Kako je saopšteno, radnici će dobiti u prosjeku oko 300.000 eura po glavi (10,5 odsto u akcijama Samsunga i 1,5 odsto u kešu).

Visoke isplate i narednih godina

Posebno je važno što dogovor nije jednokratan, već predstavlja model za dugoročnu šemu nagrađivanja.

Prema navodima sindikata, kompanija planira da u narednih deset godina svake godine izdvaja 12 odsto operativnog profita za bonuse zaposlenih u sektoru čipova. Uslov za to je da ovaj sektor u periodu od 2026. do 2028. ostvaruje izuzetno visok godišnji operativni profit veći od 135 milijardi eura, a od 2029. do 2035. više od 67 milijardi eura godišnje. Te cifre su znatno niže od procjena za ovu godinu i djeluju kao ostvarive.

Dogovor još mora da potvrdi članstvo sindikata na internom glasanju, ali analitičari smatraju da je to samo formalnost.

Da je došlo do obustave rada, posljedice bi bile katastrofalne – ne samo za Samsung, nego i za globalnu industriju poluprovodnika. Južnokorejska kompanija je ključni proizvođač memorijskih čipova koji su neophodni za razvoj vještačke inteligencije. Osim toga, Samsungu je bilo ključno da zadrži deficitarnu radnu snagu u uslovima nezapamćene globalne trke za čipovima.

U istoriji Samsunga štrajk se do sada dogodio samo jednom – 2024. godine, kada je dio zaposlenih, uglavnom iz proizvodnje čipova, obustavio rad tražeći pravedniji sistem nagrađivanja. Sindikati su tada mobilisali svega nekoliko hiljada radnika, a postignuti kompromis nije donio suštinsku promjenu modela koja je sada spektakularno ostvarena.

Neki su ostali praznih džepova

Međutim, ovaj sporazum je stvorio dubok jaz unutar Samsunga, koji u Južnoj Koreji zapošljava ukupno oko 125.000 ljudi.

Dok će u sektoru čipova svi radnici dobiti jednaku sumu bez obzira na radni staž i titulu – pa tako običan radnik na traci dobija isto koliko i inženjer sa doktorskom diplomom – radnici iz drugih sektora Samsunga ogorčeni su zbog nepravde.

Zaposleni u divizijama za pametne telefone i kućne aparate bune se jer su izostavljeni iz ove raspodjele i dobijaju drastično manje bonuse, oko 4.000 eura, iako i oni doprinose uspjehu brenda.

Investitori su, s druge strane, reagovali s velikim olakšanjem. Akcije Samsunga, koji učestvuje sa oko 12,5 odsto u BDP-u Južne Koreje, na berzi u Seulu su odmah nakon vijesti o sporazumu skočile za skoro osam odsto, a optimizam je povukao i ostatak tržišta, pa je i glavni južnokorejski berzanski indeks KOSPI zabilježio snažan rast.,

Neobično – čak i za tehnološki sektor

Vrijednost od oko 300.000 eura po zaposlenom znatno je iznad uobičajenih bonusa, čak i za standarde tehnoloških giganata. Ipak, sam model dijeljenja profita u Južnoj Koreji nije sasvim nov.

Prva firma koja je pristala da deset odsto godišnjeg operativnog profita dijeli zaposlenima i ukine dotadašnji plafon na bonuse je SK Hynix – direktni konkurent Samsunga i jedan od tri najveća proizvođača čipova na svijetu. Model je uveden kroz kolektivni ugovor u septembru 2025. godine za nešto manje od 35.000 zaposlenih, koji su dobili oko 100.000 eura po glavi. Zbog eksplozije potražnje za čipovima za vještačku inteligenciju, procjenjuje se da bi bonusi u toj kompaniji do kraja tekuće godine mogli da premaše i 400.000 eura po radniku.

Donekle slični modeli postoje i u Japanu, ali tamo su bonusi tradicionalno povezani s trenutnim poslovnim rezultatima i isplaćuju se dva puta godišnje kao varijabilni dio zarade, bez fiksnog procenta profita i bez dugoročnih garancija. Na primjer, u Tojoti ti bonusi iznose između jedne i tri mjesečne plate, što je u prosjeku oko 14.000 eura.

SAD i Njemačka

U američkim tehnološkim firmama, kao što je gigant Nvidia, standard nije direktna podjela operativnog profita kompanije, već kombinacija osnovne plate, bonusa za učinak i, prije svega, dodjela akcija firme. Ključna razlika je u tome što se bogatstvo zaposlenih u SAD-u stvara kroz rast vrijednosti kompanije na berzi – na duže staze – dok je Samsung sada primoran da kombinacijom akcija i garancija odmah namiri radnike kako bi spriječio kolaps proizvodnje.

I u njemačkim kompanijama bonusi za radnike postoje, ali su znatno manji: čak i u uspješnim godinama kreću se u rasponu od 3.000 do 10.000 eura godišnje. Dakle, neuporedivi su sa azijskim, pa i američkim modelima, pogotovo u pomenutom tehnološkom sektoru – osim kada je riječ o vrhunskom menadžmentu i investicionim bankama, gdje pojedinci godišnje dobijaju milionske iznose.