Zašto je Hezbolah toliko važan za Iran?

Hezbolah igra centralnu ulogu u iranskoj spoljnoj politici. Uprkos rastućim rizicima, ta milicija ostaje ključna za uticaj Teherana na Bliskom istoku i u konfrontaciji s Izraelom.

Situacija na Bliskom istoku svako malo eskalira. Uprkos krhkom primirju između Irana s jedne, te Izraela i Sjedinjenih Američkih Država (SAD) s druge strane, i dalje dolazi do incidenata, međusobnih napada i prijetnji.

Tokom noći s utorka na srijedu ponovo je došlo do vojnog sukoba između Teherana i Vašingtona nakon što je oboren helikopter američke vojske. Nakon raketnih napada šiitskog Hezbolaha i saveznika Irana na sjever Izraela, izraelska vojska je tokom vikenda gađala ciljeve u predgrađima Bejruta. Ubrzo nakon toga Teheran je odgovorio raketnim napadima na izraelsku teritoriju. Izrael je zatim uzvratio napadima na ciljeve u Iranu.

Najnovija eskalacija preti da poništi napore za postizanje sporazuma s Iranom, koji američki predsjednik Donald Tramp nastoji da ostvari radi okončanja sukoba u regionu.

Iranska regionalna strategija pod pritiskom

"Iz iranske perspektive trenutno postoji jedan ključni prioritet: da se Hezbolah uzme u obzir u mogućim političkim dogovorima i mirovnim pregovorima", kaže stručnjak za Bliski istok Arman Mahmudian sa Univerziteta Južna Florida. Svaki sporazum podrazumijeva obostrane ustupke.

Za Teheran je, međutim, od presudne važnosti da Hezbolah ne postane predmet pregovora. Za Iran se tu ne radi samo o Hezbolahu, već o ukupnom regionalnom uticaju te zemlje.

"Ako Hezbolah i dalje bude izložen izraelskim napadima, a istovremeno se stekne utisak da ga Teheran ostavlja na cjedilu, to bi moglo da ima ozbiljne posljedice za Iran i poljulja povjerenje drugih aktera povezanih s Iranom u regionu – poput Hutija u Jemenu ili šiitskih milicija u Iraku. Hezbolah se, na kraju krajeva, uključio u ovaj sukob prvenstveno iz lojalnosti prema Iranu i napao Izrael nakon ubistva Hamneija."

Nakon izbijanja rata s Iranom 28. februara i ubistva iranskog vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hamneija, libanska milicija Hezbolah ispalila je rakete na Izrael i tako stala na stranu Teherana u tom ratu.

Izrael je odgovorio bombardovanjem južnih predgrađa Bejruta i drugih djelova sjeverne susjedne države. Kao posljedica toga, rat se proširio i na Liban.

Hezbolah kao višenamjenska organizacija

Šiitski Hezbolah nastao je početkom 1980-ih tokom građanskog rata u Libanu i nakon izraelske invazije na tu zemlju. U Libanu, pored sunita (oko 32 odsto stanovništva), živi i oko 31 odsto šiita, kao i brojne hrišćanske zajednice, Druzi i Alaviti.

Šiitski Iran odigrao je ključnu ulogu u osnivanju Hezbolaha nakon Islamske revolucije 1979. godine i organizaciju i dalje podržava finansijski, vojno i ideološki. Pokret ima sopstveno vojno krilo, ali je istovremeno zastupljen i kao politička stranka u libanskom parlamentu, kao i upravlja brojnim socijalnim institucijama.

Njemačka, SAD i mnoge druge države Hezbolah u cjelini ili djelimično smatraju terorističkom organizacijom. U Njemačkoj su njegove aktivnosti zabranjene od 2020. godine.

Istovremeno, Hezbolah se danas smatra znatno oslabljenim. Izraelski vojni udari posljednjih godina ozbiljno su narušili njegove vojne kapacitete i komandnu strukturu. Ipak, organizacija je uprkos velikim gubicima uspjela barem djelimično da obnovi svoje strukture, slično kao nakon Libanskog rata 2006. godine.

Sve veća cijena sukoba s Izraelom

Hezbolah je već decenijama jedan od ključnih stubova iranske regionalne strategije. Iranski stručnjak Araš Azizi ovu logiku opisuje kao "forward defence". Prema toj strategiji, Iran pokušava da potencijalne prijetnje drži što dalje od sopstvene teritorije, koristeći savezničke aktere za odvraćanje protivnika.

Međutim, ta strategija se djelimično preokrenula. Danas je Iran sve više primoran da aktivno štiti svoje saveznike, što podrazumijeva i direktne napade na Izrael, ali i prihvatanje izraelskih protivnapada na iransku teritoriju i infrastrukturu.

Nova iranska vlast nastoji podršku Hezbolahu sve više da opravdava nacionalnim bezbjednosnim interesima, a manje ideološkim argumentima, naglašava Araš Azizi. "Ipak, ostaje činjenica da Iran, kao država koja sebe vidi u sukobu sa Izraelom, ne može jednostavno da napusti svoje regionalne saveznike."

Istovremeno je za Iran cijena daljih sukoba s Izraelom veoma visoka. Ekonomska šteta izazvana ratom je ogromna, životni uslovi mnogih građana su se pogoršali, a ekonomske perspektive ostaju neizvjesne.

"Nova vlast u Iranu stoga neće morati da rješava samo bezbjednosne i spoljnopolitičke izazove, već će morati da odgovori i na pitanje kakvu budućnost može da ponudi svom stanovništvu."