Stejt department pod „opsadom”: Kraj jedne epohe?

Za ambicioznog američkog diplomatu pravo je vrijeme da traži novu poziciju - barem na papiru.

Krajem juna, više od polovine ambasadorskih mjesta Sjedinjenih Država bilo je upražnjeno, uključujući i prestižne pozicije od Njemačke do Saudijske Arabije. Za diplomate koje žele da se specijalizuju za Afriku postoji posebna prilika: gotovo 80 odsto američkih ambasada na tom kontinentu nema ambasadora.

Unutar američkog Stejt departmenta, međutim, izgledi za karijeru diplomata ne djeluju tako povoljno. Otkako se Donald Tramp u januaru 2025. vratio u Bijelu kuću, jasno je pokazao prezir prema, kako je rekao, “prilično budalastom spoljnopolitičkom establišmentu”.

Kao zvanično lice i ponekad bahati izvršilac američke pozicije u svijetu, Stejt department je navikao na izuzetan ugled u inostranstvu. Od kraja Hladnog rata, američki ambasadori i izaslanici često su dominirali zemljama domaćinima sa autoritetom koji je podsjećao na carske namjesnike.

Međutim, osamnaest mjeseci nakon početka Trampovog drugog mandata, Stejt department nije samo gurnut u stranu, već se čini da je pod opsadom.

Prekidajući praksu dugu prethodnih 60 godina, Tramp je zaobišao službenike spoljne službe koji su tradicionalno vodili najmanje dvije trećine ambasada. Od 101 kandidata za ambasadorske funkcije tokom njegovog drugog mandata, samo devet su bili karijerne diplomate.

Sve se to dešava dok se sprovode drastični rezovi u budžetu Stejt departmenta, čiji se broj zaposlenih od Trampovog povratka na vlast smanjio za više od 3.000 ljudi, odnosno preko 20 odsto.

Zvaničnici administracije predstavljaju ove promjene kao zakašnjelu reformu birokratskog i od stvarnosti udaljenog dijela vlasti. Stejt department je, tvrde oni, postao prepreka, izgubivši iz vida svoju svrhu: pomaganje u ostvarivanju američkih ciljeva nacionalne bezbjednosti.

Diplomate, međutim, upozoravaju na grubu politizaciju i čistku stručnjaka koja se sprovodi u duhu kulture “Amerika na prvom mjestu”, koja prezire regionalno znanje i iskustvo.

U međuvremenu, tradicionalni američki saveznici žale zbog gubitka stabilizujućeg glasa Stejt departmenta u svakodnevnoj globalnoj diplomatiji, dok dogovori koje sklapaju relativno neiskusni pregovarači ne uspijevaju da se održe.

“Posmatramo najštetniju krizu u 102-godišnjoj istoriji spoljne službe”, kaže Nik Berns, koji je 31 godinu radio u američkoj diplomatskoj službi, a posljednje je bio ambasador u Kini prije nego što je Tramp prošle godine ponovo preuzeo funkciju.

Slabljenje američke moći?

Veterani Stejt departmenta su zaprepašćeni. Njihova zabrinutost nije samo zbog gubitka radnih mjesta i ugleda, već i zbog onoga što vide kao slabljenje američkog autoriteta usljed gubitka institucionalnog znanja i skretanja sa puta diplomatije.

“Stvari su prilično loše”, kaže Bil Berns, koji je 32 godine radio u američkoj diplomatskoj službi, uključujući funkcije ambasadora u Rusiji i zamjenika državnog sekretara, prije nego što je za vrijeme predsjednika Džozefa Bajdena postao direktor CIA.

Berns tvrdi da Trampova politika nanosi Stejt departmentu još veću štetu nego era Džozefa Makartija pedesetih godina prošlog vijeka, kada je tadašnji senator svojom antikomunističkom kampanjom doveo do gubitka stručnosti za pitanja Kine.

“To je bilo povezano sa jednom relativno specifičnom grupom pitanja i koštalo je Sjedinjene Države na značajan način narednih petnaestak godina, sve do Niksonovog i Kisindžerovog proboja u odnosima sa Kinom. Ali ovo zahvata sve oblasti. Nije riječ samo o jednom regionu ili jednoj vrsti stručnosti”, ističe on.

Bivši šef CIA naglašava ne samo ono što opisuje kao administrativnu “odmazdu” prema Stejt departmentu i karijernim službenicima, već i “gotovo još gori odnos - potcjenjivanje profesionalne diplomatije”.

Tramp se oslanjao na svoje bliske saradnike kako bi posredovali u sporazumima, poput prošlomjesečnog memoranduma o razumijevanju sa Iranom, koji se sada praktično raspao dok dvije zemlje razmjenjuju udare. Mnogi kritičari za krhkost tog dogovora, kao i za uslove za koje tvrde da su išli u korist Teherana, okrivljuju Trampovu odluku da zaobiđe stručnjake.

“Potrebna vam je takva vrsta apolitičnog karijernog iskustva da biste mogli da se nadmećete sa, u ovom slučaju, iranskim pregovaračima, koji su, iz mog ličnog iskustva, veoma dobro upućeni u ta pitanja”, dodaje Berns, koji je i sam učestvovao u nekoliko pregovora sa Iranom. “Isto važi i ako ikada dođemo do ozbiljnih pregovora o Rusiji i Ukrajini”, dodao je.

Jel Lempert, 27-godišnja veteranka Stejt departmenta, koju je Tramp prvog dana svog drugog mandata smijenio sa mjesta ambasadorke u Jordanu, govori direktnije.

“Nadigrani smo. Iranci su iskusni pregovarači i sa sobom su doveli timove stručnjaka koji su ta pitanja poznavali do detalja. Sjedinjene Države to nisu imale, pa smo se jednostrano našli u nepovoljnijem položaju”, ocjenjuje ona.

“Promišljeno i razumno”

U duhu šire borbe Trampove administracije protiv onoga što naziva “dubokom državom”, zvaničnici promjene u Stejt departmentu predstavljaju kao “promišljene i razumno planirane” mjere za njegovo usklađivanje sa politikom “Amerika na prvom mjestu”. One će, kako kaže portparol administracije, omogućiti departmentu da “djeluje brzinom koja odgovara savremenom trenutku”.

“Koja je funkcija Stejt departmenta?”, pita jedan visoki zvaničnik Trampove administracije. “On voli da misli da je centar spoljne politike. To nije tačno. Njegov posao je da predstavlja spoljnu politiku predsjednika, a ne da je kreira”, ocjenjuje on.

Kada je Marko Rubio imenovan za državnog sekretara na početku Trampovog drugog mandata, došao je u department i, prema riječima tog zvaničnika, rekao: “Ovo ne funkcioniše.”

Unutar departmenta priznaju da je Stejt zaista zahtijevao preispitivanje. Jedan veteran kaže da posljednjih godina nije dovoljno rađeno na rješavanju problema kao što su preklapanja nadležnosti. Drugi navodi da je organizacija ponekad znala da bude pasivno-agresivna prema svojim političkim nadređenima.

Ali diplomate strahuju da su reforme samo izgovor za potpuno snižavanje značaja institucije. Takođe brinu da brzina promjena, što se pokazalo i prošlogodišnjim iznenadnim zatvaranjem USAID-a, razvojne agencije koju je osnovao Džon F. Kenedi, ponekad ima katastrofalne posljedice.

“Ima istine u argumentu da je Stejt department odavno zahtijevao konsolidaciju i modernizaciju. Ali djeluje kao da je sve urađeno veoma brzo, bez mnogo analize posljedica po američku diplomatiju”, kaže Džejkob Šapiro, profesor međunarodnih odnosa “Džon Foster Dales” na Univerzitetu Prinston.

Saveznici administracije navode početak Hladnog rata prije otprilike osam decenija kao posljednji put kada je department prošao kroz tako dramatične promjene. Ono što je jasno jeste da korijeni sadašnjeg preuređenja potiču iz Trampovog prvog mandata, kada je bio bijesan zbog nevoljnosti departmenta da slijedi njegove zahtjeve.

Džejms Karafano iz konzervativnog tink-tenka Heritidž fondacije kaže da je Majk Pompeo, državni sekretar u drugoj polovini Trampovog prvog mandata, slijedio model većine svojih prethodnika, bez obzira na to da li su bili republikanci ili demokrate - “radio sam svoje i puštao department da radi svoje”.

“Pompeo je radio ono što je predsjednik želio, ali se nije miješao u unutrašnje stvari departmenta. Njegov model bio je: ‘zadovoljiti predsjednika i zadovoljiti instituciju’. U drugom mandatu Tramp je želio veću usklađenost sa svojom vizijom. Radi se o sprovođenju moći od vrha prema dnu i stvaranju Stejt departmenta kakav on želi”, dodaje Karafano.

Tramp je u svom drugom mandatu jasno pokazao hijerarhiju svoje spoljne politike izborom posrednika za globalne krize: poslovnih prijatelja i donatora, poput Stiva Vitkofa i Toma Baraka, kao i ljudi bliskih Trampovoj porodici, poput Džareda Kušnera, njegovog zeta.

Predsjednici su generacijama imenovali bliske saradnike za specijalne izaslanike, kao i saveznike i donatore na najprestižnije ambasadorske pozicije, poput Londona i Pariza, neki od njih su se pokazali kao uspješne diplomate.

Ali prethodni predsjednici su uglavnom pravili ravnotežu između političkog pokroviteljstva i angažovanja iskusnih diplomata. Sama svrha spoljne službe, kada je osnovana u maju 1924. godine, bila je, prema riječima Nika Bernsa, da zamijeni “sistem političkog pokroviteljstva i podjele privilegija” iz 19. vijeka stvarnom stručnošću.

Povratak takvom pristupu, tvrdi on, slabi američki uvid u svijet i sposobnost da se njime upravlja.

“Mnoge naše najiskusnije diplomate su otpuštene bez ikakvog procesa. Sada u prostorijama gdje se donose odluke nema karijernih diplomata... To je autogol”, dodaje Berns.

Trampova administracija odbacuje veliki dio kritika kao nesaglasan sa situacijom u savremenom svijetu. Tvrde da je danas manje potrebe za izvještajima koji se šalju u Vašington o atmosferi i lokalnoj politici nego ranijih decenija, dodajući da su u eri društvenih mreža, ciklusa vijesti od 24 sata i direktne komunikacije između svjetskih lidera zapažanja američkih ambasada na terenu manje neophodna.

“Uloga ambasade jeste da bude logistički centar”, kaže visoki zvaničnik administracije.

U takvoj atmosferi američke diplomate sada se redovno ignorišu, i to ne samo od strane administracije.

“Karijerne službenike sa kojima razgovaram vidim kako sjede za stolom i čitaju novine ili se vrte u krug pišući dokumente koji nikuda ne stižu”, kaže bivši visoki američki diplomata.

Diplomate koje predstavljaju američke saveznike iz Evrope, Bliskog istoka i istočne Azije priznaju da su se udaljile od tradicionalnog njegovanja odnosa sa sagovornicima u Stejt departmentu i okrenule Trampovom unutrašnjem krugu i njegovim izaslanicima.

Promjena nije samo posljedica toga gdje se sada nalazi stvarni uticaj, već i činjenice da američke diplomate možda nemaju mnogo više uvida u Trampovu spoljnu politiku nego njihove strani kolege.

Takođe su prinuđeni na samocenzuru.

Karijerne diplomate i dalje se sastaju sa stranim zvaničnicima, ali su “veoma oprezne” u onome što govore, kaže bivši visoki američki diplomata.

“Zamjenici šefova misija i ambasadori uglavnom više ne šalju stvarne izvještaje. Veoma su pažljivi u vezi sa tim šta šalju nazad u Vašington”, dodaje on.

Rubio, koji osim što obavlja funkciju državnog sekretara i Trampov savjetnik za nacionalnu bezbjednost, mnogo više vremena provodi u Bijeloj kući, gdje se, prema riječima zvaničnika, donose odluke, nego u sjedištu departmenta u Fogij Botomu.

Takav razvoj događaja dodatno produbljuje utisak unutar i izvan departmenta da je on opkoljen, ako ne i potisnut u defanzivu.

Slabljenje departmenta podsjeća na srednjovjekovnu opsadu, smatra bivši visoki diplomata:

“Prvo ispale topovske kugle na grad... a onda posole njive”, kaže on.

Promjena kulture

Ako postoji jedna stvar oko koje se slažu i veterani diplomatije i aktivisti pokreta MAGA, to je da Stejt department prolazi kroz sveobuhvatnu promjenu kulture.

Trampov tim je brzo krenuo da nametne svoju viziju “Amerike na prvom mjestu” instituciji za koju smatra da je liberalna, neprijateljski nastrojena i sklona odavanju informacija medijima. U vazduhu se osjeća i duh osvete, ali i revolucije.

“Bilo je mnogo ljudi koji su mislili da oni kreiraju politiku i koji su se samo raspravljali i protivili odlukama. Bilo je veoma teško nešto sprovesti. Na kraju biste dobili neki mlaki memorandum”, kaže visoki zvaničnik administracije.

Karijerne diplomate odgovaraju da su tradicionalno sebe smatrale apolitičnim državnim službenicima i upozoravaju na atmosferu straha, u kojoj ljudi “gledaju preko ramena” i brinu da li se njihova odanost provjerava prema kriterijumima MAGA ideologije.

Nik Berns odbacuje tvrdnje Trampovih saveznika da je department praktično postao liberalna zatvorena zajednica istomišljenika.

“Tokom svojih decenija u Stejt departmentu trudili smo se da stvorimo okruženje u kojem ljudi mogu da iznesu svoje mišljenje... i da se usprotive kada smatraju da je politika pogrešna. Naš stav je bio: ako stvorite takvo okruženje, onda kada se odluka donese, pozdravite je i nastavite dalje”, kaže on.

Bil Berns ukazuje na novi fokus u Stejt departmentu na “lojalnost” ili “potpunu odanost”. On to povezuje sa provjeravanjem “kakva bi mogla biti politička opredjeljenja ljudi... od samog procesa ulaska u službu pa sve do unapređenja i ocjenjivanja”.

“Mislim da je to duboko nezdravo. Uprkos svim svojim manama, prema mom iskustvu u Stejt departmentu, ljudi su uglavnom ostavljali svoja politička uvjerenja pred vratima. Ako počnete da to izbacujete iz ljudi, na kraju počinjete da ličite na mnoge autoritarne sisteme koji zastrašuju profesionalne državne službenike i na kraju donose loše odluke”, uvjeren je on.

Tokom 20. vijeka i prve decenije 21. vijeka, smjene između republikanskih i demokratskih državnih sekretara uglavnom su prolazile glatko, između ostalog zato što su obje stranke obično dijelile sličan pogled na ulogu Amerike u svijetu.

Ali preuzimanje Republikanske partije od strane njenog krila “Amerika na prvom mjestu” promijenilo je sve.

Glavna tačka unutrašnjih rasprava o ovoj promjeni jeste Ben Frenklin feloušip, organizacija konzervativnih sadašnjih i bivših službenika spoljne službe, osnovana prije dvije godine sa ciljem promovisanja konzervativnih ideja, kadrova i novih članova.

Met Bojs, jedan od trojice osnivača, pridružio se Stejt departmentu osamdesetih godina, kada je predsjednik bio Ronaldo Regan.

U posljednje tri decenije, kaže on, department je “sve više i više odlazio ulijevo. Počelo je za vrijeme Bila Klintona, a onda je tokom Bajdenove administracije otišlo ubrzanim tempom”.

Kao primjere liberalne pristrasnosti navodi veći fokus administracija Baraka Obame i Džoa Bajdena na programe diverziteta, jednakosti i inkluzije, kao i povećanje broja programa USAID-a, za koje tvrdi da “nisu unapređivali nacionalni interes”.

“Mnogo dobrih stvari se dešavalo u departmentu, ali on je po atmosferi i politikama išao ulijevo. Ako ste liberal, to ne primjećujete ili mislite da je potpuno normalno. Oni takođe smatraju da reforme samo zahtijevaju više novca, više zaposlenih i više programa... Ako pripadate onoj polovini Amerike koja nije progresivna ili liberalna, kažete: ‘Čekajte malo, ovo ide u pogrešnom pravcu’”, priča on.

Bojs insistira da je BFF široka konzervativna mreža, a ne organizacija koja pripada isključivo pokretu MAGA.

“Tu postoji mješavina ljudi, od reganovaca preko libertarijanaca do Trampovih pristalica pokreta Amerika na prvom mjestu, pa sve do ljudi koji su podržavali Džona Mekejna”, kaže on, misleći na bivšeg republikanskog predsjedničkog kandidata koji je zastupao intervencionističku politiku.

“Njihov zajednički imenilac jeste da nisu liberali”, poentira.

Dodaje da su mnogi članovi izgubili posao tokom rezova.

Karijerne diplomate, međutim, zabrinuto govore o BFF-u kao centru nove kulture u departmentu koja nadzire političke stavove zaposlenih.

Neke ambasadore pitaju za njihovo mišljenje o upadu Trampovih pristalica u Kapitol 6. januara 2021. godine, kaže bivši visoki američki diplomata.

“Postoji jasan osjećaj da oko ljudi postoje politički nadzornici”, kaže Lempert, bivša ambasadorka u Jordanu za vrijeme Bajdena. “Postoji nezapamćen nivo straha, gdje se ljudi boje da, ako iznesu kritiku ili alternativni pristup politici, to može biti protumačeno kao nelojalnost i da bi mogli izgubiti posao” dodaje ona.

Bojs nema mnogo razumijevanja za priče diplomata o hladnim političkim vjetrovima koji su počeli da duvaju.

“Neki službenici spoljne službe brane svoje nasljeđe, a drugi bez osnova tvrde da su diskriminisani. Pomalo je ironično kada ljudi koji su decenijama bili na vrhu odjednom počnu da tvrde da su diskriminisani. BFF snažno podržava administraciju dok pokušava da državu vrati tamo gdje joj je mjesto”, kaže on.

Nema povratka

Koliko bi protivnici Trampa trebalo da nastoje da vrate Stejt department na ono što je nekada bio? To će biti jedno od velikih pitanja sa kojima će se demokrate suočiti ukoliko ponovo osvoje predsjedničku funkciju 2028. godine.

Neki stručnjaci za spoljnu politiku bliski Demokratskoj partiji prihvataju da bi u današnjoj Americi politički bilo neprihvatljivo zalagati se za povratak ulozi globalnog hegemona koju je zemlja imala prije Trampa.

Oni smatraju da je izazov u tome da se američka diplomatija osmisli na novi način.

Na primjer, tvrde da je, s obzirom na to da djelimično povlačenje Amerike iz svijeta izgleda nepovratno, sve teže opravdati troškove čitavog sistema ambasada, čak i u vrijeme kada Kina snažno pokušava da zadobije naklonost zemalja globalnog juga.

Jedan strateg čak tvrdi da bi demokratska administracija trebalo da iskoristi Trampove “veoma loše motivisane” reforme kako bi ponovo osmislila department i prilagodila ga potrebama svijeta u kojem lideri rutinski međusobno komuniciraju preko aplikacija poput Vocapa.

Veterani diplomatije slažu se da je dostignuta tačka preokreta. Bil Berns, bivši direktor CIA, smatra da se stari Stejt department možda nikada neće vratiti.

“Dok je tokom prvog Trampovog mandata postojala pretpostavka da bi se, sa drugačijom administracijom i drugačijim pogledom na svijet, u okviru četvorogodišnjeg ciklusa mogao obnoviti i popraviti veliki dio štete, sada je ovo više izazov generacijske prirode”, kaže on.

Štaviše, dodaje, bila bi greška pokušati obnoviti stari model.

“Jedina velika greška koju bi ljudi mogli napraviti, ako bi 2029. godine došla drugačija administracija, jeste da pomisle da je ovo samo pitanje vraćanja sata unazad i povratka na način na koji su stvari nekada funkcionisale”, zaključio je on.

Preveo: S. Strugar