Kada norveški državni fond promijeni svoju investicionu strategiju, finansijski svijet pažljivo sluša – a posebno kada objavi da drastično smanjuje ulaganja u američke državne obveznice. Prema proračunima agencije Rojters, ovaj korak bi značio prodaju američkih hartija od vrijednosti u iznosu od skoro 80 milijardi dolara, nakon što je fond krajem juna posjedovao oko 215 milijardi dolara.
Sve više investitora širom svijeta sa zabrinutošću posmatra nekontrolisano zaduživanje Sjedinjenih Država. To je naročito došlo do izražaja otkad je američki državni dug u avgustu premašio granicu od 40 biliona dolara, a kamata na tridesetogodišnje državne obveznice SAD skočila na 5,3 odsto, što je najviši nivo od 2007. godine.
Time se strah vratio na tržišta kapitala – strah da će državni dugovi u SAD i drugim razvijenim zemljama postati ozbiljan problem.
Za visoko zadužene države poput Japana, čiji dug iznosi više od 200 odsto bruto domaćeg proizvoda, pozajmljivanje novca na tržištima kapitala postaje sve skuplje. Isto važi za Francusku i Veliku Britaniju.
Njemačka za sada stoji znatno bolje. Sa javnim dugom od oko 65 odsto BDP-a, stopa zaduženosti je upola manja nego u SAD.
Međutim, zbog zaduživanja radi modernizacije Bundesvera i infrastrukture, ona će se u narednim godinama kretati prema 80 odsto. U avgustu su kamate na desetogodišnje njemačke državne obveznice u jednom trenutku porasle na više od 3,3 odsto, što je najviši nivo inostranih kamata u posljednjih petnaestak godina.
SAD: za kamate više od 3 milijarde dnevno
SAD sada troše preko bilion američkih dolara godišnje samo na otplatu kamata za svoj državni dug, što je više od tri milijarde dolara dnevno, pokazuju proračuni Kongresne kancelarije za budžet (CBO).
Još od 2024. godine Vašington izdvaja više novca za kamate nego za cjelokupnu vojsku. Francuska i Velika Britanija se suočavaju sa istim problemom.
Prema proračunima Banke federalnih rezervi Sent Luisa, američki državni dug je u proteklih 30 godina porastao za više od 600 odsto: sa 5,2 biliona dolara iz 1996. godine na sadašnjih više od 40 biliona. Ukupan dug, sa više od 125 odsto BDP-a, na sličnom je nivou kao u Italiji ili Francuskoj.
Američki budžetski deficit će ove godine iznositi skoro šest odsto privrednog učinka. Pritom je ministar finansija Skot Besent prvobitno želio da spusti deficit na tri odsto.
To je potpuno nerealno ako se pogleda trenutna situacija: u državnoj kasi nedostaju prihodi od kaznenih tarifa koje je ukinuo Vrhovni sud, na šta dolaze i ogromni troškovi za rat u Iranu, kao i manjak novca zbog poreskih olakšica za preduzeća.
Ovaj kurs je neodrživ
„Ovo je veoma opasna putanja“, smatra Karsten Remheld, strateg za tržišta kapitala u fondu Fidelity International, u intervjuu za DW.
„Nervoza raste veoma primjetno i unutar američke administracije. To se sasvim jasno vidi. Ako se ovako nastavi, ovaj kurs je neodrživ.“
To je posebno očigledno kada se pogleda brzina kojom američki dug raste. Tokom finansijske krize 2008. godine premašena je granica od deset biliona dolara, a 2017. je dostignut prag od 20 biliona. Početkom 2022. dug je već iznosio 30 biliona, a do sljedećeg negativnog rekorda od 40 biliona dolara u ljeto 2026. Amerikancima je trebalo svega četiri i po godine.
„Era jeftinog novca je završena“
Američki ministar finansija Skot Besent je zbog toga posegnuo za vanrednim mjerama kako bi oborio kamatne stope na američke obveznice.
Od 9. septembra planira da udvostruči otkup dugoročnih državnih obveznica sa dosadašnje dvije milijarde dolara na najmanje četiri milijarde. To bi trebalo da se finansira izdavanjem novih kratkoročnih državnih zapisa (T-Bills).
„Ova mjera je, naravno, sama po sebi previše skromna da bi trajno držala kamate pod kontrolom“, smatra Karsten Remheld. Investitori su postali skeptični i pažljivo analiziraju brojke.
„Tržište obveznica sada zahtijeva finansijsku disciplinu“, citira Financial Times Kim Kraford, menadžerku za globalno tržište obveznica u JPMorgan Asset Managementu.
Međutim, ta disciplina nigdje nije na vidiku: ni u SAD, Japanu, Francuskoj niti u Njemačkoj nema naznaka da tamošnje vlade ozbiljno namjeravaju da sprovode mjere štednje.
Uprkos svemu Amerika neće bankrotirati
Uprkos svim problemima, investitori trenutno ne mogu da zaobiđu SAD – u tome se slaže većina ekonomista.
„Evropsko tržište kapitala još uvijek nije alternativa američkom“, kaže Karsten Brzeski, glavni ekonomista u ING banci, u intervjuu za DW. „Kina i druge brzorastuće ekonomije nisu u stanju ili ne žele da preuzmu tu ulogu od Amerike. Zato mislim da se investitori – iako trenutno strahuju od više inflacije i održivosti američkog državnog duga – ne okreću od SAD. Barem dok američka privreda bilježi rast.“
Ni Karsten Remheld ne vidi neposrednu opasnost od bankrota SAD.
„Naravno da Amerika nije nesolventna, jer ona svoj novac, ako to želi, može jednostavno da odštampa. Ali ovakva politika će poljuljati povjerenje. To će se odraziti na kurs dolara, koji će oslabiti kada međunarodni investitori budu manje spremni da finansiraju SAD“, navodi Remheld.
Međutim, bez obzira na to koliko će još trajati američki rat protiv Irana – koji uzrokuje visoke vojne izdatke i skok cijena energenata – mnogo toga ukazuje na to da će SAD trajno morati da plaćaju više kamatne stope na tržištu kapitala.
Investicije u (američku) vještačku inteligenciju
To, prema riječima Roberta Sokina, glavnog ekonomiste za SAD u kompaniji za upravljanje imovinom PGIM, leži i u „korporativnim obveznicama povezanim sa vještačkom inteligencijom (VI), koje sve više istiskuju državne zapise“.
Da veliki tehnološki koncerni, koji radi finansiranja svojih milijardskih investicija u VI infrastrukturu masovno izdaju obveznice, predstavljaju direktnu konkurenciju državi, potvrđuje i Karsten Remheld.
„Samo četiri velika takozvana hiperskejlera, odnosno kompanije koje proizvode platforme za VI industriju u SAD, ove godine su već uzela preko 800 milijardi dolara duga, sa tendencijom daljeg rasta u naredne dvije godine.“
Kada uz sve to tehnološki giganti ponude i više kamatne stope, mnogi investitori mijenjaju strategiju.
„Ako sam do sada kao investitor u portfolio stavljao američke državne obveznice kao garanciju, čiji su se izgledi posljednjih godina pogoršali, a sada na tržištu dobijam dugoročne obveznice vrhunskih kompanija poput Alfabeta ili Majkrosofta – i to sa kamatom koja je za 100 baznih poena veća od državne – onda je to apsolutna konkurencija“, zaključuje Remheld.
To je konkurencija sa kojom prije dvije ili tri godine još nijedan ministar finansija u SAD nije mogao da računa.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
