"Pravila su se promijenila": Rusija naručuje atentate na tlu SAD?

Roman Dobrohotov bio je dovoljno opušten da dozvoli da njegovo učešće na konferenciji u Vašingtonu prošle sedmice bude javno najavljeno, iako se na tako nešto u Evropi obično ne bi usudio. Taj ruski disidentski novinar pomenut je prošle godine tokom suđenja u Londonu kao jedna od meta ruske špijunske mreže za koju se vjerovalo da je imala namjeru da izvodi atentate.

“Možda da ga živog spale na ulici, poprskaju nekom izuzetno jakom kiselinom, VX-om, kao Sjevernokorejci, ili ricinom”, napisao je u poruci jedan operativac, kojeg je angažovala Rusija, govoreći o planovima protiv Dobrohotova u Britaniji.

Američko tlo se, međutim, tradicionalno smatralo svojevrsnim sigurnim utočištem za one koji javno istupaju protiv Kremlja, bilo u vrijeme Sovjetskog Saveza pod crvenom zastavom ili današnje Ruske Federacije Vladimira Putina. Možda su agenti Kremlja mogli da računaju da će proći nekažnjeno koristeći kišobrane sa otrovnim vrhom protiv ljudi koji prelaze londonski Vaterlo most, kao što se 1978. dogodilo bugarskom disidentu Georgiju Markovu, ali pokušati tako upadljive atentate na Bruklinskom mostu ili bilo gdje na američkoj teritoriji bilo bi nešto sasvim drugo.

Ako to već nije bilo dio takozvanih “moskovskih pravila”, legendarnih operativnih smjernica za zapadne i ruske špijune, svakako je postojala neka vrsta dogovora - svojevrsni džentlmenski sporazum da nijedna strana neće ubijati na teritoriji one druge. Tako su to shvatili i mnogi drugi disidenti dok su se pripremali za učešće na konferenciji “Washington Dialogue” o ruskim pitanjima, održanoj u kancelarijama Nacionalne zadužbine za demokratiju, na svega nekoliko minuta hoda od Bijele kuće.

Prošle sedmice, međutim, pravila igre su se promijenila. “Izgleda da su se od danas pravila u Americi promijenila”, kazao je 43-godišnji Dobrohotov. “Moraćemo da promijenimo način na koji se tamo ponašamo. Nigdje više nije bezbjedno.”

Prekretnica koja je zasjenila konferenciju u Vašingtonu bila je objava prošlog utorka da je američko Ministarstvo pravde otpečatilo optužnice podignute u odsustvu protiv pet osoba koje su navodno radile za ruske obavještajne službe i za koje se tvrdi da su učestvovale u zavjeri čiji je cilj bio da se “izvode napadi i ubistva širom svijeta, uključujući i SAD”.

Najviše pažnje privukla je tvrdnja o drskom planu da se angažuju neimenovani stanovnici SAD kako bi “eliminisali” istaknutog ruskog disidenta koji živi u američkoj prijestonici.

Među osobama koje su navedene kao dio špijunske mreže bili su aktivni pripadnik ruske Federalne službe bezbjednosti (FSB) Kiril Hramejev (27) i njegov otac Jurij Hramejev (63), bivši pukovnik FSB-a, kao i dvojica Kubanaca, Oemis Romagoza Duruti i Jaidel Delgado Suarez, obojica stari 35 godina, od kojih je drugi imao nadimak “Viking”, te 22-godišnji Venecuelanac Angel Eduardo Kastro.

FBI je otkrio šifrovane poruke, napisane na španskom i prilično nespretno prikrivene špijunskim kodom, u kojima se naručivao posao koji je jedan od navodnih članova grupe opisao kao “izuzetno ozbiljan”: ponuđeno je 40.000 dolara da se jedna osoba u Vašingtonu prati, a zatim ubije, jer je ruska država željela da ona “nestane”.

U porukama se govorilo i o dovođenju ubica iz Meksika kako bi obavili “građevinski posao” - izraz koji su agenti koristili za ubistvo - ali su oni navodno “kasnili”, pa se, prema optužnici, tražio lokalni izvršilac.

Identitet navodne mete vlasti nijesu otkrile, ali se među potencijalnim metama pominjao Vladimir Kara-Murza, koji je 2024. oslobođen iz zatvora u Sibiru i otišao u SAD u okviru razmjene zatvorenika za ruske obavještajne operativce.

Do sada gotovo nezabilježena priroda zavjere na američkom tlu nenamjerno je naglašena i u samoj optužnici, u kojoj je naveden niz atentata koje su izvele ruske obavještajne službe.

Među njima je i slučaj Pola Hlebnjikova, američkog novinara i istoričara, koji je ubijen u Moskvi 2004. godine. Dvije godine kasnije, Aleksandar Litvinjenko, bivši oficir FSB-a, ubijen je u Londonu kada su mu dvojica ruskih agenata stavila radioaktivnu supstancu u čaj.

Godine 2018. Sergej Skripalj, bivši oficir ruske vojne obavještajne službe, i njegova kćerka preživjeli su trovanje nervnim agensom vojne namjene u britanskom Solsberiju. Lokalna stanovnica Don Stardžes kasnije je preminula nakon što je došla u kontakt sa otrovnom supstancom.

Njemački sud je 2019. utvrdio da je Zelimhan Hangošvili, bivši komandant iz Drugog čečenskog rata, ubijen u Berlinu po nalogu ruske države.

A 2024. godine ruski opozicioni lider Aleksej Navaljni preminuo je u zatvoru, nakon što je prethodno bio otrovan nervnim agensom novičok.

“U skorije vrijeme, zemlje širom Evrope optuživale su Rusiju za sabotažne operacije i vansudsko ciljanje pojedinaca”, navodi se dalje u optužnici. “Na primjer, u septembru 2026. godine njemačka istraga je, prema izvještajima, povezala rusku vojnu obavještajnu službu GRU sa napadom dronovima na aerodrom Lajpcig/Hale u Njemačkoj.”

Međutim, u dokumentaciji se ne pominju slične aktivnosti na američkom tlu, i to iz razloga koji imaju duboke istorijske korijene.

“Opisao bih to kao nepisani skup pravila ponašanja iz vremena Hladnog rata”, kazao je Kris Kosta, bivši visoki američki obavještajni zvaničnik, a danas izvršni direktor Međunarodnog muzeja špijunaže u Vašingtonu. “SAD i Sovjetski Savez vodili su agresivne špijunske operacije jedni protiv drugih, ali su postojale prećutno prihvaćene granice, naročito kada je riječ o fizičkom ugrožavanju pripadnika obavještajnih službi i njihovih porodica... Ako se ove optužbe dokažu, organizovanje praćenja i ubistva na američkom tlu predstavljalo bi prelazak sasvim drugačije granice od one koja važi za tradicionalnu špijunažu.”

Zašto bi Rusi prešli tu crvenu liniju?

Džek Devajn, bivši pomoćnik direktora za operacije CIA, kazao je da je Kremlj možda postao previše nonšalantan prema mogućim posljedicama - ali da bi se to moglo pokazati kao ozbiljna greška.

“Rusi danas pridaju mnogo manji značaj međunarodnim političkim kritikama i manje su zabrinuti zbog posljedica, uključujući sankcije”, kazao je. “Putin sebe i Rusiju vidi kroz prizmu moćnog lidera starog kova, o čemu je često govorio u intervjuima i javnim nastupima. Mislim da je to pogrešna procjena i da možda potcjenjuje dugoročne unutrašnje i spoljnopolitičke posljedice ovakve izolacije.”

Po mišljenju Kaldera Voltona, autora i pomoćnika direktora Obavještajnog projekta Belfer centra na Univerzitetu Harvard, ne bi trebalo analizirati samo ruske motive. Volton je 2023. u svojoj knjizi “Špijuni” otkrio da je tri godine ranije ruski tim za atentate ciljao Aleksandra Potejeva, prebjega koji je živio u SAD.

“U slučaju Potejeva, američke vlasti su očigledno odlučile da sve zadrže u tajnosti, vjerovatno kako bi zaštitile obavještajne izvore i metode i izbjegle javni sukob sa Moskvom”, kazao je. “Objavljivanjem ove optužnice Ministarstvo pravde sada radi nešto drugačije: razotkriva navodnu mrežu, upozorava potencijalne regrute, uliva sigurnost ugroženim disidentima i nameće cijenu pojedincima koji bi u suprotnom mogli nastaviti da djeluju iz sjenke. Javno pripisivanje odgovornosti samo po sebi je kontraobavještajno oružje.”

Evropske diplomate u Vašingtonu zadužene za praćenje rata u Ukrajini i američko-ruskih odnosa takođe su kazale da razotkrivanje zavjere od strane FBI-a ukazuje na promjenu stava Vašingtona.

“Veoma je značajno to što su SAD odlučile da ovo sada objave”, kazao je jedan od njih. “Takva odluka podiže značaj slučaja i pokazuje da postoji jasna i neposredna prijetnja disidentima u SAD.”

Volton je dodao: “Neposredne političke posljedice mogle bi biti ograničene, jer se svih pet optuženih, prema dostupnim informacijama, nalazi u inostranstvu i još su u bjekstvu.

Ipak, možemo očekivati pojačanu zaštitu ruskih disidenata i prebjega, intenzivnije istrage ruskih posredničkih mreža, bližu obavještajnu saradnju sa evropskim saveznicima, kao i moguće dodatne sankcije, protjerivanja ili krivične prijave.”

Već postoje naznake pojačane pripravnosti zbog opasnosti kojoj su izloženi disidenti u SAD. Anastasija Ševčenko, glasna kritičarka Putina koja je 2022. pobjegla iz Rusije u Litvaniju, nakon što je postala prva osoba osuđena zbog kršenja novog zakona o učešću u “nepoželjnoj organizaciji”, kazala je da je tokom nedavnog razgovora za američku vizu upozorena da ne može pretpostaviti da će tokom boravka u SAD biti bezbjedna.

Niki Ljubarski, istraživačica u Soufan centru, nevladinoj organizaciji iz Njujorka specijalizovanoj za globalnu bezbjednost, kazala je da bi objavljivanje optužnice moglo odražavati “zakulisne” rastuće tenzije između Bijele kuće i Kremlja, kao posljedicu navodne ruske podrške Iranu u tekućem sukobu sa SAD i Izraelom.

“To što su SAD sada objavile optužnice definitivno mi pali neke crvene lampice”, kazala je Ljubarski. “To se očigledno poklapa sa sankcijama koje su upravo usvojene u Predstavničkom domu i sa nedavnom posjetom direktora CIA Rusiji. Vjerovatno postoji neka vrsta eskalacije iza kulisa kojih nijesmo svjesni. To bi moglo biti povezano sa razmjenom obavještajnih podataka između Rusije i Irana. To bi bila moja najbolja pretpostavka.”

Na konferenciji “Washington Dialogue”, ruski disidenti, možda i razumljivo skloni teorijama o pozadini događaja, tokom pauze za ručak imali su sopstvena objašnjenja. Da li Donald Tramp pokušava da se distancira od vijesti da je vjenčanje njegovog sina Donalda Trampa mlađeg djelimično finansirao Putinov saveznik i oligarh Umar Kremljev?

Natalija Arno, osnivačica i predsjednica Fondacije Slobodna Rusija, koja je tokom putovanja u Prag 2023. imala simptome za koje sumnja da su bili posljedica trovanja koje je, kako vjeruje, naručio Kremlj, kazala je da se, uprkos svim nagađanjima, jedna stvar nesumnjivo promijenila.

“Mislili smo da Kremlj neće biti toliko drzak da nešto uradi na teritoriji SAD”, kazala je. “Sada je situacija drugačija”.

Prevod: N. B.