Situacija postaje sve ružnija.
Što su izgledi Republikanske stranke na izborima za Kongres na polovini predsjedničkog mandata lošiji, to retorika njenih najviših zvaničnika postaje oštrija. Demokratske kandidate predstavljaju kao čudake, opasne i suprotne onome što, prema njihovom viđenju, znači biti Amerikanac i izgledati kao Amerikanac.
Predsjednik Donald Tramp ismijava ime demokratskog kandidata za Senat iz Mičigena Abdula El Sajeda i kleveće ga nazivajući ga “džihadistom”.
Potpredsjednik Džej Di Vens prošlog utorka se našalio aludirajući da je Džejms Talariko gej. Tramp uporno tvrdi da je demokratski kandidat za Senat vegan koji se ne uklapa u Teksas, saveznu državu poznatu po kulturi konzumiranja mesa. Talariko se sada često može vidjeti na fotografijama sa tanjirom mesa.
Predsjednik je takođe oživio svoju oštru, rasno uvredljivu retoriku, sugerišući da Haićani i Afrikanci sprovode invaziju na savezne države važne za izbore, poput Ohaja.
A nakon što su savezni zvaničnici u ponedjeljak pretresli dom kongresmenke Minesote Ilhan Omar, rođene u Somaliji, Tramp je dodatno podstakao zabrinutost da koristi izvršnu vlast za obračun sa političkom protivnicom, dovodeći u pitanje da li ona, kao naturalizovana američka državljanka “iz jedne od najgorih zemalja na planeti”, uopšte ima ustavna prava.
Trampova retorika teško da predstavlja iznenađenje, imajući u vidu njegove ranije verbalne ispade tokom predsjedničkih kampanja. Ipak, i dalje je šokantno čuti tako otvoreno rasno obojene izjave izgovorene za predsjedničkom govornicom.
Neke uvrede izgovaraju se uz osmijeh, što Trampu i Vensu može pružiti određeno političko opravdanje i priliku da tvrde kako je sve to dio žestoke predizborne borbe u vremenu dubokih društvenih podjela.
Međutim, to nimalo ne čini prihvatljivijim omalovažavanje nečije rase, vjere, fizičkog izgleda ili načina ponašanja, niti opravdava takav intelektualno prizeman oblik političkog djelovanja.
Zašto to rade?
Tramp je godinama optuživan za predrasude, naročito zbog zapaljivih objava na društvenim mrežama i lažnih, rasističkih teorija zavjere koje je širio o mjestu rođenja bivšeg predsjednika Baraka Obame.
Nastojeći da pridobije birače, predsjednik je često sugerisao da se pojedini politički protivnici iz manjinskih zajednica ne uklapaju u tradicionalnu američku kulturu i vrijednosti. Čini se da je njegova antiimigrantska retorika barem djelimično namijenjena najkonzervativnijim biračima, čiji je masovan izlazak na izbore Republikanskoj stranci neophodan kako bi izbjegla katastrofalan rezultat na izborima za Kongres.
Najočiglednije objašnjenje za ovaj zabrinjavajući zaokret u kampanji, pored Trampove sklonosti takvim mračnim političkim metodama, jeste to što republikanci nemaju bolju priču koju bi ponudili biračima.
Prema najnovijem CNN-ovom zbirnom pregledu anketa, Trampov rad odobrava svega 33 odsto Amerikanaca, što je zabrinjavajući rezultat za aktuelnog predsjednika svega tri nedjelje prije izbora za Kongres.
Ankete pokazuju da većina Amerikanaca smatra predsjednikove odluke odgovornim za sve veće teškoće u suočavanju sa visokim cijenama hrane, stanovanja, benzina i dizela.
A činjenica da Vens i Tramp žure da održe predizborne skupove u tradicionalno republikanskim saveznim državama, u kojima republikanci nijesu ni očekivali da će morati ozbiljno da se bore u završnici kampanje, govori sama za sebe.
Nazivanje Talarika “nakazom”, kako je to Vens učinio u Teksasu u utorak, djeluje kao pokušaj skretanja pažnje sa republikanskog kandidata za Senat, državnog tužioca Kena Pakstona, koji se suočava sa problemima u kampanji i brojnim skandalima, a kojeg je Tramp lično izabrao za tu kandidaturu.
Diskreditacija protivnika
Jedno od osnovnih pravila politike jeste da partijski lideri nastoje da diskredituju protivnike koje ne mogu da pobijede raspravom o ključnim pitanjima.
Trampovo izdvajanje muslimanskih kandidata uklapa se u njegovu ustaljenu praksu predstavljanja demokrata kao “socijalista” i “komunista”.
Ako uspije da ocrni El Sajeda i Talarika, učiniće uslugu svojoj stranci. Obojica učestvuju u tijesnim izbornim trkama za koje se očekuje da će biti neizvjesne do samog kraja, 3. novembra.
Tramp je krenuo u oštru negativnu kampanju protiv El Sajeda, bivšeg izvršnog direktora Odjeljenja za zdravstvo Detroita.
“Ja ga zovem Muhamed”, rekao je Tramp prošle subote u Tenesiju. “Neko mi je rekao: ‘On se ne zove Muhamed.’ Ja sam predsjednik, mogu da ga zovem kako god hoću, dođavola.”
Prošlog ponedjeljka, u Ohaju, dodao je: “On je džihadista.”
Naravno, potpuno je legitimno da republikanci ukazuju na političke stavove i dosadašnji rad El Sajeda i da ih kritikuju. Oni žele da skrenu pažnju na njegovu tvrdnju da Izrael sprovodi genocid u Gazi, koju je iznio ubrzo nakon napada 7. oktobra.
Mnogi američki Jevreji, uključujući i glasače Demokratske stranke, protive se upotrebi tog izraza, iako istovremeno žale zbog desetina hiljada Palestinaca ubijenih u ratu između Izraela i Hamasa, koji je uslijedio nakon terorističkih napada 2023. godine, u kojima je ubijeno više od 1.200 ljudi, uglavnom Izraelaca.
Međutim, nazivati El Sajeda “džihadistom”, odnosno radikalizovanim teroristom koji odbacuje demokratiju, uz insinuaciju da je povezan sa organizacijama poput Al Kaide ili Islamske države, predstavlja prelazak ozbiljne granice.
Očigledna namjera je da se birači zastraše i navedu da povjeruju kako je demokratski kandidat terorista i bezbjednosna prijetnja.
Nazivanjem El Sajeda “Muhamedom”, Tramp ga omalovažava, istovremeno vrijeđajući ljudsko dostojanstvo i individualnost svih muslimana.
U širem smislu, čini se da predsjednik pokušava da predstavi demokratu rođenog u Mičigenu, kao i sve koji dijele njegovu vjeru, kao ljude koji nijesu pravi Amerikanci i koji ne zaslužuju politička prava koja pripadaju svakom građaninu.
Njegova taktika podsjeća na uporno korišćenje Obaminog srednjeg imena Husein, od čega Tramp ni danas ne odustaje.
El Sajed je na Trampovo namjerno iskrivljavanje njegovog imena odgovorio ocjenom da predsjednik takvim ponašanjem vrijeđa inteligenciju birača.
“On zna da se zovem Abdul. Izgovara moje ime svakog dana”, napisao je El Sajed na mreži X.
“Ali on ne napada samo mene. On napada sve nas. Toliko nas potcjenjuje. Misli da može da iskoristi moje ime i moju vjeru kako bi nam skrenuo pažnju sa patnje koju nam njegova politika nanosi na benzinskim pumpama, u prodavnicama i kod ljekara.”
Tramp zaoštrava napade na Ilhan Omar
Predsjednikova retorika prema Omar, sa kojom se godinama žestoko sukobljava, očigledno ima slične ciljeve. On sugeriše da kongresmenka iz Minesote u tu saveznu državu prenosi ono što predstavlja kao anarhiju koja vlada u Somaliji.
“Ona je katastrofa. Dolazi iz zemlje bez zakona, bez policije, bez vojske, bez ičega - tamo samo pucaju jedni na druge”, rekao je Tramp u ponedjeljak u Ohaju.
“Dolaze u Sjedinjene Države i govore nam kako da vodimo svoju zemlju. To nećemo tolerisati. Oni povećavaju poreze. Povećavaju troškove zdravstvene zaštite, osiguranja i brige o djeci.”
Minesota je početkom devedesetih godina primila desetine hiljada Somalijaca, nakon što je njihova istočnoafrička zemlja potonula u nasilje.
Trampova administracija tvrdi da u toj zajednici ima mnogo nasilnih kriminalaca i da je rasprostranjena prevara povezana sa centrima za brigu o djeci.
Predstavnici somalijske zajednice ističu da nasilni kriminalci čine neznatnu manjinu i optužuju Trampa i republikance da ih neosnovano ocrnjuju.
Ministarstvo pravde saopštilo je da je sprovelo policijsku akciju u domu Omar, koja se kandiduje za novi mandat u Kongresu.
Za sada nije moguće nezavisno provjeriti bilo kakve dokaze ili optužbe protiv nje.
Omar je odgovorila da je Tramp godinama blatio njen ugled i da je sada na meti vlasti kao politički protivnik.
Trampovi saradnici uporno negiraju da je predsjednik rasista ili da koristi rasističku retoriku. Kao argument navode to što organizuje događaje kojima se obilježavaju važni datumi, poput Mjeseca afroameričke istorije, kao i činjenicu da je na izborima 2024. godine povećao podršku među biračima iz manjinskih zajednica.
U februaru je tadašnja portparolka Bijele kuće Kerolajn Livit oštro kritikovala “radikalne demokrate koje su tokom godina lažno optuživale ovog predsjednika da je rasista”.
Mnogi republikanski birači takođe ukazuju na dvostruke standarde, ističući da demokrate često omalovažavaju konzervativce i Trampove pristalice uopšte. Podsjećaju, između ostalog, na izjavu Hilari Klinton da polovina Trampovih pristalica pripada “korpi bijednika”, što su neki od njih prkosno prihvatili kao svojevrsni znak ponosa. Pojedini visoki funkcioneri Demokratske stranke otvoreno su optuživali Trampa da je fašista.
Pravi Amerikanci
Međutim, Tramp i Vens istovremeno dodatno jačaju trend koji obilježava novu, populistički orijentisanu Republikansku stranku: sklonost da se određuje ko se može smatrati pravim Amerikancem.
Tokom predizborne kampanje 2008. godine, republikanska kandidatkinja za potpredsjednicu Sara Pejlin tvrdila je da “pravu Ameriku” čine patriote i vrijedni ljudi iz malih gradova, koji žive u “proameričkim djelovima ove velike nacije”. Time je sugerisala da oni koji žive izvan tradicionalnog američkog središta nemaju isti legitimitet niti osjećaj ponosa prema svojoj zemlji.
Te izjave danas djeluju blago u poređenju sa žestokom i uvredljivom retorikom koju je Tramp uveo u politički život, dok njeno kasnije izvinjenje sada izgleda kao zanimljivost iz političke istorije.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
