„Pravda je konačno zadovoljena”

Rahama Hatun, čijeg su supruga, brata i djevera ubili vojnici Mjanmara 2017. godine, iz izbjegličkog kampa u Bangladešu dočekala je istorijsku presudu o genocidu nad Rohindžama

2849 pregleda 1 komentar(a)
Rahama Hatun (43) sa fotografijom desetorice Rohindža,  među kojima je i njen suprug, ubijenih 2017., Foto: Rojters
Rahama Hatun (43) sa fotografijom desetorice Rohindža, među kojima je i njen suprug, ubijenih 2017., Foto: Rojters

Iz svoje trošne kolibe, okružene improvizovanim domovima više od milion izbjeglica iz naroda Rohindža, Rahama Hatun mirno je posmatrala na mobilnom telefonu kako sudije najvišeg suda Ujedinjenih nacija čitaju presudu koju je dugo čekala.

“Hvala Bogu”, rekla je u četvrtak 43-godišnja udovica kada je čula presudu, kojom je tek četvrti put od nacističkog Holokausta jedan međunarodni sud utvrdio da su ispunjeni pravni uslovi za dokazivanje genocida.

“Srce mi je puno radosti kada čujem da je pravda konačno zadovoljena.”

Međunarodni sud pravde presudio je da su hiljade ubistava i rasprostranjeno seksualno nasilje koje su bezbjednosne snage Mjanmara počinile nad Rohindžama 2017. godine predstavljali genocid koji je sprovodila država, donoseći konačnu presudu u postupku koji je pokrenula Gambija.

Sud je utvrdio da je vojska Mjanmara tokom takozvanih operacija čišćenja sprovodila masovna pogubljenja muškaraca i dječaka, počinila brojna silovanja žena iz naroda Rohindža i spalila ili sravnila sa zemljom stotine sela.

Vlada Mjanmara, koju predvodi vojska, nije odmah odgovorila na zahtjev za komentar presude.

Ranije je tvrdnje Gambije opisala kao “pogrešne i neutemeljene, kako činjenično tako i pravno”, navodeći da su njeni protivnici koristili “pristrasne izvještaje” zasnovane na nepouzdanim dokazima.

“Školski primjer etničkog čišćenja”

“Toliko dugo nosimo ovaj bol”, rekla je Hatun uoči izricanja presude, prisjećajući se trenutka kada su vojnici Mjanmara došli po njenog supruga u njihovo selo In Din, u saveznoj državi Rakajn, koja se graniči sa Bangladešom.

Mjanmar
foto: REUTERS

U In Dinu, mjestu jednog od nekoliko masovnih ubistava u Rakajnu, njen suprug Šaker Ahmed (45), kao i njen brat i djever, bili su među desetoricom muškaraca iz naroda Rohindža ubijenih u septembru 2017. godine, pokazala je istraga Rojtersa.

Vojska je tvrdila da su ti muškarci, među kojima su bili ribari, trgovci i učenici, pripadali grupi od 200 “terorista” koji su napali bezbjednosne snage, u okviru širih pobunjeničkih napada koji su, prema tvrdnjama vojske, zahtijevali odgovor.

Ujedinjene nacije opisale su vojnu operaciju koja je uslijedila 2017. godine kao “školski primjer etničkog čišćenja”. Stotine hiljada Rohindža bile su primorane da pobjegnu u Bangladeš, donoseći potresna svjedočanstva o podmetnutim požarima, silovanjima i ubistvima.

“Ubijali su naše muškarce, silovali naše žene i palili naše domove”, rekla je Hatun.

“Izgubili smo svoje najmilije, zemlju i sredstva za život. Svijet mora da prizna šta se dogodilo i obezbijedi da odgovorni budu pozvani na odgovornost.”

Vojska Mjanmara kasnije je osudila sedmoricu vojnika na po deset godina zatvora zbog ubistava u In Dinu, ali su oslobođeni prije isteka kazne, nakon što su u zatvoru proveli manje od godinu.

Bjekstvo iz Rakajna

Hatun je bila u sedmom mjesecu trudnoće sa devetim djetetom kada su vojnici došli po njenog supruga u njihovo selo u Rakajnu, priobalnoj saveznoj državi u kojoj su generacije Rohindža živjele zajedno sa budističkom većinom.

“Preklinjala sam ih da ga ne odvode”, ispričala je.

“Držala sam ga, ali me je jedan vojnik mačetom posjekao po ruci i odvukao ga. To je bio posljednji put da sam ga vidjela živog.”

Dok se nasilje širilo sjevernim Rakajnom, Hatun je sa osmoro djece pobjegla iz In Dina, danima pješačeći po kiši prema Bangladešu.

Zbog trudnoće putovanje joj je bilo izuzetno teško. Noge su joj toliko otekle da je jedva mogla da hoda. Porodica je potom nekoliko dana provela zarobljena na pješčanom sprudu blizu granice, prije nego što ih je jedan čamdžija prevezao u Bangladeš

Hatun danas živi sa četvoro najmlađe djece, uzrasta 13, 12, 10 i devet godina, u skučenom skloništu od bambusa i plastike. Njeno petoro starije djece je u braku i živi odvojeno.

Nakon gotovo decenije provedene u izbjegličkim kampovima, Hatun čezne za povratkom u rodni Rakajn, gdje i dalje bjesne borbe između vojske Mjanmara i pobunjeničke Arakanske armije, nakon vojnog puča 2021. godine koji je pokrenuo građanski rat širom zemlje.

“Nakon godina patnje, progona i raseljavanja, nadamo se da će ova istorijska presuda otvoriti put našem povratku u domovinu”, rekla je.

“Ne kao izbjeglicama bez državljanstva, već kao ravnopravnim građanima sa svim pravima, dostojanstvom, slobodom i državljanstvom koje smo oduvijek zasluživali”.

Pogledajte još: