Zaštita šuma ne može se posmatrati samo kroz sposobnost sistema da reaguje kada požar izbije. U uslovima sve dužih sušnih perioda, ekstremnijih vremenskih prilika i sve većeg pritiska na prirodna područja, ključna pitanja postaju: koliko rano možemo prepoznati rizik, koliko brzo informacija može stići do nadležnih službi i koliko je sistem spreman da djeluje prije nego što opasnost preraste u krizu.
Upravo se na toj granici između prevencije i reakcije danas sve jasnije vidi značaj digitalne infrastrukture. Kamere za nadzor, senzori, satelitski podaci i analitički alati imaju punu vrijednost tek kada su povezani u sistem koji omogućava stalni uvid u stanje na terenu. Bez pouzdane mreže, podatak ostaje ograničen; sa stabilnom povezanošću, on postaje informacija na osnovu koje se može donijeti brza i precizna odluka.
Na tim temeljima nastalo je i partnerstvo Crnogorskog Telekoma i Uprave za gazdovanje šumama i lovištima Crne Gore, usmjereno na povezivanje sistema video-nadzora na kritičnim šumskim lokacijama.
Uprava je, u okviru svojih redovnih aktivnosti na zaštiti šuma od požara, nabavila odgovarajuću opremu za nadzor koja će biti postavljena na najugroženijim područjima, dok je Crnogorski Telekom obezbijedio SIM kartice potrebne za prenos podataka sa terena.
Takva saradnja otvara širu temu: u vremenu kada klimatski rizici postaju sve izraženiji, zaštita prirodnih resursa zavisiće i od sposobnosti društva da bolje poveže institucije, tehnologiju i podatke. U slučaju šuma, to znači pomjeranje fokusa sa kasne reakcije na rano upozoravanje, a to znači sa trenutka kada je požar već vidljiv, na trenutak kada ga je još moguće zaustaviti u početnoj fazi.
Crna Gora kao zemlja šuma
Prema podacima Nacionalne inventure šuma, na koje se poziva Strategija razvoja šuma i šumarstva Crne Gore, šume pokrivaju 59,5 odsto teritorije države, a zajedno sa šumskim zemljištem 69,4 odsto ukupne površine. U zemlji takve šumovitosti, zaštita šuma nije samo pitanje jednog sektora, već pitanje bezbjednosti, životne sredine, lokalnih zajednica, infrastrukture i dugoročne otpornosti prostora.
Da taj rizik više nije teorijski, pokazala je požarna sezona 2025. godine. U zvaničnom Izvještaju o stanju sistema zaštite i spašavanja u 2025. godini, objavljenom u martu 2026, navodi se da je tokom prošle godine u Crnoj Gori zabilježen ekstremno veliki broj požara na otvorenom prostoru u odnosu na 2024. godinu. Samo od 15. juna do 15. septembra registrovano je 870 šumskih i požara na otvorenom prostoru, dok je ukupan broj takvih požara tokom godine iznosio 3.136. U najkritičnijim danima, zbog velikog broja aktivnih požara i ograničenih lokalnih kapaciteta, Crna Gora je koristila i međunarodnu pomoć.
Prvi minuti odlučuju ishod
Ovi podaci jasno ukazuju na to da se zaštita šuma ne smije svoditi isključivo na intervenciju nakon izbijanja požara, već mora podrazumijevati pravovremeno praćenje, prevenciju i rano upozoravanje. Savremeni pristup traži pomjeranje fokusa ka prevenciji, stalnom nadzoru, ranom upozoravanju i boljoj razmjeni podataka između institucija.
Kako ističe Branislav Miladinović iz Uprave za gazdovanje šumama i lovištima Crne Gore, izazovi sa kojima se danas suočavamo su višestruki:
„Najveći izazovi danas su klimatske promjene, duži i intenzivniji sušni periodi, nepristupačan teren, ograničeni ljudski i tehnički resursi, kao i činjenica da se veliki broj požara i dalje otkriva tek kada se već prošire na značajnu površinu. Dodatni problem predstavlja sve veći pritisak čovjeka na prirodna područja, što povećava rizik od nastanka požara izazvanih ljudskim faktorom.
Rana detekcija je presudna jer prvih nekoliko minuta često odlučuje o tome da li će požar biti lokalizovan ili će prerasti u katastrofu većih razmjera. Pravovremena informacija omogućava brzo angažovanje vatrogasnih i drugih službi, smanjuje troškove intervencije, štiti biodiverzitet i infrastrukturu i, što je najvažnije, čuva ljudske živote.“
Upravo je vrijeme ključ savremene prevencije. Zato se i u zvaničnim dokumentima sve više prepoznaje značaj sistema ranog upozoravanja. U Izvještaju o stanju sistema zaštite i spašavanja u 2025. godini navodi se Nacionalni informacioni sistem za šumske požare, odnosno NFFIS, kao integrisani Web-GIS sistem za prevenciju požara i rano upozoravanje. Sistem kombinuje satelitske i meteorološke informacije sa topografskim i drugim geografskim podacima, kako bi se procjenjivalo gdje postoji rizik od požara, koliko se požari mogu brzo širiti i kolika je suvoća određenog područja.
Miladinović navodi: „Savremene kamere omogućavaju kontinuiran, 24-časovni nadzor velikih šumskih područja, uključujući i lokacije koje su teško dostupne za redovne terenske obilaske. Zahvaljujući visokoj rezoluciji, termalnim mogućnostima i daljinskom upravljanju, moguće je veoma rano uočiti dim ili pojavu požara.
U svakodnevnom radu to znači brži pregled situacije na terenu, preciznije određivanje lokacije potencijalne opasnosti i efikasnije usmjeravanje interventnih timova. Istovremeno, smanjuje se potreba za stalnim fizičkim prisustvom ljudi na terenu, što donosi i veću bezbjednost i racionalnije korišćenje resursa.“
Rezolucija, termalne mogućnosti i položaj kamera važni su za kvalitet nadzora, ali njihova stvarna upotrebljivost počinje tek onda kada su povezane sa operativnim centrima i službama koje mogu da reaguju. Kamera može da registruje dim ili vatru, ali ako ta informacija ne stigne na vrijeme do nadležnih, njen efekat ostaje ograničen. Tek povezana kamera postaje dio sistema ranog upozoravanja.
Zato Uprava posebno naglašava ulogu internet povezanosti:
„Pouzdana internet povezanost predstavlja jedan od ključnih preduslova za uspješno funkcionisanje sistema za nadzor i rano upozoravanje. Kamere i senzori imaju punu vrijednost samo ukoliko mogu neprekidno prenositi podatke do operativnih centara.
Na udaljenim lokacijama stabilna mrežna infrastruktura omogućava prenos video-signala u realnom vremenu, daljinsko upravljanje uređajima, automatsko slanje upozorenja i integraciju sa drugim sistemima zaštite. Bez kvalitetne povezanosti dolazi do kašnjenja informacija, što može značajno umanjiti efikasnost reakcije na terenu.“
Upravo tu se vidi konkretna uloga telekomunikacione infrastrukture: ne kao dodatka sistemu, već kao uslova da sistem radi u trenutku kada je to najvažnije. Ako se prvi znak dima registruje na udaljenoj lokaciji, vrijednost te informacije zavisi od toga koliko brzo može stići do ljudi koji donose odluke. Povezanost u tom trenutku znači manje čekanja, precizniju lokaciju i brže usmjeravanje resursa.
Kako navode iz Uprave, informacije u realnom vremenu mijenjaju čitav proces upravljanja kriznom situacijom:
„Kada informacije stižu u realnom vremenu, čitav proces upravljanja kriznim situacijama postaje brži, precizniji i efikasniji. Od trenutka kada sistem registruje dim ili vatru, nadležne službe mogu odmah procijeniti ozbiljnost situacije, odrediti tačnu lokaciju i aktivirati odgovarajuće resurse.
Takav pristup omogućava bolju koordinaciju nadležnih subjekata. Odluke se donose na osnovu aktuelnih podataka, a ne procjena ili zakašnjelih informacija, što značajno povećava vjerovatnoću uspješnog suzbijanja požara u njegovoj početnoj fazi.“
Ovaj pravac uklapa se i u širi strateški okvir Crne Gore. Strategija za smanjenje rizika od katastrofa za period 2025-2030 usmjerena je na smanjenje postojećih i sprečavanje novih rizika, dok Plan prilagođavanja na klimatske promjene za period 2025-2035 postavlja okvir za jačanje otpornosti države na posljedice klimatskih promjena. U tom kontekstu, rana upozorenja, bolji monitoring i odluke zasnovane na pouzdanim podacima postaju važan dio pripreme za rizike koji su sve češći i intenzivniji.
I evropski kontekst potvrđuje isti pravac. Prema podacima Copernicus Emergency Management Service-a i Zajedničkog istraživačkog centra Evropske komisije, požarna sezona 2025. bila je najteža ikada zabilježena u Evropskoj uniji, sa više od milion hektara opožarene površine u 25 država članica. Nova strategija Evropske komisije za integrisano upravljanje rizikom od požara, predstavljena u martu 2026, zato naglašava cijeli ciklus upravljanja rizikom: prevenciju, pripravnost, reakciju i oporavak, uz poseban značaj sistema ranog upozoravanja, monitoringa, satelitskih podataka, modeliranja rizika i alata zasnovanih na vještačkoj inteligenciji.
Miladinović smatra da integrisani sistem predstavlja najrealniji naredni korak za Crnu Goru:
„Najrealniji naredni korak za Crnu Goru jeste razvoj integrisanog sistema koji bi povezao kamere za nadzor, senzore na terenu, satelitske podatke i analitičke alate zasnovane na vještačkoj inteligenciji.
Kamere bi omogućavale stalni vizuelni nadzor, senzori bi pratili temperaturu, vlagu i druge parametre rizika, dok bi satelitski podaci pružali širu sliku stanja na terenu. Primjena vještačke inteligencije mogla bi dodatno unaprijediti sistem kroz automatsko prepoznavanje dima, procjenu stepena opasnosti i predviđanje područja sa povećanim rizikom od izbijanja požara.
Za Crnu Goru, koja raspolaže velikim šumskim bogatstvom, ali i zahtjevnim reljefom, upravo kombinacija ovih tehnologija predstavlja održiv i efikasan model modernizacije zaštite šuma. Ključ uspjeha biće u povezivanju institucija, izgradnji pouzdane komunikacione infrastrukture i kontinuiranom ulaganju u digitalne kapacitete za prevenciju i upravljanje rizicima.“
Za Crnogorski Telekom, kao članicu Deutsche Telekom Grupe, ova saradnja je dio šireg razumijevanja uloge koju telekomunikaciona infrastruktura ima u društvu. U vremenu u kojem se javni sistemi sve više oslanjaju na podatke, povezane uređaje i brzu razmjenu informacija, mreža postaje važna i tamo gdje se njena vrijednost ne vidi odmah: u prevenciji, nadzoru i podršci službama koje donose odluke u realnom vremenu - odluke koje nerijetko mogu uticati na bezbjednost ljudi, imovine i čitavih zajednica.
U zaštiti šuma ta uloga je vrlo konkretna. Kamera na udaljenoj lokaciji može pomoći samo ako je povezana sa operativnim centrom; podatak sa terena ima vrijednost samo ako stiže na vrijeme; a rana reakcija počinje tek kada informacija dođe do ljudi koji mogu da odluče i djeluju.
Nakon požarne sezone kakvu je Crna Gora imala 2025. godine, jasno je da prevencija više ne može biti sporedna tema. Ona mora početi prije prvog poziva za pomoć i to kroz bolji nadzor, razmjenu podataka, povezane sisteme i spremnost da se tehnologija koristi tamo gdje može napraviti stvarnu razliku.
Cilj nije da tehnologija zamijeni prirodu, niti ljude koji o njoj brinu, već upravo da im omogući bolji uvid u stanje na terenu, bržu reakciju i više vremena. Jer kod požara, vrijeme nije samo operativni faktor. Vrijeme je razlika između štete koja se sprječava i štete koja ostaje generacijama.
( Telekom )
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
