Tokom cijele prosle godine poslanici u Skupštini Crne Gore radili su značajno manje od prosjeka, pokazuju podaci MANS-a, koji prati aktivnosti parlamenta
"U 2018. Skupština je radila 40 radnih dana, što je pet puta manje nego što radi prosječan gradjanin Crne Gore, kad govorimo o plenarnim sjednicama", kaže Danilo Kalezić iz MANS-a.
U 2018. odrzane su ukupno 23 sjednice, od kojih su tri bile vanredne.
Najaktivniji poslanik je Branko Radulović iz DF-a, a među pet koji su najviše učestvovali u raspravama je i njegova partijska koleginica Branka Bošnjak, koja je na trećem mjestu. Drugu poziciju zauzima nezavisni poslanik Aleksandar Damjanović, dok je iz vladajuće i najbrojnije DPS najaktivnija Marta Šćepanović koja zauzima četvrto mjesto. Na petom mjestu je Raško Konjević iz SDP-a.
U stalnom bojkotu je osam poslanika Demokrata i jedan Ure, a na zasjedanja ne dolaze ni poslanici SNP-a Srđan Milić i Danijela Pavićević. Izuzimajući njih, petoro najneaktivnijih u prošloj godini su Nedžad Dreševic iz Bošnjacke stranke, Zvonko Vuković i Tarzan Milošević iz DPS-a, Veljko Vasiljević i Vera Bulatović iz DF-a.
Prošlogodišnji rad Skupštine obilježila je i promjena sastava poslaničkih klubova, a interesantno je da je najaktivniji Posebni klub poslanika, u kome ih je četvoro sa različitih lista. Slijedi klub Socijaldemokrata i Liberalne partije, treći je opozicioni DF, pa SDP, peti je DPS, i posljednja dva mjesta zauzimaju manjinski i klub SNP - Demos.
Osim totalnog ili periodičnog bojkota određenih partija, prošlogodišnji rad Skupštine, pokazuje analiza MANS-a, obilježilo je i nekorišćenje kontrolnih mehanizama, posebno njenih radnih tijela
"Da je, nažalost, ona zloupotrijebljena, ili upotrijebljena zarad obračuna sa političkim neistomišljenicima, nezavisnim članovima regulatornih tijela i savjeta agencija, odnosno u jednoj čistki nepodobnih i neposlušnih, što je dodatno urušilo ugled Skupštine i njenu percepciju u javnosti", tvrdi Kalezić
Iz MANS-a navode i da su zaključci radnih tijela najčešće nepotpuni i nekonkretni, te da je institucionalni problem to što nema kontrole njihovog sprovođenja.
Bonus video:
