Ako ste javni funkcioner u Crnoj Gori, zahvaljujući Vladinoj odluci iz 2014. o načinu i kriterijumima za rješavanje stambenih potreba funkcionera, koju je potpisao tadašnji premijer Milo Đukanović, imate mogućnost da vrlo brzo i jeftino riješite stambeno pitanje.
Tako, recimo, stan od 80 do 100 kvadrata možete kupiti za nekih 20 hiljada eura sa mjesečnom ratom od 100 do 200 eura. "Vijesti" i "Dan" danas su objavili nove primjere ovakvog rješavanja najvažnijeg životnog pitanja.
Među novim srećnim dobitnicima su ministri prosvjete i rada i socijalnog staranja, Damir Šehović i Kemal Purišić. Šehović je, piše "Dan", po odluci Vladine komisije, kupio stan od 89 kvadrata u Siti kvartu za 20 hiljada eura. Podsjećamo, on mjesečno prima oko 2.600 eura. Šehović u svom imovinskom kartonu nije naveo nijednu nekretninu na svoje ime.
Njegov kolega, Kemal Purišić, iako ima riješeno stambeno pitanje, jer ima stan u Plavu, kupio je novi u Podgorici od 92 kvadrata. Mjesečno, Purišić zarađuje oko 2.100 eura.
Vlada je po povoljnim uslovima riješila i stambena pitanja poslanika i sekretara - poput poslanice DPS-a Sanje Pavićević, koja je dobila stan od 89 kvadrata, a njena prosječna plata je 1500, ili bivšeg predsjednika opštine Mojkovac, sada sekretara za razvojne projekte u Vladi, Dejana Medojevića, koji je dobio stan od 74 kvadrata. Mjesečna rata za kredit mu je 95 eura, a plata oko hiljadu.
Najveći organ izvršne brine se i o stambenim problemima sudske vlasti. Tako je predsjednik Ustavnog suda Dragoljub Drašković dobio od vladine komisije pomoć za stan od 109 kvadrata. Stan ga košta samo 25 hiljada, mjesečna rata mu je oko 200 eura, a zarađuje oko 2.200. Drašković je inače već vlasnik jednog stana i kuće.
S druge strane, obični građani kroz vladin projekat “1000+” uz povoljne kamatne stope, kupuju stanove po, ipak, višestruko gorim uslovima. Kvadrat plaćaju po hiljadu I više eura, rate su im od 200 do 300 eura, a prosječna plata u državi nešto preko 500.
“To je krajnje nepravedno. Upravo onaj ministar koji ima u ovoj državi među najvećim zaradama, može sebi da priušti kupovinu stana po tržišnim uslovima, a sa druge strane imamo građane, koji jedva preživljavaju sa par stotina eura od prvog do prvog, i naravno da je njima kupovina stana, po tržišnim uslovima, izgled kao prilično dalek san”, kaže Ines Mrdović iz Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS).
Televizija Vijesti iz Vlade danas nije dobila odgovore da li smatraju da su ovoliko različiti kriterijumi na koji način država rješava stambena pitanja funkcionera i građana pravedni ili ne.
Bonus video:
