Sadnja jagoda je isplativ, ali i rizičan posao, pa je za duže bavljenje proizvodnjom potrebna velika ljubav, kaže jedan od najpoznatijih bjelopoljskih jagodara.
"Jer, svaki posao je lakše raditi kao ima nekog elana, nebitno je koliko je sati. Ako je meni potrebno da dođem da prihranim, da pustim vodu, da nešto vidim, nije mi problem da ustanem rano", objašnjava uzgajivač jagoda Igor Petrić.
Petrića osim ljubavi prema uzgajanju jagoda vodi i materijalna korist. A korist od obog posla nema samo njegova porodica
"Zadovoljna sam, bogami to nam i valja, uz malu penziju svaki prihod dobro dođe", kaže beračica jagoda Ivka Konatar.
"Bude mi dnevnica 25 do 30 eura, neki prosjek, radim kao za sebe. Gazda je dobar", priča beračica jagoda Vesna Šćekić. Sa suprugom Jelenom, Igor Petrić agode sorte “arosa”, “kleri” i “džoli”, uzgaja na pet parcela, površine 30 ari. Najveći neprijatelj uzgoja su nepredvidivi vremenski uslovi i nepogode, naročito proljećni mrazevi, za koje su ove godine našli rješenje.
"Najobičnije prskalice sam povezao sa sistemom ali ovo - orošavao sam jagodnjak i uspio da ga u stopostotnoj mjeri zaštitim. Onda sam to preporučivao ovdje mojim kolegama", kazao je Petrić.
Da bi jedna porodica mogla da živi od proizvodnje jagoda potrebno je zasaditi jagode na oko 50 ari.
“I da bude prosječna cijena, prinos, sve to, da bi čovjek mogao da kaže... Da budu svi uslovi idealni. Kada bi se sve te kockice složile onda bi bila jedna dobra direktorska plata sa 50 ari", rekao je Petrić.
Posljednjih godina sadnju jagoda subvencijama pomaže Ministarstvo poljoprivrede, a Savjetodavna služba korisnim savjetima. Uz sve te uslove i proširenje zasada na sjeveru, crnogorska jagoda bi, kako tvrdi sagovornik TV Vijesti, mogla da se izvozi u Evropu.
Bonus video:
