nikad manji broj radnika, niske zaradae, minimalna proizvodnja...

Nikšićka željezara obilježava Dan fabrike: Radnici sumnjaju da je kraj blizu, iz uprave demantuju

Iz uprave turskog Toščelika, loše poslovanje sedam godina pravdaju teškim stanjem na tržištu metala. Upućeni kažu da je to slab izgovor i da Vlada dozvoljava Turcima da obmanjuju javnost
2671 pregleda 1 komentar(a)

Željezara je simbol Nikšića, a Nikšić i Željezara zajedno simbol Crne Gore - kazala je ministarka ekonomije Dragica Sekulić u decembru 2016. godine.

Od nekadašnjeg simbola Nikšića, danas nije ostalo ni slovo. U krugu fabrike - nekad gužva, a danas više nego duplo manje nezadovoljnih radnika.

"Dan fabrike mi dočekujemo u teškom stanju. Prošle godine smo praznik dočekali sa smanjenjem beneficija za 50 ljudi, a za 38 su ukinute. Ove godine smanjene plate za 10 posto", kazao je Željko Rabrenović iz Sindikata Željezare Toščelik.

Nekad su kroz vrata željezare prolazile hiljade radnika. Od dolaska Tosijali holdinga u Nikšić i privatizacije Željezare, četiri kapije stoje zaključane.

Sedam godina zaključani su i kombinovana valjaonica i bluming - pogoni sa daleko većim kapacitetom od kovačnice. Umjesto najavljenog povećanja godišnje proizvodnje sa 120.000 na 400.000 tona, Tosčelik proizvede svega 20.000 tona i godišnji gubitak od prosječno šest miliona eura. Loše poslovanje turski vlasnik više puta je pravdao krizom na svjetskom tržištu čelika, a isto saopštava i na 63. rođendan fabrike.

"Tokom prethodne godine suočili smo se sa smanjenjem na tržištu za 30-40 odsto kada je u pitanju potražnja ali i prodajna cijena. Ovakvo stanje nas je primoralo da i mi smanjimo cijene za minimum 30 odsto za sve zemlje u kojima prodajemo naše proizvode", kazali su iz Toščelika.

Ovo objasnjenje, po mišljenju ekonomiste i bivšeg direktora prodaje nikšićke Željezare za vrijeme jedne od pivatizacija, Ratka Dubljevića, ne pije vodu.

"Šest godina je bio rast svjetske proizvodnje čelika, 2014. ili '15. je bio neznatan pad, približno jedan posto. Međutim, nije mi jasno ni kako mogu na njih uticati dešavanja na svjetskom tržištu, kad se njihova proizvodnja od 20.000 tona u ukupnoj svjetskoj proizvodnji od 1.7 milijardi tona ne može izraziti ne u procentima, nego ni u promilima", kaže bivši direktor prodaje u Željezari, Ratko Dubljević.

Težak posao u fabrici mizerno je plaćen.

"Plate radnika u proizvodnji se kreću od 300 do 350 eura", ističe Rabrenović.

U ovakvim uslovima, radnici sumnjaju da je kraj blizu, što iz uprave demantuju.

"Kompanija ne planira dalja smanjenja zarada niti broja zaposlenih. Situacija u našem sektoru, kao i u sektoru u kojem posluju naši krajnji kupci je jako ozbiljna, ali nije istina da smo pred gašenjem fabrike", poručuju iz Toščelika.

Dubljević za sunovrat nekadašnjeg privrednog giganta krivi  i Vladu, koju pita zašto Željezara, na primjer, ne učestvuje u poslu vijeka - gradnji autoputa.

"Željezara Nikšić koja je bila prepoznatljiva po proizvodnji tog željeza nije proizvela nijednu šipku. Koji je to interes da se dozvoli kompanijama koje su u susjedstvu, mislim na Zenicu i Elbasan, da oni plasiraju svoje proizvode, a ne Željezara", pita Dubljević.

Proslavi, koju su Turci priredili prije tri godine, povodom šest decenija fabrike, kada je gradnja puta već bila počela, prisustvovala je i ministarka ekonomije. Ozbiljni razgovori očito su izostali, i tada uz tortu, a i nakon toga.

Preporučujemo za Vas