ČETRNAEST GODINA OD OBNOVE NEZAVISNOSTI

Vodeće partije vlasti i opozicije ne vjeruju da će doći do skorog pomirenja

Dvadeset prvog maja 2020. godine, postavlja se pitanje gdje smo danas nakon 14 godina i da li su svi dobili ono što su željeli tog referendumskog dana
3252 pregleda 2 komentar(a)

Na današnji dan prije 14 godina građani Crne Gore odlučivali su o državno pravnom statutu naše zemlje - 55,5 odsto građana Crne Gore reklo je DA nezavisnosti, 44,5 bilo je protiv. Četrnaest godina kasnije, ove podjele koje smo imali, još uvijek su na snazi , danas možda i jače.

Dvadeset prvog maja 2020. godine, postavlja se pitanje gdje smo danas nakon 14 godina i da li su svi dobili ono što su željeli tog referendumskog dana.   

„Siguran sam da bi svi u Crnoj Gori željeli da živimo još bolje, da imamo još snažnije institucije, još snažnije zasnovanu vladavinu prava, još bolju ekonomiju, ali mislim da, ako želimo da budemo realni, da ono što je učinjeno za 14 godina od obnove nezavisnosti je jedan fantastičan posao", kazao je poslanik DPS-a, Miloš Nikolić.

„Nismo nigdje odmakli, jer je cilj onog ko je pravio privatnu državu Crnu Goru i bio takav. Nije im uopšte bio cilj da se ljudi izmire, jer da je bilo tako, onda se ne bi forsirale podjele, ne bi se maltretirali ljudi koji ne misle onako kako to nalaže DPS", smatra poslanik DF-a, Slaven Radunović.

Poslanik SDP-a i počasni predsjednik te partije, Ranko Krivokapić, ocjenjuje da je obnovom nezavinosti vraćeno ono što je najbitnije. 

"Status koji može, i sad vjerujem da može, da obezbijedi razvoj Crne Gore i demokratije u Crnoj Gori, ali naravno to se nije desilo. Zbog toga je SDP poslije završetaka statusnih pitanja, konačno sa NATO-om, napustio vlast da bi  otvorio sljedeću agendu  - a to je demokratija i okuljanje oko razvoja Crne Gore, i to je jedina odbrana Crne Gore koja moža biti efikasna“

I u DPS-u i u DF-u saglasni su da su se podjele iz 2006. nastavile do danas. Međutim, krivica je uvijek na drugoj strani.   

„Dok god ljudi koji se nalaze na tom dijelu političke scene budu taoci pojedinih opozicionih političkih lidera koji danas sjede u parlamentu, vjerujem da te podjele nećemo moži suzbiti do kraja i sve dok imamo jedno ponašanje SPC koja negira prije svega postojanje Crnogoraca kao nacije“, kaže Nikolić.

„Nije poenta da neko ne priznaje državu Crnu Goru, nego ne priznaje vlast ukradenu Mila Đukanovića... Tako kako on smatra, pravoslavnim Crnogorcima nema molitve u crkvi bez nekakvog formiranja nove crkve, tako i mi mislimo da građanima Crne Gore nema slobode sa Milom Đukanovićem na čelu“, poručuje Radunović.

„Meni je to dežavu, po tom principu su funkcionisali i isti razbijači Jugoslavije... Da stvar bude gora, u Crnoj Gori se vraćaju stari ratni saveznici, DF i DPS. Huškači su isti. Čak i u crkvi i u opoziciji su isti huškači, na retoriku rata", ocjenjuje Krivokapić. 

Da li će ikada biti bolje i hoćemo li se vjerski i nacionalno dijeliti i tome davati primat u odnosu na realni život, i u narednih 14 godina?  

„Ja sam siguran da danas manje pričamo o tim temama, nego što smo pričali prije 14 godina, i siguran sam da ćemo za 14 godina pričati manje nego danas, ali da ćemo se i dalje na neki način baviti tim pitanjem, zbog toga što je riječ o duboko ukorijenjenim temama crnogorskog društva“, smatra Nikolić.

„Taj čovjek apsolutno nema nikavu namjeru da pomiri Crnu Goru ili da stvari u Crnoj Gori budu bolje. Jedino, apsolutno ga znaima da ostane na vlasti, zato su mu potrebne podjele, zato mu je potrebno da nekog prepada DF, SPC, Srbima“, kaže Radunović.

„Sve je pitanje institucija koje treba da služe demokratiji. Bez institiucija se ne pravi novo dobro, pravi se samo autokratija", poručuje Krivokapić.