Ulice bez trotoara, pješačenje u gumenim čizmama po lokvama, rupama i blatu, a na gradilištima tek po koji radnik – ovako bi se ukratko mogla opisati prethodna godina kada su u pitanju rekonstrukcije brojnih ulica u glavnom gradu.
Stanari ulice Miloja Pavlovića, u Gornjoj Gorici, čekali su više od 10 godina, da vide mašine u svom kvartu.
Nakon radova, koji su počeli daleke 2008, kada je okončana prva faza, strpljenje se, kaže Vojo Lubarda, isplatilo.
"Čekao sam dok se još prije radilo, ali nije bilo ovako. Tako da je ovo bilo neophodno, nije se moglo prolaziti, posebno kad kiša pada", kaže Lubarda.
Zadovoljan je urađenim., jer kad je kiša padala nije se moglo proći.
A u Zagoriču, u ulici Trifuna Đukića, stanari nemaju razloga da budu zadovoljni jer ovdje se radovi ne naziru.
"Od vašeg zadnjeg dolaska ništa se nije promijenilo. Mi se nadamo, oni su obećali da će doći da nam to završe, međutim ništa se nije promijenilo", kaže stanar Jovo Jokić.
Jokić napominje da su zbog loše rekonstrukcije, problemi i nastali.
Da je loše urađena ulica najskuplja, smatra mještanin Zabjela, Vukojica Vojinović, koji se našoj redakciji, zajedno sa komšijama, obraćao više puta. Na uporne apele, nadležni su reagovali. No, moglo je bolje, smatra Vojinović.
I dok se kraj višemjesečnih rekonstrukcija pojedinih ulica u Podgorici još čeka, gradonačelnik Ivan Vuković je pred kraj 2020. optimistično najavio da će gradska kasa ove godine biti „teška“ preko 93 miliona eura.
Građani se, zato nadaju, da će se kvalitetnije i brže raditi, te da neće sve ostati na obećanjima.
Bonus video:
