Malo skrovito mjesto, Bjelila, sinonim je za miran mediteranski život. Porodica našeg domaćina je na ovom mjestu više od 700 godina - kako danas izgleda život upravo ovdje ispričao je našoj Mariji Radović.
"Bjelila - malo ribarsko mjesto, koje je uspjelo da zadrži svoj staromodni sjaj" ovako Davor Lakičević započinje priču o svom rodnom kraju, koje danas, više nego ikada, privlači turiste željne mira.
"Mjesto koje je uvijek bilo utočište za sve turiste koji žele da pobjegnu iz grada, od buke i gužve, utočište pronađe kod nas u Bjelila", kazao je Lakičević.
Ovaj dio Luštičkog poluostrva ovog ljeta najviše posjećuju gosti iz Srbije, dok je ranijih godina bilo više Rusa.
"Pandemija je mnogo toga promijenila, u svemu, tako i u turizmu, gosti su nam većinom iz Srbije, njima je najlakše doći do nas...Nisu ništa lošiji turisti, oni znaju da cijene ljepotu, vole izlete brodom, imaju istančan ukus za dobru ribu", navodi Lakičević.
A ribarstvom se, priča Davor, bavi još od malena, baš kao što danas to čini njegov četvorogodišnji sin Mihailo.
Mihailo, koja je to riba što ste ulovili?
"Ova, orada, samo je orada. Vidi koliki su joj zubi..."
Iako mreža nekad bude prazna, Davor kaže da ribe ima dovoljno.
"Ribe ime, daleko od toga, ne bi bili ribari, ali znatno manje nego nekada... Tako da uspijevamo da pokrijemo tržište, da u restoranu imamo svježu, kvalitetnu, i ribu koja je zdravog ukusa", kazao je Lakičević.
Zbog mnoštva izvora i plodne zemlje, ovaj kraj je u prošlosti bio bogat vinogradima, stablima limuna i pomorandži. Jedan od izvora, Frutak, zalužan je za ime ovog mjesta - jer su nekada Bokeljke upravo ovdje dolazile da peru, odnosno “bijele” veš, te je tako i ostao naziv - Bjelila.
Bonus video:
