Sa toplomjerom i asepsolom u ruci, Persida Marković i njene koleginice, svakodnevno dočekuju podgoričke gimnazijalce.
U drugoj godini pandemije, dobra higijena u ovoj školi, kaže, njihov je glavni zadatak.
,,Svaka žena ima svoj reon, za koji je zadužena, radimo u dvije smjene, u svakoj smjeni se jednako čisti. U ovako velikoj školi, sa velikim brojem đaka, nije lako sve organizovati. Ali uz dobru organizaciju i raspodjelu zadataka, ipak je moguće kvalitetno održavati čistoću", kazala je Marković
Nenametljive i tihe a s druge strane uporne u borbi protiv nevidljivog neprijatelja, svjesne su, kaže njena kolegnica Anka Vuković, koliko su bitne u ovom trenutku.
,,Dosta je važna naša uloga, mora biti sve sređeno da bi djeca imala čiste učionice", kazala je Vuković.
Dodaju da im je na početku pandemije bilo teško da se naviknu na "prvu liniju fronta" i dodatne radne zadatke.
,,Malo jeste napornije nego što je bilo, jer više vremena, moramo posle svakoga časa da sve dezinfikujemo, moramo djeci ruke, tokom odmora, da prskamo", kazala je Vuković.
Sa radošću se sjećaju svih bivših gimnazijalaca, no, pričaju da su im nove generacije podjedanko drage.
,,Otvoreniji su prema nama, ispričaju nam svoje probleme, to su sitni problemi, i sve ono prati njihovu mladost, njihove doživljaje i događaje, i mi se uz njih podmladimo, što bi rekli"
Iako je ovoj djeci pandemija uzela gotovo dvije godine bezbrižnog života, Persida Marković se nada samo jedno..
,,Da ćemo brzo izaći iz pandemije i da će nove generacije osjetiti što je gimnazijska gužva", kazali je Marković.
Bonus video:
