Od kako su se prve sirene za uzbunu oglasile u Kijevu, mlada Ukrajinka, koja već sedam godina živi u Crnoj Gori, strahuje za život svoje porodice. I dok svaka zora nosi novu zebnju, Olesya Klepa, i sama je, bježeći od rata, svoje utočište našla u Baru.
Dok se u njenoj domovini detonacije bombi i dalje miješaju sa tugom i nevjericom, Olesya Klepa, Ukrajinka koja već sedam godina živi u Baru, kaže da niko nije vjerovao da će do ovoga doći. I sama je bježeći od rata 2015. godine, na svojoj koži osjetila ono što sada preživljavaju njeni zemljaci.
"Majka zove mene ujutru u 6:40, 24. i kaže mi kod nas je pucnjava, pitam kako, ona kaže da neće moći da uspostave vezu, samo da znam, da moraju da se kriju u podrumu. Odmah sam pitala kako mi je sestra, jer je ona vojnik, ona je kazala da je na poslu, i dva dana je bila dok ih nijesu pustili iz baze da brane Kijev", priča Olesya.
Ona je u kontaktu sa sestrom i majkom.
"Kada me majka pozvala uveče, počela sam da plačem, znaš kad se sjekiraš i čuješ majkin glas, bitno da je živ i zdrav. Neće da dolaze ovamo, sestra ne može da ostavi zemlju zbog svog posla, a majka je sa djecom, ona kaže mi smo do kraja u Ukrajini, inače smo mi takav narod".
Olesya s ponosom ističe da i ostali Ukrajinci koji žive u Crnoj Gori, kao i Rusi, nesebično pružaju pomoć i podršku, što je, kaže, još jedan dokaz da je rat prava politička igra u kojoj stradaju nedužni.
"Mi smo uvijek bili zajedno, pomagali jedni drugi, ne samo Rusi, već Kazahstan, Uzbekistan, te zemlje Sovjetskog Saveza, mi smo jedni drugima pomagali, uvijek smo se držali tako. I pričam svuda da nema potrebe da dižemo probleme među nama. Dosta Rusa dolazi da pomogne, da donira robu, novac, i to je tako. Ne ratujemo mi, već politika, a mi smo običan narod, svi smo za mir", kaže Olesya.
Iako svaki dan donosi nove strepnje i strah, ovu mladu Ukrajinku ne napušta nada da će uskoro zagrliti majku i sestru, zato poručuje:
"Prvo Ukrajincima da kažem, mi smo sa vama. I srcem i duhom, podržavamo vas. Ko želi da dođe – dobrodošli, mi smo tu. Što se tiče Crnogoraca morate da shvatite, bili ste u sličnoj situaciji, sjetite se, rat je strašan. Obraćam se i našim predsjednicima, poruka iz Crne Gore, da nađete jedan jezik, mi smo jedan narod i da bude i dalje tako", poručila je Olesya.
Bonus video:
