Trenutno u bjelopoljskom hotelu Bijela rada boravi 19 ukrajinskih izbjeglica, skoro duplo manje nego prije tri mjeseca kada su došli u ovaj grad.
Većina je pošla put zapadne Evrope u nadi za boljim i sigurnijim životom, oni koji su ostali, a to su žene sa djecom priželjkuju povratak u domovinu.
Iz Uprave hotela nam otkrivaju da već neko vrijeme izbjeglima niko ne plaća hranu i smještaj i da im to predstavlja problem, jer je počela turistička sezona.
Ukrajinka Julija Nagieva sa kćerkom više od tri mjeseca boravi u bjelopoljskom hotelu Bijela rada, daleko od svoje domovine. Priželjkuje da se vrati u rodni Harkov.
"Voljela bih da se vratim u domovinu. Tamo mi je ostao muž, roditelji i ostala rodbina. Nedostaju mi, mi smo sve tamo ostavili. Porodica mi je rekla da je tamo sve srušeno. Sada ne mogu da kažem gdje ću otići i šta će biti, jer to zavisi od situacije u Ukrajini", kaže Nagieva.
U ovaj hotel, sredinom marta stiglo je 36 izbjeglica, dio njih je otišao u Njemačku I Italiju, neki su su se vratili u Ukrajinu, pa ih je sada 19. Žene i djeca.
Tri Ukrajinke su se odlučile na rad u hotelu, a Julija objašnjava i zašto.
"Radimo kako bismo što bolje popunili svoje vrijeme, kako bismo bile korisne. Dvije žene rade u šanku, a ja radim na recepciji. Radeći na recepciji, družim se sa ljudima i učim jezik", objsnila je Nagieva.
I Tanja Strikun, kao i Julija, najteži period svog života preživljava sa kćerkom u neizvjesnosti i bez podrške najbližih.
"Svaki dan nam je isti od kada smo došli ovdje. Kad se probudimo jedemo, malo prošetamo, vratimo... Moja ćerka ne razmije šta se dešava u Ukrajini, ja joj o tome ne pričam, jer želimo da je sačuvam tih strahota. Ona kao i ostala djeca pohađaju online ukrajinsku školu", rekla je Strikun.
Iz Uprave hotela nam otkrivaju da već neko vrijeme izbjeglima iz Ukrajine niko ne plaća hranu i smještaj i da im to predstavlja problem, jer je počela turistička sezona.
I donacije su se kažu prorijedile u odnosu na mart kada smo izbjeglice iz Ukrajine dočekali raširenih ruku.
Bonus video:
