Borislav Pavićević, jedan od preživjelih sa Golog otoka: Boli poniženje, niko novcem ne može kupiti moje stradanje

"Batine, ipak, budu i zaborave se. Ali poniženje, to je strašno", rekao je Pavićević

45845 pregleda 103 reakcija 29 komentar(a)
Pavićević, Foto: TV Vijesti
Pavićević, Foto: TV Vijesti

Poniženje, to boli. Tortura, batine, bude i prođe. Batine kad dugo dobijate, oguglate, kazao je Borislav Pavićević, jedan od preživjelih logoraša sa Golog otoka.

"Bilo je onih starih boraca i starijih ljudi, koji su znali, dobijemo ručak, oni uzmu porciju, ovaj ga tuče po glavi, on i dalje srče čorbu, ništa. I to gledamo mi mlađi. Batine, ipak, budu i zaborave se. Ali poniženje, to je strašno", rekao je Pavićević u razgovoru koji je emitovan večeras u emisiji Načisto na TV Vijesti.

On je poručio da bi mu bilo ispod časti da prihvati da se novcem, materijalno obeštete preživjeli ili njihove porodice.

"Bilo bi mi ispod časti da prihvatim takve darove i takvu pomoć jer ne može kupiti niko moje stradanje, plaćanjem, naknadom u bilo kojem iznosu, moje stradanje i ponižavanje u zatvoru. Ne može se to kupiti novcem. I na kraju krajeva ako bi novcem radio, ti onda prodaješ i kupuješ ideologiju", kazao je Pavićević.

On je kazao da bi to doživio kao uvredu.

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović saopštio je 31. marta da će inicirati obeštećenje golootočkih žrtava.

Milatović je tada poručio da Goli otok predstavlja crnu tačku u našoj istoriji i simbol stradanja za više hiljada građana i njihovih porodica, te da podržava dugogodišnje zalaganje civilnog društva i Udruženja žrtava Golog otoka za rješavanje ovog pitanja, kao što je to već urađeno u Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji.

On je 3. aprila tokom razgovora sa predstavnikom jedne od porodica žrtava sa Golog otoka, kao i predstavnicima civilnog sektora, Teom Gorjanc Prelević i Daliborkom Uljarević rekao da je od suštinske važnosti čuti glas članova porodica golootočkih žrtava i uzeti u obzir napore pojedinaca i organizacija koje su se temeljno bavile ovom temom.

Od 1949. do 1956. godine Goli otok je bio surovi jugoslovenski zatvor i radni logor za političke protivnike, prije svega staljiniste i pristalice Sovjetskog saveza. U to vrijeme kroz njega je prošlo više od 16.000 osoba, od kojih je 413 tu završilo život.

Od 1956. do 1980. godine, kompleks je bio hrvatski zatvor za kriminalce i teške maloljetne delikvente. Konačno je zatvoren 1988. godine.

Srbija, Hrvatska i Slovenija su donijele zakone kojima je bivšim političkim zatvorenicima omogućena rehabilitacija i naknada štete njima i njihovim porodicama.

Nevladine organizacije ukazuju da je zvanična Crna Gora uradila daleko najmanje da pruži golootočkim žrtvama pravdu kakvu zaslužuju.

Goli otok je bio muški, a Sveti Grgur ženski zatvor u kojima je bilo 3.399 Crnogoraca, od čega 130 žena.

Bonus video: