Povodom Dana novinara razgovarali smo sa Rosandom Kovijanić, spikerkom čiji je glas postao sinonim za preciznost, odmjerenost i profesionalizam.
Decenije njenog rada na televiziji ostavile su neizbrisiv trag, a povodom ovog značajnog datuma osvrnula se na to šta je nekada bilo ključno u novinarstvu, šta se danas cijeni, i koji su izazovi s kojima se medijski radnici suočavaju.
Govoreći o značaju jezika, Kovijanić ističe: "Ne mogu da prihvatim ni novinare ni javne ličnosti, bilo u političkom, kulturnom ili bilo kojem drugom životu, koji kažu ‘sumljam’ ili ‘bezbjedonosna'. Takve greške ne smiju da prolaze neopaženo. Neka se uključi neko ko zna, neka diskretno ukaže na propust. Ljudi koji prate oblast bezbjednosti, na primjer, morali bi znati kako se pravilno izražavati. Jezik je osnovno oruđe novinara i javnih ličnosti – ne smijemo to zaboraviti".
Kovijanić je naglasila koliko je važno neprestano usavršavanje.
"Ništa gore nema nego kad novinar dođe na razgovor, ima napisana pitanja – ili ih je sam pripremio – ali ne zna da proširi temu. Gleda sagovornika ‘u bijelo’, nema komunikacije. Takav stav odmah pokazuje nivo pripremljenosti. Novinar mora imati spontanost i unutrašnju sigurnost. Naučimo svi pjesmicu napamet, ali to nije to. Mora se osjećati autentičnost. Kada novinar govori, treba da ga razumiju svi, od akademika do onih koji nisu obrazovani. Nema potrebe za utrkivanjem u stilu koji publika ne razumije", ističe ona.
Dodaje da je važno prilagoditi se sagovorniku i publici.
"Kada nešto saopštavamo, treba to reći na način da nas svi razumiju. Ne moramo se truditi da koristimo visok jezički stil koji publika neće razumjeti. Pojednostaviti – to je ključno. Odnos prema akademiku nije isti kao prema nekome ko je neobrazovan, i to novinar mora da zna", kaže Kovijanić.
Prema njenim riječima, čitanje i saopštavanje informacija je zanat koji zahtijeva godine rada.
"Čitanje, saopštavanje – to je vještina koja se uči tokom vremena. Niko od nas nije rođen naučen. Ključ je u tome koliko smo spremni da učimo i prihvatimo savjete. Onaj ko želi, naučiće i pitaće. Nije sramota pitati. Poslije toliko godina rada, i dalje pitam jer ne možemo svi sve znati. Onaj ko misli da sve zna, tek onda ništa ne zna", zaključila je.
Bonus video:
