Aprila 1992. godine u Gabeli kod Čapljine u Bosni i Hercegovini (BiH) uhapšen je tada 19-godišnji vojnik Jugoslovenske narodne armije (JNA) Veselin Bojović iz Žabljaka.
On je sa još 11 uhapšenih pripadnika vojske prebačen u splitski logor "Lora" u Hrvatskoj, gdje je četiri mjeseca proveo u bloku B.
Razgovor koji je sa Bojovićem snimljen u petak, emitovan je večeras u emisiji Nedjelja u retrovizoru na Televiziji Vijesti.
"To je strava i užas, ko nije proživio Loru, ne može da zna šta se sve izdešavalo tamo. Haos. Borba za život. Smrt. U tim trenucima je bolja smrt bila. Nije čovjeku bilo ni do šta, samo da prekrati muke. Molili su ljudi da ih ubiju, da im prekrate muke. Najviše su se iživljavali ovi što dođu sa ratišta, njihovi napiju se, dođu, dovedu ih, po cijelu noć biju, mlate. Onda stražari, ovaj Tomo Duić, on je mene najviše maltretirao, ne što sam Crnogorac, što me mrzio ne znam. U nesvijest padnem, pa povraćam. Hidrantom su nas kupali, izvode u krug, obaljuje te hidrantom. Postroje nas, okrenu ka zidu gole", rekao je Bojović.
NE PROPUSTITE
Na pitanje da li je tačno da je prolazio mučenje strujom, rekao je da jeste.
"To je indukcija, telefon improvizovani naprave, svežu za prst, poliju vodom noge i zavrti. To je padanje u nesvijest. To su najžešći bolovi. Da se javim kući na telefon kaže, odvede te u prostoriju, užas", kazao je Bojović.
U susjednom logorskom bloku C, prema svjedočenju preživjelih logoraša, zarobljenici su bili podvrgnuti najsurovijem fizičkom i psihičkom mučenju. Tamo su bili smješteni pripadnici nikšićko-šavničke grupe koji logor nijesu preživjeli.
Na pitanje šta zna o tome kazao je da su tu bili najviši jauci i vriska.
"Ja sam po priči Luke Adžića, on je bio sa njima, čuo sam kad su dovedeni, tad su bili najviši jauci, tuča i vriska iz bloka C. Mislim da su dvije, tri noći tu bili, da su ih držali. Luka mi je rekao da su iz Šavnika momci. On je rekao i da je neke poznavao. U ćeliji je bio s njima. Pričao mi je šta su im sve radili", kazao je Bojović.
Na pitanje šta mu je ispiričao pokojni Luka Adžić, Bojović je kazao da su jednom izvadili oko, jednom uvo, da su jednom odsjekli polni organ.
"To sam vidio i ja kad sam ribao hodnik i ve-ce u bloku C. Odveli su nas dvojicu te smo to ribali i poznao sam naglasak naših ljudi - 'ubij me, ne muči me, molim te, daj mi malo vode'. Treću noć mislim da nije više ništa. Ja sam se raspitivao, stražar je rekao, nema više, tvoji su zemljaci u hladnjači", kazao je Bojović.
Luka Adžić je preminuo godinu dana nakon "Lore" od posljedica mučenja.
"On je bio u teškom psihičkom i fizičkom stanju. On je dobio batina i batina", rekao je Bojović.
Na pitanje da li bi danas prepoznao svoje mučitelje i koga se najviše sjeća, rekao je da su to Tomo Duić, Emilije Bungur i Botić.
"Oni su najviše maltretirali ljude", kazao je Bojović.
Među mučiteljima je bila i žena.
"Tanja, Tomova supruga, djevojka. Ona je naše ljude bila, mene stvarno nije. Pozdravljao sam, pjevao, morao sam. Rezerviste, Luku i Žarkovića je maltretirala, gledao sam svojim očima. Luka je morao i cipele da joj liže. Stane štiklom na ruku i kaže liži. Stari Duvnjak iz Livna je bio sa nama, 72 godine. Naspu sapunicu u lavor i šampon, ona saspe i mora da pije. Natjera starog čovjeka od 72 godine", rekao je Bojović.
Prije otprilike 12 godina, dao je izjavu o zarobljeništvu u "Lori" Specijalnom tužilaštvu u Podgorici.
Na pitanje šta mu je tada rekla specijalna tužiteljka Lidija Vukčević, Bojović je rekao: "Lidija Vukčević, tada mi je doslovno rekla da će vidjeti ali teško. Dao sam iskaz. Najprije se ponašala, prvo me prihvatila, malo kao sa strane, nekim pitanjima 'kada sam ja osuđen'. Kad sam skočio da idem preko vrata, ona je rekla molim te vrati se. Nisam ja okrivljen. Zašto me probada tim pitanjem?"
Na pitanje šta ga je pitala, on je rekao: "Znate Bojoviću kako je to teško pa i ovi su činili zvjerstva, naši. Dao sam iskaz. Poslije dva, tri mjeseca, ništa. Kontaktirao. Da bi ona meni napismeno rekla, teška je saradnja sa hrvatskim tužilaštvima, to teško ide, treba da se ide po Hrvatskoj, doslovno, maltene ništa."
I od tada ništa do poziva koji je dobio u četvrtak.
"Ništa do jučerašnjeg poziva Specijalnog tužilaštva koje me poziva, 13. februara u 12 sati da se javim", kazao je Bojović.
Na pitanje da li mu to daje nadu da će pravda u ovom slučaju biti rasvijetljena, odgovorio je potvrdno.
"Ipak sam ja aktivni vojnik, jedini iz Crne Gore koji je živi svjedok koji mogu nešto da pomognem, dok sam još u svijesti", rekao je Bojović
Na pitanje šta bi njemu bila satisfakcija, rekao je da ga pozovu, saslušaju.
"To me boli. Imam dva studenta. Malo ljekarske zaštite. Slabo više mogu da radim. Da djeci nešto ostavim malo", rekao je Bojović.
Na pitanje je li osjetio da je njegova država uz njega, odgovorio je da nije.
"Svud su mi vrata bila zatvorena", rekao je Bojović.
Bonus video:
