Za noći bez straha i jutra slobode: Studenti iz Srbije ne odustaju

Teodora primjećuje da Novi Sad više nije isti grad koji je zatekla kada je došla na studije

3626 pregleda 1 komentar(a)
Foto: Printscreen YouTube
Foto: Printscreen YouTube

Protesti, desetine hiljada ljudi u mirnoj šetnji, različiti transparenti prkosa i nade, zvučni top - tako je izgledao Beograd na velikom studentskom protestu 15. marta.

Student Matematičkog fakulteta Nikola Čuturić i studentkinja Pravnog, Teodora Jovanović ovako komentarišu dešavanja.

"Dakle, samo u jednom trenutku kao da smo svi čuli i osjetili kao da nešto dolazi da nas pregazi, da li neko motorno vozilo, neki auto, kamion, niko nije znao o čemu se radi. Samo par minuta kasnije kreće vika i galama, i u jednom trenutku krenuo je stampedo", kaže Čuturić.

Jovanović navodi da ih je zabrinulo kada su vidjeli masu koja se razgrnula.

"Pretpostavljamo od udara zvučnog topa, već tada smo se čuli sa našim kolegama. Oni su svi bili dobro, međutim po povratku javljali su se puni utisaka, bili su vrlo uplašeni. Neki su izrazili želju da potraže psihološku pomoć, bilo je i fizičkih posljedica", objašnjava ona.

Dva dana kasnije, revoltirani što je sjednica gradske skupštine u Novom Sadu, zakazana za Dan žalosti zbog tragedije u Sjevernoj Makedoniji, studenti, navodi Teodora, pokušali su da blokiraju Skupštinu.

"Riješili smo da blokiramo samu gradsku skupštinu, kako bi spriječili samo održavanje sjednice, tu su bili i građani. Te noći pripadnici MUP-a , policije, su upotrijebili silu prema studentima, to do sada nismo imali, ako izuzmemo nemile događaje od 15. marta u Beogradu. Vrlo je važno napomenuti da kada su pripadnici MUP-a krenuli da tuku studente, oni su podigli ruke i time su pokazali da su oni tu zaista u miru, nisu htjeli nasilje i zaista je jako tužno sve čemu smo svjedočili te noći", priča Jovanović..

Teodora primjećuje da Novi Sad više nije isti grad koji je zatekla kada je došla na studije.

Ali studenti neće stati, obećavaju.

Njihovi koraci su glasni, ali ne prijeteći, riječi su im snažne, ali ne nasilne. Studenti iz Srbije nastavljaju da pružaju ruke onima koji se osjećaju zaboravljeno i da donose nadu tamo gde je odavno nema, poručuju.

Bonus video: