Već sa deset godina Mihailo Đukanović, iz Nikšića, naučio je osnove zanata od svog oca i postao važan član porodične radionice.
"Bilo mi je zanimljivo kako moj otac radi, pa sam počeo da ga pratim, pomažem mu i učim. Tako sam malo po malo savladao tehnike i sad već samostalno radim mnoge stvari“, priča Mihailo za Boje jutra, TV Vijesti.
Inspirisani pričom koju su radile kolege iz RTV NK, došli smo do desetogodišnjeg dječaka, učenika četvrtog razreda koji svoje slobodno vrijeme ne provodi uz telefon ili računar, već u radionici, uz alat i metal, stvarajući rukama ono što mnogi ni ne pokušaju.
Na pitanje koliko je teško rukovati svim tim alatima, uz osmijeh odgovara:
"Malo je teško, ali lako je kad znam. Ovdje imamo brusilicu i aparat za varenje".
Njegova sigurnost i strast za radom su fascinantni. U radionici koristi brusilicu i aparat za varenje, a od otpadnog materijala napravio je gol i nekoliko dijelova ograde. Sve to, kako kaže, osmišljava u svojoj glavi – bez nacrta, bez šablona. Njegovi vršnjaci su oduševljeni onim što radi.
„Oni se začude kada vide koliko znam da radim. Često me pitaju mogu li doći da im pokažem. Naravno, uvijek su dobrodošli“, priča on.
Njegov otac, koji ga je uveo u svijet zanata, s ponosom govori o njemu:
"Radi kao veliki. Pomaže u radionici, ide na montaže, a uz sve to je i odličan đak. Njegova braća nisu zainteresovana za zanat, ali on je od malih nogu pokazivao interesovanje. Danas je rijetkost vidjeti dijete koje više voli alat od ekrana".
Kada ga pitamo da bira između telefona i radionice, Mihailo bez razmišljanja odgovara: "Brusilicu i radionicu, naravno".
Uprkos svojim godinama, Mihailo već razmišlja o budućnosti – želi da nastavi u istom pravcu i postane majstor ili automehaničar. Njegova poruka vršnjacima i odraslima je jednostavna: "Manje gledajte telefone, više uzmite alat u ruke".
Dok provodi vikende i ljetnji raspust radeći u radionici, Mihajlo ponekad i zaradi džeparac kada ide na montaže. "Ljudi me nekad časte, i to mi mnogo znači", kaže uz osmijeh.
Na kraju, Mihajlo nije zaboravio ni svoje drugove i učiteljicu. "Želim da pozdravim moju učiteljicu Milijanu Krivokapić i drugare iz odjeljenja četvrto dva OŠ Olga Golović“, poručuje on.
Njegova priča je dokaz da su prave vrijednosti i dalje tu – u radu, učenju i ljubavi prema zanatu. Možda će ovaj desetogodišnji dječak, Mihailo, inspirisati i neku novu generaciju da se odvoji od ekrana i pronađe radost u stvaranju nečega sopstvenim rukama.
Bonus video:
