Svjetski dan slobode medija trebalo bi da afirmiše pravo na slobodno, nepristrasno i tačno informisanje. No, stanje u crnogorskom medijskom prostoru daleko je od tog ideala. Samo tokom prošle godine zabilježena su 24 napada na novinare, dok ih je od početka ove već sedam, upozoravaju iz Sindikata medija, konstatujući da se situacija pogoršava.
"Tokom ovog perioda imali smo i najbrutalniji fizički napad u prethodnih šest godina na novinarku 'Pobjede' Anu Rajičković. A što se tiče ove godine, zabilježili smo sedam takozvanih nefizičkih napada, odnosno prijetnji smrću ili drugih vrsta prijetnji prema novinarima i medijskim radnicima u Crnoj Gori, što sve govori da je došlo do pogoršanja ambijenta", kaže predsjednik Sindikata medija Radomir Kračković.
Iako je reakcija nadležnih danas nešto brža, kazne za napade i dalje su blage. Istovremeno, iako je smanjen pritisak državnih institucija na medije, rastu drugi vidovi uticaja, koji prvenstveno dolaze od centara ekonomske moći i kriminalnog miljea.
U Media centru ističu da poseban izazov predstavlja cenzura unutar samih redakcija, koja je često prikrivena, ali razorna. Posljednji primjer je odlazak novinara Nemanje Živaljevića sa Newsmax Balkan televizije zbog, kako je saopštio, cenzurisanja intervjua sa bivšim premijerom Zdravkom Krivokapićem, koji je bez njegove saglasnosti dodatno montiran u Beogradu. Upozorenje i da uprkos postojanju gotovo 200 medija, profesionalni standardi opadaju.
"Ono što sami mediji mogu da urade, i nadam se da će uraditi, makar zahvaljujući primjerima koje moraju da daju, upravo najuticajniji mediji kao što je, recimo, TV Vijesti, je da zaista još više rade na samoregulaciji, da još više rade na ispravkama profesionalnih propusta i da još više rade na promociji svih mehanizama koje će doprinijeti da se standardi profesionalnosti u medijima poštuju", kaže direktor NVO Media centar Goran Đurović.
Određeni pomaci ipak postoje, imajući u vidu da su, u sklopu takozvanih IBAR zakona, usvojeni i medijski - ali ne bez zamjerki medijskog sektora.
"Prije svega, Zakon o audio-vizuelnim medijskim uslugama i Zakon o RTCG, i to u dijelu koji je zakonom propisan, a koji se odnosi na imenovanje novih članova ključnih upravljačkih organa u RTCG i Savjetu Agencije za audio-vizuelne medijske usluge, što je posebno dramatično, rekao bih, što se ta opstrukcija vrši u samom parlamentu i to od one parlamentarne većine koja je i na kraju krajeva usvojila te iste propise", dodaje Đurović.
"Zakoni su stvorili uslove takođe za poboljšanje ekonomskog položaja prvenstveno zaposlenih u lokalnim javnim emiterima na način što je povećano finansiranje tih medija od strane lokalnih samouprava, dakle po zakonu. Međutim, ono što imamo u praksi jeste da su samo pojedini lokalni javni emiteri ispoštovali taj zakon, dok većina njih nije", rekao je Kračković.
Uprkos sporadičnim povećanjima zarada u pojedinim redakcijama i kroz program "Evropa sad 2", finansijska nesigurnost ostaje jedno od najvećih opterećenja profesije.
"Prvenstveno zbog toga što i dalje najveći dio novinara i medijskih radnika u Crnoj Gori prima plate ispod državnog prosjeka. Postoje inicijative za pregovore o kolektivnim ugovorima unutar pojedinih medija i dalje držimo živom tu ideju da pokušamo sa poslodavcima, odnosno vlasnicima medija, dogovoriti granski kolektivni ugovor", navodi Kračković.
Dok se novinari svakodnevno bore za istinu i javni interes, sistemska rješenja i istinska zaštita njihovog rada i dalje izostaju. Na Svjetski dan slobode medija, poruka iz crnogorskog medijskog sektora ostaje ista - slobodni mediji nisu luksuz, već uslov demokratije.
Bonus video:
