Koliko puta ste se zatekli pred frižiderom u kasnim satima, ne zato što ste gladni, već zato što vam je teško, dosadno ili ste pod stresom? Emocionalno prejedanje nije slabost volje, već često znak dubljeg psihološkog disbalansa.
Psihijatrica dr Maida Burdžović gostujući u Bojama jutra TV Vijesti je istakla da su poremećaji u ishrani ozbiljna mentalna stanja.
"Emocionalno prejedanje, ili tzv. binge eating, nije samo navika – to je obrazac ponašanja ukorijenjen u psihičkom životu osobe", objašnjava ona.
Za razliku od bulimije, kod koje postoji kompenzacija (povraćanje), osobe koje se emocionalno prejedaju ne koriste mehanizme "oslobađanja" unijete hrane, što dodatno pojačava osjećaj krivice i stida.
Šta pokreće emocionalno jedenje?
Najčešći uzroci nalaze se u neliječenim psihološkim stanjima poput niskog samopouzdanja, depresije i hroničnog stresa. Hormonski sistem takođe igra ulogu – crijeva, koje nazivamo i "drugi mozak", luče značajne količine hormona koji regulišu raspoloženje.
“Način na koji smo se hranili u djetinjstvu, kao i kako su nas nagrađivali hranom, ostavlja dubok trag u načinu na koji u odraslom dobu doživljavamo hranu”, dodaje dr Burdžović. Često hranu vezujemo za nagradu, utjehu ili dokaz ljubavi.
Noćno jedenje – alarm za pomoć?
Ako često ustajete noću u potrazi za hranom, moguće je da vaš organizam šalje signal da nešto nije u ravnoteži – bilo da je riječ o snu, hormonima poput melatonina ili emocionalnim potrebama. "Loš san remeti metabolizam, povećava potrebu za šećerima i potiče zapaljenske procese u tijelu", kaže dr Burdžović.
Kako pomoći – sebi i drugima?
Poremećaji ishrane ne mogu se riješiti dijetama ili kritikama. Potrebna je stručna pomoć – psihoterapija, ponekad medikacija, ali najvažnije je razumijevanje i podrška okoline. Porodica ima ključnu ulogu: promjenom prehrambenih navika cijele porodice, stvaranjem sigurnog okruženja i izbjegavanjem štetnih obrazaca poput nagrađivanja hranom.
“Ljubav ne ulazi kroz stomak. Ljubav se pokazuje razumijevanjem, a ne punim tanjirom kad je neko u krizi”, zaključuje dr Burdžović.
Emocionalno prejedanje nije slabost – to je simptom dubljeg problema. Umjesto da sebe ili druge osuđujemo, važno je da potražimo podršku, promijenimo perspektivu i zapamtimo: hrana treba da bude gorivo, a ne utjeha.
Bonus video:
