Podgorička Gimnazija "Slobodan Škerović" duže od vijeka stvara ugledne i uspješne ljude,a neki od njih su se u dvorište škole ponovo vratili nakon 45 godina. Među njima je Đorđe Šaranović koji je sa drugovima i drugaricama obilježio godišnjicu mature, a sa radošću se sjeća školskih dana ističući da je gimnazija ostavila dubok trag u njegovom životu.
"U vrijeme kad smo mi bili u gimnaziji, to je 1976/80 sem po zaista izvrsnim profesorima koji su nas nosili i odredili poslije nekakve naše profesionalne sklonosti, bila je poznata po strašno velikom socijalnom životu." To je najljepši period u životu od 15. do 18. godine. Neopterećenost, ničim, sem da živiš lijepo. I da imaš tu odgovornost prema učenju, jel?" Nosili smo odgovornost, naučila nas je da nosimo odgovornost ne samo prema nama, nego prema društvu. Ta vrsta, ružno bi bilo reći kolektiviteta, ali i odgovornosti prema drugom i prema onom što smo dobili od institucija, mislim da i danas krasi ovu generaciju. Odgovornost prema društvu to je na prvi pogled ono što ja mislim da smo dobili znajući moje drugove iz gimnazije", priča Šaranović.
I Đorđeve školske drugarice i drugovi prisjećaju se gimnazijskih dana kao jedinstvenih i neponovljivih.
"Mi smo prvi probijali puteve usmjerenog obrazovanja. Mi smo uspješni po drugarstvu. Mi smo uspješni po ljudskosti, po drugarstvu, po empatiji, po zajedničkom životu, gde god se mi nalazili imamo brigu za nekog našeg druga, ne samo iz našeg odeljenja, nego iz naše generacije. Makedonija, London, Beograd, Brisel, gdJe god da smo, i ja sam na to ponosan, ostali smo ljudi i napravili su nas ljude pa kakvi god da smo. Živjeli", poručuje Slaviša Šćekić.
"Pa čudan je malo osjećaj, posle 45 godina se naći ovde sa drugovima i drugaricama sa kojima smo proveli te najljepše, da kažem, školske dane, a pripadnici jedne generacije prve usmjerenog obrazovanja, koja je u stvari označila jedan prelaz u drugi sistem. I to je po meni nekako bilo i simptomatično i čitav naš, u stvari, i profesionalni kasnije put se odvijao u tim promjenama sistema, promjenama okolnosti društvenih i ekonomskih, tako da mogu da kažem da je to bilo jedno bogato iskustvo, nelak put i veliko je zadovoljstvo se ponovo sresti sa kolegama i prijateljima", kaže Mirjana Stijepović, takođe bivša učenica Gimnazije "Slobodan Škerović".
"Mislim da je osjećaj svake proslave, koje su obično svake 5. ili 10. godine održava, uvijek neponovljiv. Pratiti se i podsjetiti se starog dnevnika, starih školskih klupa i Naravno, nada sve starih drugova, u stvari je osjećaj koji se ne može opisati", ističe Božica Laković.
U proteklih 45 godina Gimnazija se dosta promijenila.
"Dalo bi se svakako polemisati o godinama, o 45 i tako dalje. Ja vam vjerujem da je toliko prošlo, nećemo zalaziti u te detalje. Otkad ste bili ovdje, a to shvatio sam je usmjereno obrazovanje u kojemu sam i ja učestvovao prošlo je dosta vremena, makar u smislu čestih promjena koje smo radili sa namerom da sve bude bolje i efektnije, kad kada posumljavši, vrativši se nazad, vjerovatno smo i sada pred nekim novim izazovom", poručio je Zoran Pejović, v.d. direktora Gimnazije "Slobodan Škerović".
Na kraju, kako bi se ti novi izazovi lakše prebrodili, još jedan bivši gimnazijalac je imao snažnu poruku za sadašnje ali i buduće maturante bez koje ne bi trebali da idu u svijet odraslih.
"Želio bih sve i sadašnje i buduće maturante da ohrabrim. Govorite svoje emocije osobama koje volite. Vjerujte mi, nemojte da se plašite da ćete biti odbijeni. I da budete odbijeni toj osobi će biti veoma drago da im neko kaže da ih voli. Osjećaj da si voljen je neki najljepši osjećaj što može neki čovjek da dobije", istakao je Branko Đorđevski, bivši učenik.
Bonus video:
