Nekada su uskim kamenim uličicama budvanskog Starog grada prolazili samo mještani, gradski službenici i rijetki turisti...
Tišinu između starih zidina obično je prekidala glasna igra djece, prisjeća se 80-godišnji Dalibor Antonioli.
"Igrali smo, kada nijesmo mogli u gradu da se na nekim pločnicima podijelimo da igramo, izašli bi van grada i po onoj prašini i po onom makadamu tu smo gurali te lopte i krpenjače. A u ljetnjim mjesecima se plivalo, vaterpolo se igralo i tako, bili smo vrlo uspješni. Pa poslije kako je evolucija dolazila tako su se radili sportski objekti”, kazao je Dalibor Antonioli, mještanin Starog grada u Budvi.
Korzo je bio centar okupljanja Budvana svih generacija, a na ovo mjestu su počele i mnoge srećne ljubavi, priča Antonioli.
"I tu bi se oni najviše upoznavali, zagledivali jedno u drugoga i odatle su se rađale i u nekom smislu su se stvarale neke simpatije koje su kasnije rodile brak. Išlo se na ribanje, pa su se dozivale gospođe te buduće snahe pozivale da idu i one sa njima i tako. Onda su se pripremale te večere, te se jedna trećina grada, mladih ljudi sastajala tu. Onda bi napravili fine brodete ili pašticadu ili nešto tako i tu bi se malo popilo”, prisjeća se Antonioli.
Ipak, mnogo toga se promijenilo tokom posljednjih decenija. Urbanizacija koja je uslijedila nakon razornog zemljotresa 1979.godine, snažno je uticala na identitet grada, smatra Antonioli.
"Sve se izgubilo, sve je onda došao jedan jalovi turizam, jedna jalova, kako bih vam rekao percepcija načina kako se ide u te turističke poduhvate i to. Trebalo bi naseliti stari grad, pokušati naseliti stari grad, ima dosta završenih objekata, međutim ti objekti su pošli u turizam i oni se koriste samo kao za ljetnji odmor, a zimi ostaje", ističe Antonioli.
Čuvena porodica Antonioli, jedna je od najstarijih u Budvi, o čemu svjedoče i zapisi koji datiraju još iz 17. vijeka, a svoj trag ostavili su kao najpoznatiji apotekari ovog grada ali i šire.
"Mi smo u suštini došli iz Koma, to je na sjeveru Italije odnosno po Alpima gore i pošto je to venecijanska uprava bila, onda smo došli tu. Prvo smo došli u Zadar, iz Zadra su izumrli, pa su došli u Kotor. Pokušali su ući u Dubrovnik, međutim tamo su braća držali apoteke, pa nisu mogli ući i onda su došli ovdje”, kaže Dalibor Antonioli.
Iako je Stari grad pretrpio brojne promjene, Antonioli se nada da će njegov duh uspjeti da održe istinski zaljubljenici u ovaj grad te da će to osjećanje prenijeti i na buduće generacije mladih Budvana.
Bonus video:
