Hoće li požari u okolini Podgorice, Danilovgrada, Nikšića, Bara i Budve, i na sjeveru oko Bijelog Polja, biti lekcija svima da bolje čuvamo i branimo državu, jer ekolozi upozoravaju da nas u budućnosti očekuju još eksremnije požarne sezone.
"Životna sredina nakon ovih požara u momentu kada dođe do njihove stabilizacije i sanacije će biti značajno oštećena. Donosioci odluka i oni koji treba da vode računa o stanju životne sredine u Crnoj Gori će imati zaista jedan kompleksan zadatak", kazala je Ivana Vojinović iz Centra za klimatske promjene, prirodne resurse i energiju na UDG-u.
"Mi smo sad u problemu i bitna stvar je ne paničiti. Ali ako smo 2017. bili spremni za požar i organizovani i po pitanju mehanizacije i po pitanju ljudi, onda znači da poslednja Vlada nije radila, bukvalno ništa, pre svega MUP na prevenciji. Zašto nam postojeće letelice, avioni, helikopteri nisu svi u funkciji?", rekao je ekolog Vuk Iković.
A posljedice požara su nesagledive. Osim trenutno lošeg kvaliteta vazduha na područjima gdje gori, što znaju na primjer u Podgorici, gje je zagđanje tri puta veće od dozvoljene granice, pogođene su poljoprivredne površine, biljni i životinjski svijet, voda.
"Zasigurno da je taj biljni pokrivač uništen, što stvara, nažalost, u negativnom smislu, plodno tlo sutra i za pojavu erozije, klizišta, poplava i tako dalje, što će se sve reperkutovati nad tim opožarenim površinama i to ćemo vidjeti u periodu koji se nalazi ispred nas", istakla je Vojinović.
Čovjek je u 95 odsto slučajeva izazivač požara, namjerno ili ne. Kod nas je, kaže Iković, taj procent i veći, jer imamo najniži stepen kontrole i sankcionisanja. Najnoviji šumski požari koštaće nas više stotina miliona.
"U prosjeku svake godine u Crnoj Gori strada toliko šume da se napravi preko 100 miliona eura štete po evropskom modelu ukupne štete i neke godine... nekih godina, kada su naravno najveći požari, onda dolazi do višemilionske štete, znači da šteta prelazi čak preko 500 miliona eura", navodi Iković.
Dodaje da je požarom ugrožena i endemska vrsta.
"Da je napravljen je jedan od najvećih prirodnih gubitaka na području Prekornice, odnosno Studenog i Topolova. To su jedinstvene šume ne u Crnoj Gori, nego u Evropi. Znači najveća šuma endemskog bora Munike nalazi se na području Danilograda i Nikšića i ona je kao takva prepoznata kao potencijalno međunarodno dobro koje nije ozvaničeno u Crnoj Gori", kaže Iković.
A za obnovu šuma potrebne su decenije, 50 pa i do 100 godina.
"Gubitak šumskog pokrivača i generalno šumskog ekosistema sigurno je jedan od trajnih ožiljaka koji će ovi požari ostaviti u Crnoj Gori", ističe Vojinović.
Ekolozi pitaju kakvu politiku ćemo slijediti, da li onu od prije 70 godina, kada je napravljen zeleni prsten oko Podgorice, ili drugu koja je taj prsten uništila sječom, požarima i gradnjom. Iković podsjeća da je Evropska naučna zajednica prije 30 godina konstatovala da će biti sve više požara zbog klimatskih promjena, a da su najugroženije upravo šume Južne Evrope, posebno u Hrvatskoj i Crnoj Gori. On tvrdi da, osim što je to konstatovano u Strategiji, ništa nije urađeno.
"Da li smo izdvajali dovoljno novca za te stvari? Ne, iako smo ga izdvajali, koristili smo ga da zaposlimo ljude u ministarstvu i da oni ostanu da rade tamo i da posmatraju požar preko ekrana i kroz prozor. Znači, tako se ne brani država", zaključio je Iković.
Bonus video:
