Roditelji djece s autizmom zakazali su novi protest za 19. septembar ispred Vlade, s početkom u 18 časova, zbog neispunjenih obećanja i nedovoljne podrške, najavio je Goran Laković iz NVU "Niste sami" gostujući u Bojama jutra TV Vijesti.
"Imali smo javno obećanje i na to podsjećam gospodina ministra Šimuna da će već da zažive stomatološke ordinacije u gradovima gdje su djeca sa teškoćama i da su ljudi poslati na obuku. Gdje su? S ministarkom Jakšić koja smo imali veoma korektne razgovore, upozorili smo na samu obuku asistenta. Imamo informacije da su asistenti sami počeli da traže svoje obuke. Zakonsko rješenje je isto ostalo. Ministarka Nišić nam izlazi sa epohalnim objašnjenjem - donijeli su, kažu, rješenje da imaju roditelji pravo na četiri radna sata. Pa ih pitam ovako javno, jesu li oni to sami šale? To rješenje postoji godinama, nikakvo to novo rješenje nije. Čak ima jednu falinku, u sitnim slovima, ako poslodavac to omogući. Zašto to bar nisu izbrisali? E, za Ministarstvo socijalnog staranja nemam pitanja, pošto ništa nisu ni radili", poručio je Laković.
Laković je i ukazao na probleme inkluzije. Prema podacima, prošle školske godine je oko 1 800 djece sa smetnjama u razvoju išlo u redovne škole.
"Jovana je išla četiri godine u OŠ "Radijica Perović" od četiri godine, dvije i po godine nije imala ličnog asistenta, iako je po rešenju imala pravo na asistenta.
Pa je išla moja supruga, njena majka sa njom i bila je asistent. Kasnije je dobila asistenta. Četiri godine je išla zahvaljujući jednoj učiteljici. I to je taj pozitivan primjer inkluzije za đake i način u kojem je ona razgovarala sa tim đacima, sa roditeljima i to je sve pozitivno bilo dok ne nismo došli u više razrede kod nastavnika. Da bi ja, igrom slučaja nesretnih, došao i mene pitaju nastavnice što ćemo mi da radimo sa njom. Stanete gledate, 14 ljudi, nije to jedan, pa da kažete ovo je izolovan slučaj nego 14. Da ja njima objašnjavam što oni treba da rade s djetetom koje ima autizam. I otišao sam, prepisao sam dijete u Resursni centar. Shvatio sam da ta lijepa priča koja nama prezentira o inkluziji, o njenoj uspješnosti, to nema dodira", kazao je Laković.
Na drugoj strani mnoge škole nemaju tehničkih mogućnosti da sprovedu ikluziju. Primjer je jedna podgorička škola koja je djecu sa poteškoćama u kretanju smjestila u odjeljenje na prizemlju škole, navela je zamjenica ombudsmana, Snežana Mijušković.
"Škola, da bi iz najbolje namjere mogla da pomogne, evo recimo radilo se o djetetu koje ne može da se kreće, je zbog toga što lift ne funkcioniše, to je moje pitanje već godinu i po dana, na svim nekim zajedničkim sastancima, kada će lift da funkcioniše. Dakle, da bi omogućili djetetu da ide, izdvojili su jedno odeljenje, mimo svih ostalih odeljenja istog razreda, što opet stvara problem. Čim to uradite, sve drugo da želite da nadomjestite, pravite problem djeci, jer ona su zaista izopštena od svojih drugara, koliko god žele da pomognu ovom djetetu koje je imalo problem. Dakle, ne mora svako rešenje iznuđeno da bude dobro, može kontra da nas vrati u pogledu inkluzije" navela je Mijušković.
Bonus video:
