Danas se obilježava Svjetski dan seksualne i reproduktivne svijesti, datum koji podsjeća na značaj otvorenog razgovora, edukacije i prevencije kada je riječ o zdravlju djece i adolescenata. Iako su informacije danas dostupnije nego ikada, stručnjaci upozoravaju da su mladi često izloženi nepouzdanim izvorima, zbog čega je uloga zdravstvenog sistema i porodice ključna. U Crnoj Gori se dječjom i adolescentnom ginekologijom bavi dr Željka Stevović, specijalista ginekologije i akušerstva i subspecijalista endokrinologije sa užom specijalizacijom iz dječje endokrinologije. Kao jedina ljekarka u zemlji koja se u potpunosti posvetila ovoj oblasti, svakog petka u podgoričkom Domu zdravlja prima djevojčice i adolescentkinje, pružajući im stručnu pomoć, savjete i podršku u osjetljivom periodu odrastanja.
„Kada govorimo o seksualnom i reproduktivnom zdravlju, govorimo o populaciji od desete do devetnaeste godine. To je prelazni period između djetinjstva i odraslog doba, obilježen intenzivnim fizičkim, psihičkim, emocionalnim i seksualnim razvojem. Edukacija o bezbjednim seksualnim odnosima, redovni pregledi i pravovremene informacije temelj su zdravog reproduktivnog života" naglasila je dr Stevović gostujući u Bojama jutra TV Vijesti.
Dr Stevović naglašava da prvi dolazak ginekologu u ovom uzrastu ne podrazumijeva klasičan pregled, već prije svega razgovor i informisanje.
„Prvi susret treba da bude razgovor o higijeni genitalnih organa, vođenju menstrualnog kalendara, značaju pravilne ishrane, fizičke aktivnosti i higijene sna. San je izuzetno važan – djevojčice u tom uzrastu treba da spavaju između osam i deset sati svake noći“, ističe ona.
Registracija kod izabranog ginekologa započinje sa prvom menstruacijom.
„U prve dvije do tri godine nakon dobijanja ciklusa, kada se uspostavlja njegov ritam, pravo je vrijeme za prvi dolazak. Važno je da djevojčice steknu povjerenje i dobiju motiv da kasnije dolaze samostalno“, kaže doktorka.
Posebno naglašava da djevojke sa 16 godina mogu doći same na pregled, bez prisustva roditelja, te da su ljekari dužni da im obezbijede povjerljiv razgovor.
Savjetovalište za mlade, osim rada u ambulanti, sprovodi i edukacije u školama. „Kontaktiramo uprave škola i nudimo teme. Najčešće radimo sa učenicima završnih razreda osnovnih škola i prva dva razreda srednje škole. To je period kada je najvažnije postaviti zdrave osnove“, kaže dr Stevović.
Ipak, svako predavanje mora biti odobreno od strane roditelja, što ponekad predstavlja prepreku.
"Dešava se da škole odbiju predavanje zbog nedostatka saglasnosti roditelja. Tada radimo sa manjim grupama, poput đačkog parlamenta, ali smatram da bi ovakva edukacija trebalo da bude dostupna svima, bez filtera.“
Na pitanje šta je ključno u prevenciji seksualno prenosivih infekcija, dr Stevović je jasna:
„Važno je odlagati prvi seksualni odnos i biti svjestan rizika, posebno prije 16. godine. Promiskuitet i veći broj partnera značajno povećavaju rizik od infekcija. Prezervativ je nezamjenjiv u zaštiti od polno prenosivih bolesti, dok oralna kontracepcija štiti od neželjene trudnoće, ali ne i od infekcija.“
Ona upozorava i na dugoročne posljedice neadekvatne brige o reproduktivnom zdravlju, uključujući i porast problema sa sterilitetom.
Dr Stevović ističe da je u posljednje vrijeme svjedočila većem broju trudnoća kod djevojčica uzrasta 15 i 16 godina.
„To nisu samo sredine lošijeg socioekonomskog statusa, već i gradske sredine. Neredovni ciklusi u prvim godinama često otežavaju prepoznavanje trudnoće na vrijeme. Kada se dijagnoza postavi kasno, trudnoća se nastavlja i vodi kao visokorizična.“
Tinejdžerske trudnoće nose povećan rizik i za majku i za bebu, a često se završavaju carskim rezom.
„Zato je važno da o menstrualnom ciklusu, kontracepciji i zaštiti govorimo na vrijeme.“
Govoreći o ulozi roditelja, dr Stevović naglašava da je porodica temelj svega.
„Koliko god da je tema osjetljiva, roditelji treba da razgovaraju sa djecom. Ipak, svako dijete ima pravo na povjerljiv razgovor sa ljekarom. Nekada se djeca lakše otvore stručnjaku nego roditelju, i to treba razumjeti.“
Za kraj, poruka je jasna: edukacija mora početi ranije i postati sistemska.
„Ne možemo više čekati da problemi nastanu. Potrebno je već od sedmog i osmog razreda uvesti ove teme kao dio obavezne edukacije. Škole i roditelji treba da budu partneri zdravstvenom sistemu. Samo tako možemo graditi zdravije generacije.“
Bonus video:
