Živimo u vremenu u kojem su problemi i konflikti gotovo neizostavan dio medijskih sadržaja, društvenih mreža, ali i privatnih razgovora. Da li smo se kao društvo navikli na napetost do te mjere da nam mirne, lijepe i konstruktivne priče djeluju dosadno? Da li svjesno ili nesvjesno biramo dramu i šta to govori o našem kolektivnom stanju? Gostujući u Bojama jutra TV Vijesti dr Maida Burdžović, spec. psihijatrije kazala je da nas je zapravo evolucija naučila da prvo vidimo opasnost.
„Ne možemo kriviti samo društvo. Evolucija čovjeka je takva da je uvijek prvo uočavao opasnost. U trenucima kada čujemo neprijatnu vijest, u organizmu se luče supstance koje pokreću brže i intenzivnije reakcije nego kada čujemo nešto lijepo“, objašnjava dr Burdžović.
Ona dodaje da dugotrajna izloženost krizama i nestabilnosti, koje na ovim prostorima traju decenijama, ostavljaju posljedice.
„Naše stanovništvo se jeste adaptiralo na stalne krize, ali dugoročno trpljenje dovodi do emocionalne otupljenosti. Sve rjeđe se istinski radujemo lijepim stvarima, a mnogo lakše primjećujemo i širimo negativne informacije“, kaže ona.
Prema njenim riječima, dodatni problem predstavlja porast anksioznosti i depresije, zbog čega ljudi i u dobrim okolnostima češće vide loše nego dobro.
Ananije Jovanović, trener u oblasti javnog nastupa i medija ističe da odnos publike i medija nije jednostran.
„Novinari često kažu: ‘Ako krvari, ide na naslovnicu’. Grubo zvuči, ali opisuje realnost. Kada pogledate naslovnice, pozitivne vijesti su rijetkost“, navodi Jovanović.
Ipak, naglašava da uloga medija nije da uljepšavaju stvarnost.
„Mediji treba da informišu, kritikuju sistem i postavljaju pitanja. Ali činjenica je da informacije koje izazivaju jaku reakciju – tragedije, skandali, sukobi – dobijaju više pažnje. Istina je negdje između: publika reaguje na takve sadržaje, a mediji, vođeni i profitom, to prate“, objašnjava on.
Dodaje da pozitivne teme često ostaju u drugom planu jer se predstavljaju površno, bez ozbiljnog tretmana.
„Publika ne izbjegava pozitivne teme, izbjegava površnost. Ako želimo da lijepe i konstruktivne priče dobiju prostor, moramo im pristupiti ozbiljno i odgovorno“, poručuje Jovanović.
I u privatnim razgovorima dominiraju brige i žalbe. Dr Burdžović smatra da mediji tu više nisu glavni krivac.
„Neki ljudi imaju potrebu da kroz negativne priče rasterete sebe. Ali ako neko pri svakom susretu plasira isključivo loše vijesti, onda je moguće da vas koristi kao terapeuta. Važno je naučiti postavljati granice“, ističe ona.
Na pitanje šta bi danas bila zdrava mjera informisanja, dr Burdžović odgovara:
„Selektivnost i ograničeno vrijeme provedeno uz vijesti. Ne moramo svaku situaciju pratiti od početka do kraja. Mnogo je važnije da se bavimo sopstvenim životom i uredimo svoje ‘dvorište’.“
Bonus video:
