Žene u Crnoj Gori danas imaju veće prisustvo u obrazovanju, politici i na tržištu rada nego prije nekoliko decenija, ali nasilje, ekonomska zavisnost i nejednak pristup pravdi i dalje predstavljaju ozbiljne prepreke ka punoj rodnoj ravnopravnosti.
Zato će pod sloganom „Ne slavimo, borimo se“ i ove godine, u organizaciji Centra za ženska prava (CŽP), biti održan osmomartovski marš, u nedjelju u 12 časova na Trgu nezavisnosti u Podgorici, čime se obilježava deset godina od obnove osmomartovskog marša u Crnoj Gori.
U „Bojama jutra“ na TV Vijesti, Anita Stjepčević iz Centra za ženska prava poručila je da ovogodišnja poruka marša podsjeća na to da borba za prava žena mora biti stalna, kako bi se očuvala već postignuta dostignuća, ali i nastavilo raditi na unapređenju ravnopravnosti. Prema njenim riječima, važno je ne prihvatati stav da je jednakost već ostvarena, već nastaviti rad na izgradnji društva u kojem će rodna ravnopravnost biti stvarni standard.
„Prije deset godina odlučili smo da rehabilitujemo obilježavanje 8. marta i vratimo ga tamo gdje pripada – na ulice. Ovaj praznik ne smije ostati samo simboličan čin poklanjanja cvijeća, već podsjetnik na borbu za bolji ekonomski, socijalni i politički položaj žena“, kazala je Stjepčević.
Govoreći o nasilju nad ženama, Stjepčević je podsjetila da je u posljednjih deset godina u Crnoj Gori ubijeno 27 žena, zbog čega je važno da femicid bude prepoznat kao posebno krivično djelo.
„U svakom slučaju femicida dolazimo do iste tačke – sistem je propustio da zaštiti ženu koja je ubijena samo zato što je žena. Djeca žrtava femicida često su najnevidljivija i najranjivija kategorija i sistem mora obezbijediti podršku kroz obrazovanje, psihološku pomoć i socijalnu zaštitu“, kazala je Stjepčević.
Prema podacima koje je analizirao Centar za ženska prava, žene u Crnoj Gori su u prosjeku obrazovanije od muškaraca, ali se i dalje suočavaju sa ekonomskom nejednakošću.
„Žene u Crnoj Gori zarađuju oko 21 odsto manje od muškaraca za rad iste vrijednosti“, navela je Stjepčević.
Dodala je da se žene posebno suočavaju sa izazovima u manje razvijenim opštinama, iz kojih se često iseljavaju zbog nedostatka obrazovnih i ekonomskih mogućnosti.
Iako su se položaj i prava žena značajno promijenili u odnosu na generacije njihovih majki i baka, Stjepčević smatra da borba za ravnopravnost još nije završena.
„Naše bake su bile nositeljke poslijeratne obnove i, iako često nijesu bile formalno obrazovane, bile su politički svjesne i hrabre. Ta tradicija borbe za prava žena i danas nas obavezuje“, zaključila je ona.
Bonus video:
