Sa jednog od najljepših vidikovaca budvanske rivijere pruža se pogled na more, Stari grad i plažu Mogren. Iza tog pejzaža krije se tvrđava koja već više od vijeka svjedoči burnoj istoriji ovog kraja. Iako danas nije zaštićeno kulturno dobro i čeka ozbiljnu obnovu, Tvrđava Mogren i dalje privlači pažnju istorijom, položajem i potencijalom da postane značajan kulturni prostor.
Kamen pamti prošlost i kroz ruševine pripovijeda priču jednog davnog vremena... U austrougarskom periodu, 1860. godine, nastala je Tvrđava Mogren – utvrđenje koje svjedoči o nekadašnjoj odbrani Budve, dok sa njenih zidina pogled seže ka pučini.
"Ona je imala jednu sporednu funkciju, s obzirom na to da su Austrougari imali jedan sistem trougla, kada je u pitanju obavještavanje i najavljivanje napada. Što znači da vam je Citadela bila ta osnova, gdje je bila smještena i municija, i hrana, i visoki vojni činovi, koji su pratili kompletna dešavanja sa mora. Dok se, recimo, na Mogrenu pratio napad sa kopna, gore je bilo mnogo više prostora, znači mnogo više vojske, dok je, Tvrđava Mogren bila, hajde da kažemo, neka vrsta karaule u tom periodu, jer ima jedan dio koji malo zaklanja pogled Citadeli, tako da sa ove perspektive moglo da se vidi odakle postoji napad. Znači, ona nije ni kulturno dobro, iz razloga što je dosta devastirana u nekom periodu. Postojale su inicijative da se zaštiti, da li je ta inicijativa prošla ili je u toku, to vam tačno sada ne bih mogla reći. U suštini, najviše je rabljena, odnosno korišćena, u periodu Drugog svjetskog rata. To, ako ste obišli, mogli ste da vidite da ima jako puno bunkera iz Drugog svjetskog rata", rekla je direktorica Muzeja i galerija Budva Biljana Brajović.
Vrijeme je na njenim zidinama ostavilo duboke ožiljke. Ipak, između pažljivo klesanog kamena i naknadno dograđenog betona, i danas se jasno čitaju različita poglavlja njene istorije.
"Sačuvano vam je ovo što vidite, ovaj kamen, odnosno ovaj dio koji se prepoznaje kao austrougarska gradnja. Austrougarska gradnja je sve ono što ima kamen jako dobro klesan, dobar malter, povezane te dijelove. Sve što vidite da je beton i dodato, to je u nekim periodima dodavano iz najbolje namjere, ako bi krenulo da se obrušava. Znači, ljudi su dolazili pa su iz nužde podlivali i stavljali te neke prepreke. Recimo, vidite ove zidove koje vidimo sa strane, oni su vjerovatno iz potrebe da se ne bi obrušio taj originalni dio, rađene su te neke betonske potpore i ploče", kazala je Brajović.
Osim vojnog perioda, ostaci zidina nose i sjećanje na običaje koji su nekada okupljali Budvane.
"Znate kako postoji jedna mnogo starija i mnogo interesantnija stvar koja je bila u Budvi, jedan kultni događaj. To je bila procesija Svetog Antuna, kada je postojala i crkva koja je bila na plaži Mogren, gdje se iz Budve barkama išlo, mislim prvog dana ljeta, nisam sigurna, mislim da je jun mjesec. Svakako, bila je procesija, nosili su se vijenci sa cvijećem. Ta crkva više ne postoji. Pedesetih godina je dignuta u vazduh,sasvim slučajno, kako piše u izvještajima.Tako da je ona dobila na značaju upravo zbog toga što je ta procesija, koja je bila mnogo karakterističnija za Budvu od same fortifikacije, zamrla. Možda bi, ako se bude radio projekat za tvrđavu, trebalo uzeti u obzir da se ponovo sagradi i crkva Svetog Antuna, za koju postoje kompletni nacrti i projekti, jer se zna da je cijela Budva učestvovala u njenoj izgradnji. Ljudi koji nisu imali dovoljno sredstava da plate učestvovali su fizičkim radom i pomagali prilikom gradnje", istakla je Brajović.
Nekada osmatračnica, sada mjesto koje čeka novu priliku. Uz obnovu, ovaj prostor mogao bi postati mjesto okupljanja – ovoga puta kroz umjetnost i kulturu.
"…Postoje dvije ili tri zone na ovoj tvrđavi koje su statički vrlo nestabilne, odnosno postoji mogućnost da se u nekom periodu obruše. Nadam se da će se uraditi projekat jer sama pozicija i mjesto, kao i to što vi možete direktno sa tvrđave da se spustite na plažu Mogren, takođe je vrlo atraktivno.Evo, vidite Grad teatar, koji je to jako lijepo iskoristio. Inače, svuda u svijetu je pravilo da se fortifikacije iz ranijih perioda u 20. i 21. vijeku koriste za kulturu, odnosno za dešavanja koja su vezana za kulturu", dodala je Brajović.
U jednom momentu, smatra Brajović, kada ona bude valorizovana na pravi način, Grad teatar će naći jedan lijep kutak gdje će moći da održava predstave.
"Ovdje mogu u proljeće ili kasnu jesen da budu i neke likovne kolonije,da ljudi dolaze da slikaju pejzaže i obilaze lokalitet.Upravo gdje su ove klupe bila su mjesta na kojima su bila vatrišta. Kada bi se primijetila vojska koja bi mogla biti napadačka, tu su paljene vatre i direktno su na Tvrđavi Mogren mogli da vide, odnosno na Citadeli, gdje bi se pripremali, dok je Kosmač najavljivao napad sa kopna. Tu bi trebalo mnogo više priče I povezanosti. Taj austrougarski period je u Crnoj Gori naročito važan, jer su fortifikacije veoma zastupljene. Ovdje je i zatvor bio u katakombama dolje. Postoje dijelovi ispod zemlje gdje imate katakombe, i tu su za vrijeme Drugog svjetskog rata držani zatvorenici", rekla je.
Dok, za sada, samo vjetar s mora i vrijeme koje prolazi neumorno oblikuju njene zidine, Tvrđava Mogren ostaje podsjetnik da istoriju ne čine samo događaji, već i mjesta koja ih pamte.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
