Mandić: Kotor ne smije postati samo lijepa kulisa za turiste, grad prije svega čine ljudi

Kotor se posljednjih decenija mijenja pod pritiskom masovnog turizma, profita i sve bržeg načina života, dok je Kotorana u Starom gradu sve manje. Upravo odlazak stanovništva arhitektica Vlasta Mandić vidi kao jednu od najvećih opasnosti za očuvanje autentičnog duha grada, upozoravajući da Kotor ne smije postati samo lijepa kulisa za posjetioce. Grad, poručuje, prije svega čine ljudi.

„Grad mora da ima svoje stanovništvo. Ako ga nema, onda on polako ide ka nekakvom odumiranju“, poručila je Vlasta Mandić, govoreći o promjenama kroz koje Kotor prolazi i izazovima koje je pred njega donio masovni turizam.

Mandić kaže da smanjenje broja stanovnika u Starom gradu nije nov proces i podsjeća da je velika prekretnica bio zemljotres 1979. godine.

„Kada je zemljotres uzdrmao grad, uzdrmao je i gradsku strukturu stanovništva. Mnogi ljudi su se iselili i otišli. Uselili su se drugi ljudi kojima je ipak trebalo vremena da se aklimatizuju i prihvate ovaj urbani sklop“, kazala je ona.

Ipak, promjene koje su nekada dolazile postepeno danas su, smatra Mandić, višestruko ubrzane. Savremeni način života, masovni turizam i težnja za brzom zaradom ostavljaju posljedice na grad.

„Profit je danas glavna odrednica u razvoju tih gradova. Želi se da se na brz način, u trajanju jednog ljeta, zarade velike pare i da se ovaj grad, koji smo naslijedili od predaka, revalorizuje u vrlo kratkom periodu. Normalno je da se onda gube kriterijumi i dolazi do posljedica koje za grad predstavljaju jednu vrstu urbane smrti“, upozorila je Mandić.

„Šetam gradom, a ne sretnem Kotorane“

Jedna od promjena koju najviše osjeća jeste upravo odsustvo ljudi koji su nekada činili svakodnevicu Starog grada.

Iako kaže da ona i danas u kotorskim ulicama može pronaći stare mirise, ukuse, zvukove i uspomene, stvarnost se ne može zanemariti.

„Dovoljno mi je da zatvorim oči i ovom ulicom, kojom sada prolaze turisti, vidim sve te stare porodice i ljude sa kojima sam rasla. To je i lično pitanje – koliko je čovjek baštinio od tog grada i koliko je grad postao dio njegove duše i njegovog životnog sklopa“, kazala je Mandić.

Ali kada otvori oči, slika je drugačija.

„Ja svaki dan šetam gradom, baš da produžim taj osjećaj, i tu nikoga ne sretnem od Kotorana. Čak i kada šetam od grada prema Dobroti, dešava mi se da nikoga ne sretnem“, navela je ona.

Tokom ljetnjih mjeseci, dodaje, život stanovnika dodatno otežavaju gužve, saobraćaj i veliki broj posjetilaca.

„Malo se vodi računa o pojedincu, građaninu koji je i pješak, koji ima potrebu da uđe u grad, da završi neke stvari ili, ako ništa drugo, da dođe subotom do markata da kupi verduru.“

Posebno ukazuje na problem saobraćaja i način na koji se pokušavaju sanirati njegove posljedice.

„Ovo je mali grad koji ima jednu ulicu. Ne možemo i kamioni, i automobili, i pješaci – svi da cirkulišemo na primjeren i ljudski način. Treba rješavati uzroke, a ne samo posljedice“, smatra Mandić.

Kotor treba da se okrene kulturnom turizmu

Rješenje ne vidi u zatvaranju grada prema turistima. Naprotiv, Kotor svoju budućnost može graditi na turizmu, ali drugačijem – onom koji poštuje njegovu mjeru, istoriju i stanovnike.

„Grad ima vjekovnu bazu da ga usmjeravamo ka kulturnom turizmu, koji bi donosio mnogo više profita, a bio bi mnogo relaksiraniji za sami grad i za stanovništvo“, kazala je Mandić.

Prema njenim riječima, neophodno je stvarati uslove zbog kojih će ljudi željeti da žive u Kotoru, a ne samo da ga posjećuju.

„Stanovništvo čini grad. Moramo učiniti nešto da to stanovništvo u gradu bude zadovoljno, da ima određene beneficije i uslove koji mu se moraju obezbijediti da bi moglo da živi bez velike buke i svih drugih opterećenja.“

„Odnos prema gradu bazira se na ljubavi“

Na pitanje šta danas znači biti pravi Kotoranin, Mandić odgovor ne traži ni u mjestu rođenja ni samo u porodičnom porijeklu. Za nju je presudan odnos čovjeka prema gradu.

„Svakako da se polazi od čovjeka i odnosa čovjeka prema gradu. Grad je tu kakav jeste i mi moramo da se odnosimo prema pravilima koja takav grad diktira“, kazala je ona.

A osnova tog odnosa, dodaje, vrlo je jednostavna.

„Taj odnos se bazira na ljubavi. Moramo voljeti svoj grad i to pokazivati u svakom momentu.“

Ta ljubav, smatra Mandić, ne smije ostati samo nostalgija i priča o tome kako je nekada bilo. Ona podrazumijeva aktivan odnos prema gradu.

„Kada vidite da je nešto loše, morate kontaktirati institucije kojima je dužnost da reaguju. Moramo imati aktivan odnos prema gradu.“

„Grad je progledao“

Uprkos kritikama, Mandić ističe i pozitivne promjene, posebno nedavno čišćenje kotorskih bedema, za koje ima samo riječi pohvale.

„Ja sam oduševljena čišćenjem bedema. To je poduhvat stoljeća i čestitam svima koji su to uradili, posebno Opštini. Grad je progledao“, kazala je ona.

Smatra da se na tome ne bi smjelo stati.

„Poslije toliko vjekova grad je dobio jedno novo svjetlo. Otvorila se struktura kamena i grad sada djeluje njegovano. Treba nastaviti do vrha San Đovanija. Turisti dolaze zbog Starog grada, Kotora i njegovih zidina i zato moramo učiniti te zidine vidljivim.“

Kotor je, kaže Mandić, tokom svoje duge istorije preživio brojne promjene, uspone i padove, pa vjeruje da će odoljeti i savremenim pritiscima.

„Kada neko živi dvije hiljade godina, podložan je raznim promjenama. Kotor je odolio svemu tome i mislim da će odoljeti i ovim današnjim nastojanjima da ga po svaku cijenu stave u savremene trendove života.“

Jer kamen će, na kraju, ostati. Pitanje je ko će među tim kamenim zidinama živjeti i čuvati priče zbog kojih Kotor nije samo spomenik, već grad.

„Svi ćemo mi da odemo, a on će ipak ostati i dočekati neke bolje dane“, zaključila je Mandić.