Seksualno nasilje nad djecom nije samo pitanje prijave i presude, već i toga šta se događa sa djetetom nakon što progovori, ocijenile su u Bojama jutra na Televiziji Vijesti advokatica Snežana Mićanović Nikčević i književnica i feministkinja Minja Marđonović.
Marđonović je kazala da joj se, nakon javnog govora o seksualnom nasilju, putem društvenih mreža javljaju brojni ljudi sa svojim iskustvima. I sama je, kako je ispričala, sa 12 ili 13 godina doživjela pokušaj seksualnog nasilja.
"Uspjela sam da pobjegnem i srećom nemam to iskustvo, ali imam iskustvo suočavanja i taj bijeg je ostavio velike posljedice na mene. Prosto se toga sjećam", kazala je.
Zbog toga, kaže, posebno razumije koliko je važno da djeca znaju kome mogu da se obrate.
"Ja se bojim da je skoro svako drugo, treće dijete doživjelo neki oblik seksualnog zlostavljanja i nasilja. To su alarmantni podaci", rekla je Marđonović, naglašavajući da je obrazovanje jedan od ključnih načina prevencije.
Advokatica Mićanović Nikčević upozorila je da prijava nasilja sama po sebi ne znači da je dijete zaštićeno.
"To što će se prijava procesuirati apsolutno ne znači da smo završili postupak i da smo na taj način dijete zaštitili. Mnogo je bitnije šta se dešava nakon toga", kazala je.
Posebno je izazovna zaštita kada je počinilac član porodice ili bliska osoba, jer se dijete i nakon postupka može ponovo naći u njegovom okruženju.
"Vrlo je teško tu obezbijediti zaista stvarnu zaštitu djeteta jer i nakon tog postupka i nakon eventualno izdržane kazne to dijete će opet doći u tu porodicu, opet će doći posredno ili neposredno u kontakt sa tom osobom koja je izvršila seksualno nasilje", rekla je advokatica.
Prema podacima Uprave policije, u Crnoj Gori je za dvije i po godine evidentirano 47 krivičnih djela nedozvoljenih polnih radnji, a među žrtvama je bilo 27 maloljetnika.
Mićanović Nikčević upozorava da stvarni broj može biti znatno veći.
"Zbog te tamne brojke mi nikad ne možemo ni biti stopostotno sigurni koliko je zapravo tih krivičnih djela izvršeno na štetu djece. Bojim se da je to mnogo veći broj nego što statistika pokazuje", kazala je.
Ipak, smatra Marđonović, odgovornost se ne smije prebacivati na djecu.
"Ako sistem ne reaguje, ako zakon ne funkcioniše, ako institucije ne rade svoj posao, zalud nama prostor naše intimne, lične slobode da nešto kažemo i podijelimo", poručila je.
Posebno je problematično, kaže, kada se nasilje dešava u okruženju u kojem bi dijete trebalo da bude sigurno – porodici ili školi.
"Toliko priče o politikama nataliteta, toliko uloženja u žensko pravo na sopstveno tijelo, toliko te moralne polemike je li abortus grijeh ili nije, a zapravo ne brinemo o našoj djeci. Ona su negdje na zapećku našeg pojmanja ljubavi. Ako ne volimo decu, ne volimo ljudi, jer ti mali ljudi, zapravo na njima svijet ostaje. Ja želim da podržim i roditelje i da osluškuju svoju djecu, da ih pitaju šta ih boli u duši i u tijelu i da stvore taj jedan odnos povjerenja, jer kako je mene moja majka naučila, nema te istine i najgore koja može biti gora i od laži, tako da reci svojoj majci, reci svome ocu sve i stvorite taj krug povjerenja, jer tamo gdje ima povjerenja, ima i zaštite, ima i ljubavi, a samo ljubav može ovaj napaćeni krvoločni svijet da eventualno vrati na pravi put", dodaje Marđonović.
Crna Gora je izmjenama Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti predvidjela formiranje Barnahusa, odnosno dječje kuće, u kojoj bi na jednom mjestu bile objedinjene službe koje postupaju nakon prijave nasilja.
Mićanović Nikčević smatra da je to važan korak, ali upozorava da zakon nije dovoljan bez ljudi koji će ga sprovoditi.
"Možemo imati najbolje zakone na svijetu. Ako nemamo stručne ljude koji će ih na adekvatan način sprovesti, sve nam je džabe. Zakon onda ostaje mrtvo slovo na papiru. Ne smijemo očekivati ni dozvoliti da nam djeca budu jača od institucija", zaključuje advokatica.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
