Naučnici već godinama raspravljaju o mogućnosti da kloniranjem vrate u život davno izumrle mamute. Ali, ovih dana u tom području konačno je napravljen veliki pomak s riječi na djela - tim američkih genetičara već je uspješno klonirao ćeliju slona.
Džordž Čerč, profesor genetike na Univerzitetu Harvard, i njegovi saradnici nisu uspjeli iz ostataka mamuta da sintetizuju cijeli genom ove drevne životinje; umjesto toga odabrali su gene odgovorne za najvažnije mamutske karakteristike kao što su, na primjer, masno tkivo koje štiti od hladnoće, veličina ušiju, vunasto krzno, duge kljove i sl.
“Dali smo prioritet genima povezanim s otpornošću na hladnoću uključujući dlakavost, veličinu ušiju, potkožne masnoće i posebno hemoglobin”, rekao je Čerč.
Naučnici smatraju da su mamuti zahvaljujući hemoglobinu uspjeli da preživje u vrlo hladnoj klimi kakva je na Zemlji vladala prije više hiljada godina.
“Sada imamo funkcionalne ćelije slonova s DNK mamuta u njima. Za sada to nismo objavili u naučnom časopisu jer nas čeka još posla, ali planiramo”, rekao je Čerč.
Ako američki eksperiment uspije, uskoro bismo mogli vidjeti prve žive mamute nakon 3300 godina.
Tehnika kojom su spojeni djelovi DNK mamuta s genetskim kodom slona naziva se CRISPR/Cas9. Ona se do sada koristila za stvaranje transgenskih organizama, a sada je prvi put upotrijebljena za rekreiranje izumrlih organizama.
U sljedećem koraku naučnici će pokušati da modifikuju jajne ćelije slonova.
Ali, neki stručnjaci smatraju da nema smisla vraćati u život davno izumrle vrste dok izumiranje prijeti čak i afričkim i azijskim slonovima.
“Koja bi to bila poruka? Da možemo biti neodgovorni prema okolini koliko nam je volja i potom samo klonirati stvorenja?”, pita Aleks Grinvud iz Leibniz Institute for Zoo and Wildlife Research.
Trenutno na kloniranju mamuta u svijetu rade čak tri tima genetičara pa bismo prilično opravdano mogli zaključiti da je vrijeme za moralne dileme već isteklo. Vraćanje mamuta iz svijeta izumrlih stvorenja moglo bi se spriječiti samo zakonskom zabranom. U svijetu razvoja nauke često je nezahvalno i besmisleno postavljati pitanje što je isplativo i svrsishodno. Vrlo često, naučnici će napraviti nešto iz jedne od temeljnih ljudskih potreba - znatiželje. Ako nešto možemo, zašto ne bismo pokušali?
Bonus video:
