Svač i Šas, jezero i grad, ćutljivo do danas taje ko je po kome dobio ime, ko je nastao prije i ko pamti više osvajača i velikaša, najezdi i pohara, crkava i grobova... Priča o Svaču, usnulom srednjovjekovnom gradu, kao da je tek počela, a traje makar hiljadu godina i u njenim najdavnijim prisjećanjima još zvoni topot mongolske konjice.
U divnoj pitomoj dolini koja je svoje dno sakrila od mora kao pehar vina natočilo se Šasko jezero. Na nevelikoj glavici iznad njega, kao kakav umorni starac, počinuo drevni grad Svač, ogleda se u mirnoj vodi broji svoje crkve i prebira po sjećanju.
Vjeruje se da je nastao na temeljima ilirske gradine. Njegove zidine slušale su kovanje novca i muziku zvona sa crkava kojih je, kažu, bilo koliko dana u godini.
Arheolog Mileva Nikolaidis, direktorica ulcinjskog muzeja, priča da se pretpostavlja da je riječ o ilirskoj gradini na kojoj je Stefan Nemanja krajem 12. vijeka podigao episkopski grad. Koju deceniju kasnije, 1242. godine, Mongoli pod komandom Kajdan kana, unuka čuvenog Džingis Kana, porušili su grad.
“Jelena Anžujska, žena srpskog kralja Uroša I, boraveći na ovom prostoru obnovila je grad. Pošto je bila katoličke vjere za svoju dušu obnovila je crkvu Svete Marije u gotičkom stilu. Urošu je posvetila crkvu Svetog Jovana Krstitelja, građenu u romaničkom stilu. Obje crkve podignute su 1300. godine. Grad je opet intenzivno živio sve do dolaska Turaka, nekako, u ta vremena, postaje mrtav grad”, kazala je Nikolaidis.
Da li je grad počeo viševjekovni san zbog najezde Turaka koji su ga poharali, zbog kuge koja ga je opustošila ili je život u njemu zaustavio jak zemljotres koji su u tom razdoblju bili česta pojava arheolozi nijesu sigurni.
Tražeći odgovore na tajne Svača arhelozi su prvi put istraživali ovaj grad prije skoro tri decenije 1985. godine. Drugi put navratili su pretprošle godine i trebalo bi ponovo ove jeseni. Prilikom posljednjih istraživanja prikupljeno jedosta pokretnog materijala koji je uglavnom iz srednjeg vijeka, pregledan je kompletan teren i označeno sve što bi moglo biti interesantno za nauku koja traga za tajnama prošlosti.
Da je Svač priča koja je praktično tek počela pokazala su istraživanja iz pretprošle godine.
Tada je oko samih zidina grada otkriveno mnoštvo kapela, za jednu od njih se pretpostvalja da bi mogla biti vlasništvo loze Vojislavljevića. Tu su i masovne grobnice u kojima je sahranjivano više ljudi, nađena su tijela probodena strijelom, što sve slikovito govori o burnim vremenima koja je grad zapamtio. Arheolozi su na drugom kraju grada otkopali ranovizantisjku kapelu iz kraja 6. vijeka, koja je stradala tokom 7. ili 8 vijeka. Tu je nađeno more detalja od kojih se polako sklapa mozaik Svača. Nađene su kopče sa lavljim prikazima, djelovi češlja od kosti, staklo i veliki broj ulomaka amfora i mnoge druge stvari iz svakodnevnog života.
Vođa tih istraživanja arheolog Mladen Zagarčanin kazao je da na prostoru od Skadra do Bara ne postoji značajniji lokalitet od Svača.
Od arheloških istraživanja koja treba da budu nastavljena ove jeseni ljudi od nauke će dobiti nove artefakte ili potvrde i znakove trajanja na ovom prostoru. Ipak, osim namjere da se što više sazna o prošlosti jednog prostora tu je i potreba da se ova stara knjiga otvori da je ugleda sunce i da tu dolaze turisti i da svako u svojoj imaginaciji na zidinama koje su iz zapamtile vidi Ilire, Rimljane, Dukljane Mongole, Turke ... Vlastele i vojske koje su ostavile trag na ovom prostoru. Dok to čeka grad spava mirnim snom i u goste mu osim arheologa jedino navraćaju rijetki namjernici.
Svač imao po jednu crkvu za svaki dan u godini
Priča o Svaču i njegovim crkvama kojih je, kako govori predanje, bilo koliko dana u godini, izgleda da nije samo stvar ispredanja fantastičnih priča o vremenima koja je zamaglila daljina prošlosti. Mileva Nikolaidis kaže da je grad, u vrijeme dok nije uronio u vjekovni san, bio pun života. Praktično svaka kuća je u svom dvorištu imala malu crkvu, kapelicu. Otuda, kaže ona, osnov za priču da je na tom prostoru bilo crkava koliko dana u jednoj godini. O nevjerovatnom broju crkava na tako malom prostoru ostali su i pisani tragovi. Đenovljanin Frančesko Đustijani 1533. godine zapisao je da se u Svaču nalaze ruševine 360 crkava i kapela. Obilazeći Svač 1610. godine, barski nadbiskup Marin Bici zapisao je da taj grad ima za svaki dan u godini po jednu crkvu.
Bonus video:
