o privatnosti

Na internetu najviše špijuniraju muslimane i homoseksualce

"Facebook je najgori od svih. Krenimo samo od činjenice da je njihov pravni savjetnik osoba koja se nekad bavila cenzurom na internetu"
25 pregleda 35 komentar(a)
21.02.2019. 00:20h

Džilijen C. Jork vodi Electronic Frontier Foundation, organizaciju koja se bavi digitalnim pravima i zaštitom internet sloboda.

Jedan je od najvećih stručnjaka za pitanja o elektronskom nadziranju građana, ali i stručnjak za društvene medije u arapskim zemljama.

Nakon što je objavila detaljno istraživanje o ulozi društvenih medija tokom Arapskog proljeća, Jork je uvrštena na listu sto najuticajnijih intelektualaca koji raspravljaju o spoljnoj politici na Twitteru. Bila je gošća festivala Republika u Rijeci, gdje je održala predavanje na temu Facebooka.

U posljednje vrijeme se jako puno govori o nadziranju na internetu, odnosno nakon što je Edvard Snouden otkrio da američka tajna služba NSA prisluškuje praktično cijeli svijet. Treba li to da nas iznenadi ili je to nešto što smo mogli i očekivati?

"...anonimnost mora postati zaštićena kategorija slobode govora"

Ista je stvar i sada. Dobili smo dokaze, imamo potvrdu da se digitalni nadzor događa stalno i skoro nad svim građanima svijeta i sada je pitanje koji je sljedeći korak".

Mnogi ljudi kažu kako ih to ne zanima jer nemaju što skrivati. Šta mislite o takvom stavu?

"Pa, ja bih tim ljudima poručila da mi onda slobodno proslijede sve mailove i telefonske razgovore koje su primili u posljednjih pet godina. No, šalu na stranu, ljudi koji tako razmišljaju su u privilegovanoj poziciji i ne razmišljaju o drugim ljudima.

Živim u Americi, pa mogu govoriti o situaciji u Americi, iako me naravno zanima i nadziranje i hakovanje ličnih podataka ljudi u drugim zemljama.

U Americi su najugroženije grupe muslimani i pripadnici LGBT zajednice i oni sigurno neće reći da nemaju što da kriju, poput onih privilegovanih koji možda zaista nemaju što da kriju. Ponavljam, ljudi koji imaju takav stav zaista su privilegovane grupe društva".

Koliko te ugrožene grupe zaista treba da se plaše?

"Imamo dovoljno dokaza koji govore da se zaista treba brinuti za sopstvenu sigurnost, a naročito ljudi iz muslimanske zajednice. Oni su političko pitanje, i to u puno većoj mjeri nego LGBT zajednica u Americi. Pripadnici islamske zajednice u ovom trenutku zaista imaju razloga za zabrinutost. Nadzire ih FBI, i to ne samo fizički, već i online i oni su definitivno sada najugroženija grupa.

Ali, ne trebamo zaboraviti da SAD nadziru ljude iz svih zemalja na svijetu, pa čak i razmjenjuju podatke o tim ljudima s vladama raznih država".

U Hrvatskoj je uveden zakon o kažnjavanju zbog uvreda i klevetanja na internetu, što se odnosi i na anonimne komentare. Iz vašeg iskustva, koliko ljudi stvarno podnose tužbe protiv anonimnih komentatora?

"U Americi je bilo slučajeva da su to ljudi pokušavali, ali jedna od dobrih stvari u Americi je Prvi amandman, koji štiti anonimne komentatore. No u mnogim zemljama to nije slučaj. U Evropi se trenutno odvija velika hajka na anonimnost, pa tako pretpostavljam i u Hrvatskoj, ali anonimnost mora postati zaštićena kategorija slobode govora".

Koliko ima smisla uvoditi cenzuru na internetu kad znamo da ona nikada ne može potpuno funkcionirati jer ljudi uvijek nađu način da je izbjegnu?

"Smiješno je koliko vlade i institucije troše novca da bi pokušale uvesti bilo kakve vrste cenzura, a cenzura nije nešto što savršeno funkcioniše. Generalno smatram da ne postoji bilo koji oblik cenzure koji je prihvatljiv. Naravno, uvijek možemo govoriti o nekim izuzecima, ali kada govorimo o cenzuri, mislim da ne postoje izuzeci koji su vrijedni uvođenja cenzure.

Vlade i institucije troše jako puno vremena i novca na pokušaje da ljudima ograniče slobodu govora i izražavanja na internetu, što je posve besmisleno jer ljudi uvijek nađu način da se njihov glas ipak čuje".

U kojim zemljama je sloboda na internetu najviše ugrožena?

Vlade i institucije troše jako puno vremena i novca na pokušaje da ljudima ograniče slobodu govora i izražavanja na internetu, što je posve besmisleno jer ljudi uvijek nađu način da se njihov glas ipak čuje

U tome sarađuju s SAD-om i ne možemo ne spomenuti i evropske zemlje koje im prodaju tehnologiju kako bi to mogle raditi. Ali, osim srednjoistočnih zemalja, ne smijemo zaboraviti Kinu, Iran i Vijetnam gdje je na djelu takođe najgora moguća cenzura".

Mislite da su takvi oblici cenzure mogući i u zapadnim zemljama?

"Mogu govoriti za Ameriku za koju sumnjam da će se tamo dogoditi neki ozbiljniji oblik fašističke cenzure, ali u Americi se događa jedna druga, zastrašujuća cenzura, a to su ispitivanja novinara i slične stvari. To su načini na koji se ljude pokušava zastrašiti da bilo što više uopšte javno kažu.

Ima nekih zemalja u Evropi u kojima mislim da je moguće da cenzura postane još gora, a to su prije svega Francuska, Italija, pa čak i Holandija u kojoj vlada ima pravo da hakuje kompjutere svojih građana".

Koliko možemo vjerovati nekim globalnim kompanijama kojima dajemo svoje podatke, poput Googlea, Facebooka ili Twittera?

"Nimalo. Twitter čak i nije toliko problematičan, ali Facebook je najgori od svih. Krenimo samo od činjenice da je njihov pravni savjetnik osoba koja se nekad bavila cenzurom na internetu do toga da ne dozvoljavaju osnovne stvari, poput one da možete staviti fotku majke kako doji dijete, što je potpuno normalno, kao i generalno bilo kakva fotografija golotinje.

Postoje kompanije koje su postavile neka razumna ograničenja. Nema veze što su meni neprihvatljiva, ali su razumljiva i transparentna. YouTube je recimo vrlo transparentan, ali zato se trebamo zabrinuti zbog kompanija za koje ne znamo zašto rade to što rade, a naročito zato što jako brzo rastu. 

Recimo, Facebook ima milijardu korisnika, to je skoro polovina svih korisnika interneta na svijetu. S jedne strane je to odlično jer možemo komunicirati s jako puno ljudi.

I ja ga koristim jer mogu doći u kontakt s jako puno ljudi, i ostati u kontaktu s ljudima koje sam upoznala po cijelom svijetu, ali istovremeno na Facebooku se ne mogu sasvim slobodno izražavati, a to bi nas sve trebalo zabrinuti".

Koliko smo odgovorni za vlastitu privatnost na internetu?

"Sopstvena odgovornost za našu ličnu privatnost postoji do jedne granice. Ako stavim svoju fotografiju na kojoj sam skroz gola, to je moj izbor i sve što se nakon toga dogodi je moja odgovornost, iako ne kažem da zaslužujem ono što će se zbog toga dogoditi.

Ali što ako neko drugi stavi moju fotku, taguje me ili nešto napiše o meni? Nemam priliku da uzvratim, ali svejedno je moja privatnost ugrožena. Dakle, priče da smo samo mi odgovorni za svoju privatnost nisu baš tako jednostavne".